Ilustracije: Roda

"NA svom prvom i jedinom porodu u KBC Osijek doživjela sam od sestara i osoblja tretman kakav ni životinji ni zvijeri ne bi nitko smio priuštiti. Sestre u rađaoni su me nazivale kravom, nemajkom, glupačom i stokom (jer sam im trebala pjevušiti valjda, a ne vikati od bolova). Dijete se rodilo u mekonijskoj plodnoj vodi, a one su vrištale kako smrdimo i da ovakva govna nikad nisu vidjele. Nalegle su se da izađe posteljica i prijetile i psovale da ih ne guram kao da šutim i trpim jer su one moj smrad morale trpjeti", ovo je samo jedna u nizu priča žena koje su odlučile prekinuti šutnju o zlostavljanju koje su pretrpjele na porodu.

Udruga RODA (Roditelji u akciji) provodi 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama, a sloganom #PrekinimoSutnju pozvali su žene da podijele svoje loše iskustvo poroda, kao dio procesa izlječenja od traume i kao čin bunta protiv tradicionalno ukorijenjenog stava da se o iskustvu poroda (lošem) ne priča i da je jedino važno da je porod rezultirao zdravim djetetom.

Žene iz cijele Hrvatske javljaju svoja iskustva, a mnoge od njih doživjele su da ih se psihički i fizički zlostavlja, ponižavane su i tretirane kao komad mesa zbog čega se većina njih od straha više ne odlučuje imati drugo dijete.

Žene ne podižu tužbu jer nemamo zakonski okvir koji štiti žene

Daniela Drandić, potpredsjednica Udruge RODA za Index je rekla da su o nasilju nad ženama tijekom poroda prije 2 godine održali okrugli stol u Saboru. Međutim reakcije su poražavajuće. Velika većina liječnika tvrdi ne razumije ovu tematiku.

"Toliko su naviknuti na takav vid ponašanja da ne mogu shvatiti da to nije prihvatljivo ponašanje. S druge strane žene ne podižu tužbe jer je to jako teško. Problem je što mi u Hrvatskoj nemamo čvrsti zakonski okvir koji bi štitio žene, a ni pravna struka nije o tome osviještena. Isto tako obitelji su u financijski nepovoljnoj poziciji, mnogi nemaju novaca jer puno žena ostane bez posla nakon poroda. Sustav je napravljen tako da im nije nimalo lako", rekla je Daniela Drandić.

Dodala je i kako su poražavajuće brojke Ujedinjenih nacija o broju maternalnih smrti. Izvještaj UN-a sa statistikom o maternalnoj smrti nije se dodaje, pokazao dobrim za Hrvatsku koja nije na zavidnom mjestu. Hrvatska ima 13 maternalnih smrti na 100.000 žena, a usporedbe radi susjedna BiH 8 kao i Portugal, Slovenija, Njemačka i Slovačka 7, Poljska 3, Austrija, Norveška Španjolska, Italija, Švedska i Island 4, Švicarska 6, UK, Irska i Francuska 9, Srbija 16 te najlošija Rumunjska 33.

UN-ovi podaci poražavajući za Hrvatsku

"Ako gledamo zemlje EU mi smo među najlošijima. Vidljivo je da naše porodničarske prakse nisu na zavidnoj razini. Sram nas je kad odemo van istočne Europe i govorimo kako je kod nas. Nasilje na porodu je toliko postalo normalno da ljudi unutar sustava ništa ne govori. Vrijeme je da stanemo na kraj tome. Imamo pravo na puno bolje i zato smo pozvali žene da nam se jave i odaziv je velik", rekla je Drandić.

Index donosi iskustva žena iz različitih rodilišta diljem cijele zemlje koja pokazuju da je praksa u većini vrlo slična, a radi se o nadasve nehumanom, ponižavajućem i često zlostavljačkom odnosu medicinskog osoblja prema rodiljama.

"Kad je došlo vrijeme za tiskanje ja nisam imala snage jer sam dva dana umirala u bolovima od trudova. Tada su slijedile uvrede od doktora kako ja ne želim tiskati i htio me ostaviti da se još patim (bilo je tu i da sam krava). Kad je malenoj srce prestalo kucati dr. se sav uznemirio. Iako je srce stalo, njegovo vrijeđanje nije. Skakao mi je po stomaku da je izvade iz mene. Rođena je mrtva i pedijatri su je 3 minute oživljavali. Dok su se borili za njen život doktor je nastavio da ako ostane mrtva da ne krivim njega i ako je ožive da će biti retardirana i tko zna hoće li biti normalna. Moja malena danas ima 5 godina i sasvim je zdravo i normalno dijete, a ja još uvijek imam strah od trudnoće, a od poroda da i ne pričam", napisala je jedna od brojnih žena koje su željele ostati anonimne kako si ne bi na teret stavile i tužbu.

