Foto: Shutterstock

U ZAPADNOJ kulturi većini je dostupna široka paleta proizvoda i velika većina odlučuje se voditi tom šarolikošću i obiljem. Prepuštanje tom obilju naziva se „normalnim“. Stoga za bilo koji vid discipline treba imati jako dobro opravdanje. Isto se odnosi na odabir „zdrave prehrane“. Kako god ju definirali taj odabir je individualan, svjestan i podrazumijeva „uskraćivanje“ nekog dijela dostupnog obilja i u najmanju ruku vas definira „čudnim“ . Osim ako niste na dijeti koja se također podrazumijeva „normalnom“ jer ipak traje neko određeno razdoblje i ima društveno prihvatljiv cilj – mršavljenje.

Odlučite li se na bilo koji vid zdrave prehrane morate se pripremiti i na niz opravdanja. Ako od neke namirnice ne umirete držeći se za vrat i gušeći se zdravstveno opravdanje nije dovoljno.  Ako je zdravlje vaš motiv nemate nikakvu mogućnost opravdanja bez dijagnoze liječnika alopatske medicine no ni ta dijagnoza najčešće neće biti dovoljno opravdanje. Netko drugi s istom dijagnozom ne drži se preporuka pa zašto biste vi? S dužinom razdoblja u kojem dolazi do vidljivih posljedica na zdravlje eksponencijalno pada vaša mogućnost opravdanja. Etiku kao motiv većina neće priznati te će je pokušati pobiti. Možete se, u većini slučajeva, izvući ako iza vašeg izbora stoji religija.

Poseban problem je svjestan odabir prehrane koji uključuje i ostale članove obitelji, a osobito djecu. Pitat će vas: „tko ste vi da odlučujete kako se vaše dijete hrani? Tko ste vi da djetetu uskraćujete slatkiše i grickalice i/ili meso i/ili ugljikohidrate i/ili gluten i/ili aditive i sl.?“ Naravno, samo roditelj koji je odgovoran za svoje dijete i koji za svoje dijete želi najbolje i poznaje ga najbolje.  A ako uz to dijete ima i neku poteškoću, tko sve vi da mu otežavate i onako „težak“ život? Ljubav, suosjećanje i obilje na istoj su strani ringa ili se čak izjednačavaju.Vašu disciplinu, vaš izbor kao roditelja, vašu etiku i ciljeve društvo će vrlo moguće proglasiti terorom.

Bez obzira na vaš izbor, ako ga vaše okruženje na kraju i prizna kao vaš izbor, ostat ćete dužni niz objašnjenja. Sva upućena pitanja i komentari odnosit će se na razlike prema „normalnom“, prema obilju. Npr. „Što onda jedete kao zamjenu? Kako ćete se nositi sa psihičkom traumom djeteta jer nije „isto“ kao ostala djeca?“ Možda će kao opciju navesti i mogući sve veći problem „opsjednutosti zdravom prehranom“. Svaki vaš argument interpretirat će se kao napad i nametanje vlastitih izbora. Stoga, vaš izbor prehrane bit će glavnim predmetom svih društvenih zbivanja htjeli vi to ili ne.

Hrana nije oduvijek bila emocionalno gorivo, a još manje prioritet. Hrana u prvom redu ima funkciju, a funkcija onda potiče emociju. I sve dok se ne borimo za preživljavanje hrana je izbor. U nizu površnih informacija o zdravoj prehrani te u nizu redom više ili manje loših izbora hrane na policama trgovina teško je uistinu znati što je zdravo i što je zdravo za dijete. No ako ste odlučili biti otvoreni, informirati se, učiti, upoznati dijete i zdravorazumski činiti za svoje dijete najbolje što znate i možete tada i činite najbolje i na pravom ste putu. I nikakvi pritisci većine ne bi trebali prevagnuti.

Disciplina je osobina koja nas u konačnici čini uspješnima. Zdravlje nas čini slobodnima. Etika nas čini pravednima. U konačnici pravo na slobodan izbor čini nas tolerantnima, a društvo čini bogatijim, raznovrsnijim, aktivnijim, zanimljivijim. Svjesni izbor, gledamo li tako, ako se odnosi na prehranu ili bilo koji vid načina života ipak je kvalitetna podloga za odrastanje svakog djeteta.