Foto: Google maps

DOK SPLITSKI gradonačelnik Ivo Baldasar muku muči kako uopće sačuvati većinu u Gradskom vijeću i napuniti nikad siromašniji proračun, u Grad Split stigla je obavijest o zanimljivom, već pomalo zaboravljenom dugu. TPN Sportski grad u stečaju izvijestio je Banovinu da po njihovom knjigovodstvu nije plaćeno 70 milijuna kuna najma Spaladium arene.

To je ona mjesečna rata od tri milijuna kuna što su je po pola plaćali država i grad, i to na način da je u Split iz Zagreba kvartalno uplaćivana svota pogođena ugovorom o javno-privatnom partnerstvu te dodatno regulirana famoznim Kuretovim aneksima potpisanim bez znanja Vijeća, a uz suglasnost Poglavarstva.

Grčić bez interesa

Najam je prestao plaćati još Kerum jer do konca 2011. godine nije izgrađen poslovni toranj, preduvjet rentabilnosti cijelog projekta. Država je nastavila doznačivati novac Gradu, a što je s lovom došao je provjeriti čak potpredsjednik Vlade Branko Grčić. Njegov interes za rješenje problema Spaladium arene, dignute za potrebe Svjetskog prvenstva u rukometu 2009. godine, zaustavio se otprilike na tome. Zaludu ga je zvao čak i stranački kolega Baldasar. Grčić se pravio nevješt te je nakon drame sa neizglasavanjem podrške za predstečajnu nagodbu TPN-a lakonski kazao da se trebaju regulirati odnosi.

DORH: Nema kaznenog djela

Te odnose, nažalost, nitko živ ne može razmrsiti, čak ni DORH, koji u postupanju gradonačelnika Ivana Kureta te gradskog poglavarstva u kojem je poglavar za financije bio Jurica Jurišić, suprug zamjenice glavnog državnog odvjetnika Inke Jurišić, nisu našli nikakvih obilježja kaznenog djela, premda se neosporno radi o najvećoj šteti koja je pogodila Grad Split.

Pismo bankara

Stečajni upravitelj TPN-a Perica Mitrović jučer je na prvom izvještajnom i ispitnom ročištu na Trgovačkom sudu u Splitu priznao 700 milijuna kuna duga, a splitskom Konstruktoru osporeno je još toliko potraživanja. Formiran je Odbor vjerovnika u kojem su tri banke, kreditori posla, predstavnici posrnulog konzorcija koji je radio arenu, predstavnik radnika, koji potražuju više od milijun kuna te država, odnosno, Državno odvjetništvo. Mitrović je najavio kako će arena na bubanj, proceduru je već pokrenula Zagrebačka banka, koja ima potraživanje od 88 milijuna kuna. Unicredit i Erste banke iz Austrije traže po nešto više od 200 milijuna kuna, a kako neslužbeno doznajemo, pošto iz Banovine odgovora nema, na adresu splitskog gradonačelnika stiglo je još jedno pismo bankara.

Zadnji put su pisali kada je Vijeće trebalo donijeti odluku hoće li podržati predstečajnu TPN-a. Banke su tražile podršku, koja je izostala, pa se da naslutiti da je Baldasar primio nekakvu obavijest koja se nastavlja na već izloženo oko blokade pristupa Gradu na financijsko tržište i slično. Baldasar je već upozorio vijećnike da je tužba banaka izvjesna, a trebala bi se odnositi upravo na ovaj dio posla s neplaćanjem najma TPN-u, koji onda nije više mogao vraćati kredit bankama. Radi se, dakle, o 70 milijuna kuna ili 10 posto zasad priznatih potraživanja prema TPN-u. I nije to mali novac, a pravo je pitanje ima li ga Grad Split? 

Ražanj i zeko

U Banovini šišti na sve strane, u posljednjih par godina potrošeno je gotovo 100 milijuna kuna namjenski prikupljanih sredstava za sanaciju smetlišta Karepovac, što opet po interpretaciji DORH-a nije kazneno djelo, jer nitko nije stavio novac u džep, treba li vjerovati da je tih 70 milijuna kuna ostavljeno po strani da se plati kada za to bude potreba ili kada se ovrhom sjedne na račun Grada?

Vijećnici su se ogradili od propalog projekta Spaladium, neki među njima su ustvrdili da je najbolje da se stvar prepusti sudu, no spor neće biti ni kratak, ni jeftin, ako se uzme u obzir pravna situacija koju nitko ne razumije i sama vrijednost spora. Grad Split smatrao je da nije u obavezi više plaćati najam zbog prekoračenih rokova, bankarima sigurno neće biti simpatično što je društvo koje je trebalo vraćati kredit završilo u stečaju, a dijelom i zbog toga što Grad i država nisu ispunjavali svoju obavezu. Teško je vjerovati da su potpisali za njih nepovoljan ugovor, što potvrđuju i brže- bolje naknadno potpisani Kuretovi aneksi.

Ražanj je velik, a zec je daleko, slikovit je bio jučer stečajni upravitelj Mitrović, koji naglašava potrebu suradnje svih strana u ovom propalom projektu Ive Sanadera. Arena će sigurno na prodaju, no tko bi je poželio kupiti? Ražanj možda ostane prazan, a mali zeko nedosanjani san.