Foto: Guliver Image / Getty Images

EUROPSKE institucije samo su naizgled zatvoreni i složeni birokratski sustavi, barem tako tvrdi dvoje mladih hrvatskih stručnjaka zaposlenih u Europskoj komisiji, po čijim je riječima upravo posao u međunarodnom okruženju idealan za razvoj i stjecanje poslovnog iskustva.

"Europska unija ima puno složenih procesa i procedura i kad je promatramo izvana može izgledati komplicirana kao i svaka druga nepoznata organizacija ili sustav. Ipak, u dnevnom radu procedure su jednostavne i vrlo brzo se može savladati onaj dio posla za kojeg si odgovoran. Radi se o velikom i složenom sustavu koji je podijeljen na male i jednostavne cjeline s jasno određenim slobodama odlučivanja. Tu treba znati koga što pitati, ali svi vam uvijek kažu koliko oni mogu pomoći, a koliko netko drugi", kazao je za Hinu Toma Šutić, zaposlenik Opće uprave za poljoprivredu i ruralni razvoj Europske komisije.

I njegova kolegica iz odjela za tržišno natjecanje, Zagrepčanka Tihana Meić, ističe da, iako glomazna, 'europska birokracija' zapravo nije komplicirana. "Više bi rekla da je birokrativna, što znači da postoje točno definirane procedure za sve postupke. Iako se na početku čini da će ih biti nemoguće zapamtiti, čovjek se brzo 'uhoda' i nauči procedure koje su mu bitne za obavljanje posla. Općenito mogu reći da je moj posao jako zanimljiv i dosta zahtjevan, prvenstveno zbog velikih ovlasti koje Komisija ima na području tržišnog natjecanja. Osim toga, svaki slučaj je poseban i drugačiji pa u onome što radim nema puno rutine", kaže Tihana.

"Komisija potiče zaposlenike da skupljaju iskustva u raznim područjima"

Kao jedini problem spominje previše vremena koje troše na prijevode, jer svi građani i tvrtke iz Unije imaju pravo da im Komisija odgovori na njihovom jeziku. "Komisija naravno nije u mogućnosti imati osobe sa znanjem svih EU jezika zaposlene u svakom području za koji je zadužena. Zato se zahtjevi i pitanja građana te naši odgovori često moraju slati na prijevod što znatno usporava rad Komisije".

No, ono što Tihana smatra 'punim pogotkom' je mogućnost preseljenja iz jednog odjela u drugi. "Komisija potiče svoje zaposlenike da ne ostaju na istom radnom mjestu već da skupljaju iskustva u različitima područjima njenog djelovanja kako bi razvili širu sliku i samim tim bolje obavljali svoj posao. Budući da Komisija ima preko 30 različitih 'glavnih uprava' od kojih je svaka zadužena za nekoliko područja, mogućnosti kontinuiranog razvoja su stvarno široke".

Toma također ističe da prilika za napredovanje i razvoj ne nedostaje, s obzirom da su EU institucije veliki sustav sa širokim spektrom poslova.

"Sve institucije imaju i tzv. mobility programe koji obvezuju zaposlenike da mijenjaju poslove svakih nekoliko godina kako bi se poticala raznolikost iskustava i izloženost različitim sustavima i radnim sredinama. Na svom poslu puno učim i napredujem jer sam izložen novim ljudima, načinima rada i komuniciranja. Kolege su redom starije i iskusnije, a svi su spremni pomoći tako da je ugodno raditi u upravi za poljoprivredu. Kao 'external auditor' (revizor) surađujem i s državama članicama. Na putovanjima u države članice koje nazivamo 'misijama' kontroliramo sustav upravljanja novcem iz fondova Europske unije. Tada se susrećemo s visokim dužnosnicima i često puno naučimo o načinu rada u različitim zemljama, ali i imamo priliku vidjeti kako se novci troše u praksi kad posjećujemo farme ili seoska gospodarstva i susrećemo se sa seljacima i ostalim korisnicima EU potpora".

Ipak, i on kao jedan od glavnih problema koji usporavaju poslovne procese ističe vrijeme potrebno za prijevode, ali i 'birokratske' zapreke poput "više potpisa šefova neophodnih da se, primjerice, dobije dopuštenje za korištenje baza podataka potrebnih za rad".

Do posla preko jasnih kriterija jednakih za sve

Oboje su prije dobivanja stalnog zaposlenja prošli zahtjevna i komplicirana testiranja u kojima su kriteriji jasni i jednaki za sve.

