Foto:titoville.com

JOVANKA BUDISAVLJEVIĆ za tadašnjeg jugoslavenskog vođu Josipa Broza Tita udala se u travnju 1952. i s njim je živjela do njegove smrti 1980.

U svojim je mladim danima bila poznata po lijepom izgledu, na njoj su se osobito isticali zubi i osmijeh koji je prozvan "jugoosmijehom", a za vrijeme braka s Titom postala je prepoznatljiva po frizuri koju su mnogi kasnije kopirali.

Od njega je bila mlađa čak 32 godine. Ona i Tito nisu se pretjerano slagali, a površan odnos Jovanka je imala i s njegovom obitelji. Titov nećak Branko u svojim je memoarima napisao: "Sloge između nas dvoje od prvog dana nije bilo. Koliko znam, ni s ostalim članovima familije nije bilo bolje", stoji u memoarima Zvonimira Duspare "Tito-tajne vladara".

Prve godine njihovog braka prolazile su u slozi, no Jovanka je uskoro shvatila da njezina uloga žene u tom braku nije onakva kakvom ju je zamišljala. Morala se pomiriti s činjenicom da Tito s njom ne želi imati djecu, a nije joj želio dopustiti ni miješanje u njegove poslove i donošenje političkih odluka. Zbog toga se 1972. počelo šuškati i o njihovom razvodu. 

Ona je patološki voljela Tita pa mu je često radila nevjerojatne scene. Primjerice, otjerala je neke od njegovih najbližih suradnika poput Titova ađutanta generala Milana Žeželja te glavne tajnike Zdenka Štambuka, Lea Matesa i Blažu Mandića. Njezino nesmotreno ponašanje navelo je Tita da 22. prosinca 1973. osnuje komisiju čiji je zadatak bio ispitivanje Jovankinog zdravstvenog stanja što je nju veoma uvrijedilo.

U to su vrijeme Tita masirale dvije medicinske sestre Darjana i Radojka, a ona je pucala od ljubomore. Tada je rekla: "Osjećam se odbačena kao žena i supruga, i to poslije 30 godina! Umjesto mene, on, drug Predsjednik, hoće sada ove djevojčure."

11. veljače 1975. godine objavljena je zabilješka Aleksandra Šokorca u kojoj su navedeni neki od zaključaka liječnika koji su promatrali Jovanku. Između ostalog, pisalo je: "Oni svi zajedno smatraju da su zbog sadašnjih i mogućih postupaka drugarice Jovanke, život i zdravlje druga Predsjednika izravno i neizravno ugroženi. Oni su izjavili da postoji realna opasnost da ona učini nešto drugu Predsjedniku, što bi izravno ugrozilo njegov život - konkretno, da puca na njega, da ga napadne nekim tupim predmetom ili nečim drugim. Izjavili su da nisu sigurni da je ona pri sebi. Jednoglasni zaključak svih spomenutih drugova jest da bi u ovom trenutku drugaricu Jovanku trebalo hitno odstraniti od druga Predsjednika."

Veliki sukob između Tita i Jovanke dogodio se u travnju 1975., kad je Tito u papučama napustio njihovu rezidenciju u Užičkoj 15 te se preselio u Bijeli dvor. Svjedoci se sjećaju kako je Tito Jovanki tada opalio pljusku. To je bio početak njihova kraja. Tito je posljednje dvije godine života proveo u svojem kabinetu u Kući cvijeća, a Jovanka je zadnji put u javnosti viđena 14. lipnja 1977., na službenom prijamu norveškog premijera. Iako joj je Broz još jednom pokušao prići nakon što se 1977. vratio s turneje po SSSR-u, ona ga više nije htjela vidjeti i u njega je bacila poklon koji joj je htio dati.

To je ujedno bio i njihov posljednji susret. Kad je Tito početkom 1980. završio u ljubljanskoj bolnici, potpredsjednik Predsjedništva SFRJ Lazar Koliševski informirao je Jovanku o njegovu stanju, no ona se nimalo nije promijenila i radije je htjela da se razgovor povede o njoj, nego o Titu.