Come fly with me: Kiše jesenje i nostalgija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index
PONOVNO je to doba godine... Jesen. Godišnje doba koje sam najmanje voljela dok sam živjela u Zagrebu. Zbog svega što je donosila sa sobom i označavala, jesen bi uvijek rado preskočila da sam mogla. Gotovi praznici, godišnji odmori, natrag u školu, na faks, na posao. Drugo godišnje veliko spremanje ormara i mijenjanje japanki i badića čizmama i kaputima. Kišobrani, vlaga, blato, magla, sivilo, pospanost, kraći dani, sve duže i duže noći, depresija. Osim onih vikenda kada možeš ostati doma u krevetu pod dekicom i slušati kišu vani kako cmolji, dok u svojim fluffy čarapicama šećeš na relaciji frižider-kauč, šestotridesetičetiri puta dnevno.
Sada, ništa od toga nemam. Nemam osjećaj za promjenu godišnjih doba, niti imam fluffy čarapice, a kišobran sam kupila tek prije par dana, prvi put u zadnje dvije i pol godine. Ali, zato sada volim jesen. Volim svježinu koju kiša ostavi iza sebe u zraku. Volim preskakati lokve po ulici. Volim kapljice kiše na licu. Kada nemaš godišnja doba, voliš ih sve redom, upravo zbog onoga što ih čini takvima kakva jesu! Velika spremanja ormara su izgubila svoju draž, jer uvijek moraš biti spreman za sve vremenske prilike, ovisno na koju stranu svijeta letiš danas, a na koju sutra.
Ovaj tjedan letim samo do Europe i za sada svugdje pada kiša, i to je totalno kul. Nakon sparine, vrućine, preznojavanja, pijeska u očima, veseli me navući baloner i čizmice, otvoriti kišić i šetuckati najljepšim kontinentom na svijetu... Još jedan razlog zbog kojeg me jesen veseli je i taj što već počinju pripreme za Božić. Onako, laganini. Ukrasi se po malo pojavljuju u dućanima, a planovi za Novu godinu postaju sve bitnija tema svih razgovora, tj. svačijih. Osim naših. Stjuardese ne planiraju blagdane mjesecima unaprijed, mi čekamo roster za određeni mjesec da saznamo gdje ćemo puhati svjećice na torti za svoj rođendan, tucati se jajima za Uskrs, odbrojavati sekunde do Nove godine, ići na polnoćku ili pod čijim ćemo drvcem otvarati poklon (koji smo same sebi poklonile za slučaj da Božić slavimo u lobby-u hotela). Uzbudljivo je to. Recimo. Nekada. A nekada bi dao sve te prijeđene milje za nekoliko sati za stolom oko rođendanske torte, purice s mlincima, Uskršnje šunkice ili šampanjca i balona sa svojim prijateljima, familijom, curom/dečkom, mužem/ženom, djecom, psom/mačkom/zlatnom ribicom... Mijenjao bi sve za malo dobre stare tradicije, koju svojim odlaskom nisi promijenio samo sebi, nego i gore nabrojanim ljudima.
Do sada sam imala sreće s proslavama svih bitnijih datuma kroz godinu. Isplaniraš godišnji, uzmeš slobodne dane ili imaš sreće biti okružen dragim ljudima, iako potpunim strancima. Kako se bliži još jedna runda blagdana, počinjem se pitati što će ova godina donijeti.
Noć vještica - radim. Sisvete, koje obično obilježava odlazak na groblje s bakom, nakon čega je tradicija ispijanja vruće čokolade i ljuštenja vrućih kestena u Tkalči - nemam pojma, jer roster još nije izašao za studeni, a više nije ni bitno...
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Godišnji krajem studenog možda donese neku novu tradiciju, Dan zahvalnosti u Americi... Čišćenje čizmice bit će upitno, možda ću morati otpuhnuti pijesak s japanke i staviti ju u prozor hotelske sobe. Sv. Nikola prima last minute promjene adrese prebivališta??? Božić me najviše brine, jer me pomisao na proslavu Božića u hotelu bogtepitajgdje deprimira već sada. Dok moj internacionalni bor stoji doma sam, a ja se skićem svijetom... I na kraju Nova godina, jedina isplanirana večer (ipak!), bez obzira što nam roster za prosinac još nije ni na kraj pameti. On dolazi u Dubai i izrazio je želju kako i gdje želi dočekati Novu.
O 2015. ćemo kada za nju dođe vrijeme. Ionako već imam filing da sam preuranila s ovom temom, ali ne mogu si pomoći. Nakon jednog dana u Beču, koji je zapravo Balkan u malom, uhvatila me nostalgija za Zagrebom. Za šetanjem psa po kiši, iako mrzi izaći na to vrijeme van iz stana. Za ženskim utorcima s mojim curkama. Za pogledom kroz prozor moje sobe. Za još uvijek punim terasama kafića. koje se ne daju otjerati od ljeta. Za svojim knjigama u kojima se volim izgubiti u lijeno popodne, dok vani slini kišica...
Vrijeme je za još jedan bjuti sliip prije povratka u Dubai. Idući tjedan nova destinacija - Madrid! I par dana odmora, kada ću se ponovno boriti s plijesni. koja se vratila, tj. nikada nije ni otišla i sada mi želi uništiti i ostatak stvari koje imam. Ah, život u pustinji. Smajlićkojisičupakosusglaveodjadaibijesa!
Pssst! Avanture naše stjuardese Tee pratite i na njezinom Facebooku!
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati