Foto: Arhiva

ŽUPANIJSKO državno odvjetništvo u Zagrebu i dalje provodi izvide u slučaju privatizacije Slobodne Dalmacije, potvrđeno je Indexu koncem prošlog mjeseca. Danas, pak, Slobodna Dalmacija slavi 70 godina postojanja, a među čestitarima našao se i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, koji se pohvalio kako je redovni čitatelj od mladih dana.

Čestitao je i Ranko Ostojić, ministar unutarnjih poslova, član Uprave za pravna i kadrovska pitanja Slobodne Dalmacije u razdoblju 2005. - 2008., što je upravo razdoblje koje Državno odvjetništvo bistri svojim izvidima već četvrtu godinu. Izvide po definiciji radi policija, što znači da je ministar Ostojić u najmanju ruku u neugodnoj poziciji da istraži sam sebe ili kao svjedok vremena da iskaz o događajima i odlukama.

Kad prepusti HDZ, a da ruke SDP...

Začudo, među čestitarima nema nekada najdražeg gosta redakcije Slobodne Dalmacije, bivšeg premijera i predsjednika HDZ-a Ive Sanadera, koji je ne tako davno glorificiran na stranicama najvećeg dalmatinskog dnevnika. Ne, dakako, bez razloga. Upravo je Ivo Sanader bio taj koji je Slobodnu Dalmaciju 2005. godine prepustio Ninu Paviću i EPH-u uz obavezu značajnog ulaganja, što je predmet izvida već četvrtu godinu.

Kako to u nas već ide, prepustio je HDZ, a dao ruke SDP, tj. Ostojić, aktualni ministar policije. To je, nažalost, i najgora kombinacija da se išta protuzakonito ikada otkrije. Cijeloj stvari svakako ne pomaže ni prijateljstvo predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka s bivšom šeficom marketinga EPH Anom Šarić. Ako SDP jednog dana sjaši s vlasti, a dođe HDZ s Karamarkom, kakva je šansa da će se famozni izvidi ikada dovršiti? Postoji li uopće mogućnost da ministarstvom plavih košulja šefuje itko tko nema veze s Pavićem i EPH pa da ti izvidi budu makar teoretski objektivni, profesionalni i nepristrani?

Pavić nedohvatljiv

U ovom trenutku, Pavićeva pozicija čini se daleko od dohvatljive. Vlada je izašla u susret i sa smanjenjem PDV-a, a neke veće drame nije bilo ni oko blokiranih računa i predstečajne nagodbe EPH koji duguje pogolemih 600 milijuna kuna.

Od ugovorom preuzetih ulagačkih obaveza, malo se što realiziralo. Pavić je Slobodnoj oteo trafike koje su donosile gotovinu, uvalio im dionice precijenjenog Adriatica.neta i rotaciju iz Bugarske. Ostojić je po Pavićevom nalogu cijelu Slobodnu, dakle simbol i pravi brand Splita, iselio iza brda u Dugopolje tako da nekada splitski dnevnik posljednjih godina u Splitu ima tek dopisništvo?! Bizarno danas zvuči da je samo godinu poslije Ostojić htio postati splitski gradonačelnik. Možda i bolje da nije, tko zna što bi još premjestio.

10 milijuna kuna dividende

Nema sumnje, Paviću je privatizacija Slobodne sjajno legla. Prije dvije godine, na račun dividende izvukao je pet milijuna kuna, dok je ostalih pet pokupila korporacija. Za to vrijeme, kresala su se radnička prava, smanjivale plaće, dijelili otkazi, zatvarala dopisništva... Za to vrijeme, ministar Ostojić je i dalje uživao u Zagrebu u stanu u Pavićevom vlasništvu, dok je Mladen Bajić plijenio sjajnim radom i bespoštednom borbom protiv kriminala na naslovnicama udarnih izdanja Pavićevog EPH, a pogotovo procesom protiv nekada najdražeg gosta, a danas omraženog bivšeg premijera Sanadera.

Pravosuđe i politika

Treba ovdje, svakako, podsjetiti da Bajić posljednje četiri godine vrši izvide druge privatizacije Slobodne Dalmacije.

Istraga prve s početka 90-ih, u realizaciji HDZ-ovaca starije generacije Ivića Pašalića i Drage Krpine te Pavićevog poslovnog partnera Miroslava Kutle, neslavno je okončana odlukom Vrhovnog suda, koji je ustanovio kako je sve bilo po zakonu.

Istragu je, inače, obilježila želja bivšeg direktora Splitske banke Frane Mitrovića da progovori o političkim utjecajima da se dionice prepuste Kutli, no u tome ga je efikasno spriječio šef splitske istrage Stanko Grbavac, zabranivši uplitanje politike u pravosudnu stvar. Kako je, međutim, mislio odijeliti te dvije stvari kada su osumnjičenici istaknute perjanice HDZ-a, dakle, političari, nije najjasnije.

Bez politike, nažalost, teško će ići i s istragom, tj. izvidima druge privatizacije Slobodne Dalmacije. Četiri godine bez rezultata najbolje govore tome u prilog...