Momački dani Davora Šukera: Ovako je pričao o Zagrebu, djevojkama, noćnim izlascima...
rubrike
Foto: Yugopapir, Marko Jurić, Fotomontaža/Index
INDEX vam u suradnji s blogom "Yugopapir" prenosi zanimljivu reportažu magazina Top koja datira iz listopada 1989. godine. Tekst potpisuje novinarka Mirela Kruhak koja je provela dan u društvu tada mladog i perspektivnog nogometaša Davora Šukera. Bilo je to tek dva mjeseca nakon što je Šuker rodni Osijek zamijenio Zagrebom i Dinamom.
Davor Šuker u Dinamu je igrao tri godine; od 1989. do 1991., a nakon toga preselio se u Španjolsku, točnije Sevillu.
"Može zvučati patetično, ali ja Zagreb istinski volim, volim taj njegov šarm i štih koji se osjeća na svakom koraku, u kontaktu s ljudima, u šetnjama, u prodavaonicama. Mogu ja možda otići u inozemstvo i zaigrati u nekom velikom evropskom klubu, ali sve sam sigurniji da će Zagreb ostati moj grad za cijeli život".
Otkako je prije nešto više od dva mjeseca rodni Osijek zamijenio Zagrebom, plavo-bijelu boju plavom, dravsko šetalište zagrebačkom špicom, a Gradski stadion Maksimirom, dom Davora Šukera postao je hotel "Intercontinental Zagreb".
Gore, sa devetog kata, grad mu se pruža kao na dlanu nudeći se. Davor nam govori kako je ipak najljepši uvečer kad grad odjene svoje večernje ruho.
Intercontijeve sobe nude mu izuzetnu udobnost: njegovi kuhari biraju gastronomske specijalitete; hotelsko osoblje u svakom trenutku spremno ispunjava svaku njegovu želju, ali, bez obzira na to nameće se pitanje:
- Može li hotel postati i Davorov dom?
- Interconti se trudi da bude dobro i meni i njima, da živimo na obostrano zadovoljstvo i zasad je zaista sve super, dobro. Nije kao doma, jer, ipak su mamini specijaliteti najbolji na svijetu.
Mama Milka sjajno kuha, ali i ekipa na čelu s kuharom Nikolom Oreškovićem isto tako svoj posao obavlja jako dobro.
Meni je sada tu zaista dobro, svi su ljubazni, posebno zaposleni na recepciji i u hotelskoj centrali.
A i većina su "dinamovci"...
Davor traži stan u Zagrebu.
Međutim, priznaje nam da je i u hotelu lijepu, pa se ne bi želio useliti tamo gdje se neće osjećati ugodno.
Želio bi da mu bude kao i u njegovu Osijeku.
U ova dva-tri zagrebačka mjeseca Davor je dosad posjetio Osijek tek četiri-pet puta. Obveze mu nisu dale više.
- Osijek je neminovno ostavio neke tragove u meni, ali ja sam, da se malo našalimo, ipak purger. Volim otići u Osijek, ja sam i s gradom i njegovim navijačima rastao kao s prijateljima.
Kad je nedavno "Dinamo" došao na gostovanju u Osijek, i još k tome po prvi prvenstveni poraz, svi su me tako lijepo primili da sam ostao iznenađen.
Međutim, nekako sam znao da ću otići u Zagreb i pripremio sam se da mi tu bude lijepo. Ja istinski volim ovaj grad, svako slobodno vrijeme koristim da ga što bolje upoznam.
Žali za Kasalom
Davor u Zagrebu ima i mnogo prijatelja.
Tako da ni jednog trenutka nije osjećao neku prazninu. Zagrebačka škvadra za čas ga je upoznala s trendovskim kafićima u gradu - "Kiwijem", "French kissom", diskotekom "Club 88", "Saloonom".
Katkada se druži s dečkima iz ekipe, ali ono njegovo pravo društvo je ipak podalje maksimirskih travnjaka.
- Zagreb je velegrad i ne nudi baš mogućnost da se sretnete na svakom koraku.
Uglavnom ne planiramo zajedničke izlaske, ali ako se slučajno sretnemo to je isto kao da smo se dogovorili.
Svako od nas živi svoj privatni život, konačno mi nismo baš ni svi generacija, ali na terenu smo svi kao jedan.
Među "dinamovcima" najbolji su mu Zvonimir Boban i Zvonimir Soldo, a najviše žali što mu je otišao njegov Osječanin Vlado Kasalo.
Upravo je Vlado bio taj koji ga je upoznao sa Zagrebom i otvorio mu grad.
Otac Tomislav, mama Milka i sestra Nevenka odavno su navijači maksimirskih plavih i Davor nam priznaje da se uglavnom znalo u koji će klub preći, mada voli i more (razmišljao je o "Hajduku"). Ono što je prevagnulo bio je evropski štih Zagreba.
- Može zvučati patetični, ali ja istinski volim Zagreb, volim taj njegov šarm i štih koji se osjeća na svakom koraku, u kontaktu s ljudima, u šetnjama, u prodavaonicama.
Roditelji i sestra dolaze na svaku Dinamovu utakmicu, odlazak u maksimirsko gledalište dio je njihovih svakotjednih obaveza.
Davor Šuker se zbog toga i katkada ljuti.
- Drago mi je što dolaze, što se često viđamo, ali se bojim da im se na putu nešto ne dogodi. Nije Osijek daleko, ali ipak.
No, razumijem ih, oni znaju da sam otišao zbog svoje prave igračke karijere, kao profesionalac i da se vjerojatno ni pod neke "stare dane" neću u Osijek vratiti.
U Zagrebu je postao i miljenik djevojaka, mnoge dolaze na stadion samo zbog njega.
Smije se kad ga pitamo za djevojke, dodajući kako još uvijek nije zaljubljen, a sve djevojke s kojima se druži tek su prijateljice.
Izlazi uglavnom samo onda kad "Dinamo" pobijedi, tada je, kaže, najbolje vrijeme za opuštanje.
Dosta vremena provodi na stadionu, a u hotelu je samo najčešće kad spava.
A priznaje da je velika spavalica.
napisala: Mirela Kruhak, obrada: Yugopapir (Top, listopad 1989.)
Facebook
Google