Priča iz KBC Osijek

"Došla u bolnicu s trudovima i krvarenjem 30. tjedan. Navečer oko 23 sata zovem sestru jer imam trudove svake 3 minute. Njezin odgovor: Ne izmišljajte, ionako ne možemo ništa do ujutro." Ujutro nalazi katastrofalni, ja cijelu noć u trudovima i temperaturi. Konzilij se sastaje i traže da potpišem da pristajem na carski. Pri porodu dijete oživljavano, nije disala, Apgar 5/3, sepsa, krvarenje na mozgu, plodna voda zelena, a posteljica kuhana od temperature. Da se još jednom porađam u KBC Osijek povela bih odvjetnika sa sobom"

Iskustvo iz rađaone u Puli

"Intenzivni trudovi u rađaoni trajali su 12 sati, ultrazvuk prije poroda nije napravljen. Nekoliko puta sam primila drip koji ništa nije pomogao. Uporno se forsirao prirodan porod. Kada je djetetu stalo srce tek tada je dr. odlučio poslati me na carski rez. 12 sati nakon gušenja i muke moje dijete se rodilo mrtvo s pupkovinom omotanom tri puta oko vrata, rukica i nogica. Samo zahvaljujući njegovoj snazi uspio se nakon nekoliko minuta vratiti u život. Na našu veliku sreću živ je i zdrav dječak i neće imati traumu kao ja. Nikada se nisam odlučila na drugo dijete".

Rodilište Koprivnica

"Ja 17. godina. Oni misle da se zato prema meni mogu odnositi kao prema smeću.Većinu vremena sam provela sama. Kad je počeo porod, maknula je paravan, bila bezobrazna i gruba. Kad sam rekla da me boli, rekla je "Dok si se jebala, nije te boljelo". Bila sam posramljena, nisam smjela ni pisnuti, odmah bi vikala i postala grublja. Kad više nisam mogla rekla je da ću ubiti dijete, tad mi je babica skočila na trbuh i napokon je bilo gotovo. Na žalost ni sestre na odjelu nisu bile puno bolje. Doslovno su mi utjerali strah u kosti.

KBC Split

"Svi su hladni, grozni i bezobrazni u rađaoni. Ništa ne govore, bez pitanja i razgovora pregledavaju i "šire" (najviše u životu me to boljelo). Skoro mi je dijete umrlo zbog mekonijske vode. Na kraju sam rodila carskim rezom, spinalnom (jer su pali otkucaji bebe i u jednom trenutku stali na 5-6 sekundi) na kojeg me poslao glavni doktor koji je srećom naišao i ja ga molila da me pregleda. Kad je bebi stao CTG doktorica je rekla "ode", a kad je srce prokucalo opet je rekla "Evo vratilo se", ne bi da je život bebe signal od mobitela. Bila sam zgrožena. Tijekom carskog ljudi su bili divni, dok na intenzivnoj katastrofa kao i opisano u rađaoni. Dijete sam vidjela na par sekundi nakon poroda i narednih 20 sati nisam znala da li je moja djevojčica živa jer mi nitko s intenzivne nije htio provjeriti što je s njom, a još su me na viziti napali da sam bezobrazna. Kasnije na Odjelu s bebom nisam imala nikakvih problema jer nisam ništa pitala kao što ni oni meni nisu ništa govorili ni pomagali. Sama sam se mučila s dojenjem i hranjenjem. Srećom mi je dijete dobro pa sam nakon mjesec dana došla sebi i prestala danonoćno plakati i čuditi se ljudskoj bezobraznosti i drskosti. Ne znam hoću li ikad više moći u box. Prije ću na carski ili ispod neke smokve se sama poroditi pa što bude. I dan danas imam bolove u mjehuru i mokraćnim kanalima od katetera kojeg su mi uvodili i vadili na životinjski način."

Rodilište u Petrovoj

"Prvi porod. Nakon poroda ostavili su mi u rodnici gazu - tupfer veličine oraha. Bila sam uspavana dok su me šivali. Nakon tri tjedna strašni bolovi, gaza počela trunuti u meni i kažu mi" Dobro ste prošli, mogli ste dobiti sepsu". Naravno da nakon 2,5 godine to nisam zaboravila i bojim se drugog poroda".

Ove stravične priče pokazuju ono o čemu se kod nas u javnosti šuti, a čemu treba stati na kraj. Iako Hrvatska ima niz kvalitetnih i dobrih liječnika kao i medicinskog osoblja, još uvijek ima previše onih koji si daju za pravo na takav krajnje nehuman način odnositi se prema ženi u trenutku dok trpi najveće bolove.

Uz katastrofalnu ekonomsku situaciju u državi zbog koje se mnoge žene sve teže odlučuju na majčinstvo još i ovakvo ponašanje prema onima koji se usude imati dijete, nimalo ne trebaju čuditi poražavajući demografski podaci Hrvatske u kojoj već dugi niz godina daleko više ljudi umire nego ih se rađa.