"Posao na koji sam se prijavio je posao administratora za koji je potrebno imati završeno visokoškolsko obrazovanje. Nije bilo potrebno radno iskustvo kao preduvjet, ali ga je zapravo trebalo imati jer inače ne bih prošao sva testiranja. Kriteriji su jasno definirani, strogi i jednaki za sve. Sastoje se od kompjuterskog dijela gdje se testiraju numeričke, analitičke i verbalne sposobnosti kao i situacijsko odlučivanje. Nakon toga piše se 'case study' iz područja koje je relevantno za posao, što je u mom slučaju bila ekonomija", prisjetio se Šutić.

U konačnici je, kaže, prošao i 'Assessment Center', što je jedna od tehnika izbora kandidata za posao u mnogim institucijama.

Istu je proceduru prošla i njegova kolegica. "Morala sam, kao i većina ostalih, proći takozvani EPSO natječaj. Kriterij za prijavu na početnu poziciju je, osim završenog studija, znanje stranih jezika. EPSO test se sastoji od tri djela. Prvi i najteži dio su pitanja slična pitanjima u IQ testovima, zatim matematika i test razumijevanja teksta. Najboljih otprilike 20 posto kandidata ulazi u drugi krug u kojem ga čeka 'case study' koji pak ovisi o području za koje je natječaj raspisan. U 'Assessment Centru', osim intervjua postoji i grupna vježba i prezentacija. Kao i kod svakog ispita, solidna priprema je ključ za prolazak natječaja", dodaje Tihana.

Poslom koji su u konačnici dobili toliko su zadovoljni da ne planiraju skori povratak u Hrvatsku.

"Radnu sredinu u Hrvatskoj opisao bih puno sirovijom i više okrenutom dobrobiti sustava, tvrtke ili poslodavca nego pojedinca. U Bruxellesu su radnici službeno zaštićeniji, ali i zapravo bolje žive na poslu. Šefovi se prema njima odnose s više ljudskog poštovanja i razumiju da ih moraju cijeniti kao pojedince jer zaposlenici imaju mogućnost izbora poslodavca. U EU institucijama zaposlenici su posebno zaštićeni i vodi se računa o njihovoj dobrobiti", ističe Toma.

Život u međunarodnoj sredini, savršen za mlade i ambiciozne

Ipak, Šutić kaže da vremena van posla ima manje nego u Hrvatskoj. "Radni dan završava od 18 do 18,30 i ostavlja vremena za sport ili druženja s prijateljima. U Bruxellesu ima jako puno dobrih restorana tako da se često družimo na večerama. Krug mojih prijatelja je širok i uključuje dosta Hrvata, ali i veliki broj stranaca. Ovo je internacionalna sredina i često se u grupi od 10 ljudi nađe 10 različitih nacionalnosti".

Tihana navodi da se druži uglavnom sa strancima jer je u Bruxelles došla par godina prije nego su EU institucije počele zapošljavati Hrvate, no i ona u 'europskoj prijestolnici' poznaje puno Hrvata. "Svi si uzajamno pomažemo putem FB grupe, mailing liste, imamo čak i web stranicu. Svako malo netko organizira neko hrvatsko događanje gdje se nalazimo i dijelimo iskustva. Takva okupljanja i stranice su možda najbitnije pridošlicama, ali su isto tako korisne i zabavne i nama 'starosjediocima'", rekla je Tihana.

Zbog svega spomenutog oboje mladima iz Hrvatske savjetuju da se prijave na neki od EU natječaja i okušaju u međunarodnoj konkurenciji.

"Mladim i ambicioznim Hrvatima svakako preporučujem da se javljaju na poslove u europskim institucijama. S obzirom na raznovrsnost i širinu posla, sigurna sam da svatko može naći nešto što ga zanima. Mislim da bi posao u europskim institucijama svakome bio koristan prvenstveno zbog iskustva rada u međunarodnom okruženju i samim time brzom unapređenju jezika i znanja općenito", zaključuje Tihana.

I Toma smatra da bi se mladi koji žele iskustvo u međunarodnom okruženju, "sa zanimljivim temama i stvarnim utjecajem na život građana, trebali prijaviti na poslove u institucijama (osobito Komisiji)". Jer primanja i ostali uvjeti koje pružaju institucije, smatra, teško će se naći bilo gdje, osobito za početnike, odnosno ljude s relativno malim radnim iskustvom.