Foto: Index

ZNATE li, ovako bez googlanja, koliko je danas u Hrvatskoj otprilike nezaposlenih? Kako se zadnja dva mjeseca kreće broj blokiranih građana? Što li nam se ono događa s BDP-om? Uglavnom, ako imate sreću da ne spadate u upravu te skupine najviše ugroženih građana – nećete znati te brojeve, koje su hrvatski mediji do prije 2-3 mjeseca uredno navodili svakog tjedna. Broj nezaposlenih prvi!

Razlog – pa ekipa iz Šatora u Savskoj i cijeli performans oko toga zauzeli su gotovo cijeli medijski prostor. Svađe s ministrom, izjave, komentari, evo i manje i više (ne)uvijene prijetnje novinarima – sve to je radikaliziralo političku scenu i vratilo teme iz 90-tih. Kao da nismo pobijedili u ratu, i još ušli u NATO i EU, a bivši neprijatelj je valjda slabiji no ikada u povijesti!

Nezaposlenih u medijima – nema. Ekonomije – nema. Planova izlaska iz krize – nema. Lošeg korištenja sredstava iz europskih fondova – nema. Osim što nema ni ministra Grčića da nas zabavlja svojim pričicama o brzom i poletnom izlasku iz krize – nema ni nikakve kritike i dalje prilično ojadne politike vladajuće Koalicije! Znate kome to odgovara – jednostavno je: SDP-u! Ova situacija je nešto što su SDP i Zoran Milanović mogli samo sanjati.

Milanović nije ni mogao sanjati nešto tako dobro kao šator!

Zamislite da vodite vladu tri godine. Napunili ste je uglavnom svojim frendovima, na vlast ste došli ponajviše jer su neki od prethodnika postali kleptomani, nemate nekih posebnih sposobnosti osim svađanja na latinskom jeziku, državna ekonomija i dalje slabi…

Narod godinu-dvije trpi jer je svim jasno da nakon farbanja tunela i svog mogućeg i nemogućeg kriminala koji smo imali stvari ne mogu naprijed.  No, vrijeme prolazi – stvari se ne kreću naprijed. Broj ljudi bez posla i bez egzistencije raste, firme se gase, onaj tko u realnom sektoru može biti siguran da će dobiti plaću narednih pola godine može se smatrati sretnim…

Reformi gospodarstva nema, reformi obrazovnog sustava nema, reforma lokalne samouprave je gurnuta na 2020. godinu, ministri imaju problema sa neznanjem i bahatošću čak i više od većine HDZ-ovih (koliko je to bilo teško pojmiti).

I onda se pojavljuje – šator. S vremenom, stvari izbijaju na vidjelo, koliko tko ima prihode i druge povlastice, ekipa iz šatora uz traženje ostavke ministra u izbornoj godini (dakle kada uredno mogu drugu stranku zaokružiti na listiću!), šalje besmislene zahtjeve kako bi svoja prava učvrstila ni manje ni više nego ustavnim zakonom i tako dalje. No, kako toj ekipi stvari ne idu kako su planirali, počine radikalizacija. Ovaj vikend smo vidjeli – prijetnje tužbama portalima i novinama, podlo podmetanje novinarkama koje se uopće ne bave temom šatora, uglavnom stvara se atmosfera straha, jako dobro poznata u Hrvatskoj iz nekih bivših vremena.

O ekonomiji i propustima Vlade – više nitko ne piše. Da su američki promidžbeni stručnjaci išli pomoći SDP-u i Zoranu Milanoviću maksimalno koliko su mogli – nisu mogli smisliti nešto bolje od šatora!

Hrvati – lagana desnica i tiha većina

Hrvati su politički dosta neobičan narod – pretežno lagano desno orijentirani, no opet s dosta prihvaćenih liberalnih načela. Ekstremisti, koliko god bili glasni na Internetu, nisu brojni. Hrvati u redovnim situacijama najviše glasuju za HDZ, no znaju i HDZ-kazniti glasanjem za lijeve koalicije.

Pri tome uvijek postoji problem koji HDZ nema, a drugi imaju – HDZ-ovi birači su iznimno disciplinirani birači. Izlaze na izbore i ne pitaju puno. Možete staviti bistu kakvog prošlostoljetnog uglednika i HDZ-ovi glasački će ga izabrati. Birači lijevih i liberalnih stranaka nisu takvi – dosta je „mudrijaša“ koji ne izlaze na izbore ili izlaze samo kada su iritirani. Dodano, vladajući imaju ozbiljan problem – radi loše ekonomije mnogi njihovi simpatizeri nisu planirali izići na izbore, ili su planirali dati glas nekoj trećoj opciji, npr. ORaH-u.

HDZ daljnjom radikalizacijom političke scene ne može dobiti nove birače – biračka masa, ona neopredijeljena, tiha većina, je u centru. Desnicu HDZ već ima. Jako dobro znaju marginalizirati sve stranke koje bi im mogle uzeti dio „desnog“ političkog tijela.

Međutim, kada se gleda ukupno političko tijelo, dakle svi glasači, već smo došli u nešto što možemo zvati „doba iritacije“: oni koji rade za 2-3.000 kuna biti će iziritirani da oni koji primaju 15-20.000 kuna žele još i ljetovati na Brijunima o trošku poreznih obveznika (koliko god korištenje državnih rezidencija nije uređeno, toga se ekipa iz šatora mogla sjetiti i dok je HDZ upravljao državom); oni koji su bez posla, pod ovrhama i blokadama bit će iziritirani time da jedna skupa želi svoja prava ucrtati u ustavni zakon. Nadalje, oni koji su sami imali problema radi HDZ-ovih jurišnika 90-tih bit će iziritirani otvorenim prijetnjama novinarima.

I na kraju, ne treba zaboraviti ogromnu većinu branitelja koji nisu u udrugama, koji nisu u ekipi oko šatora, koji od rata nisu dobili ništa osim lošeg zdravlja i koji o svim ovim događanjima ne misle ništa dobro – jer su svoju uniformu davno „okačili o klin“ i uhvatili se civilnog života. I bore se za plaću svaki mjesec, kao i većina drugih građana. I plaćaju ogromne poreze da bi ovi drugi imali.

Sve te kategorije, od kojih mnogi ne bi izišli na naredne izbore radi ekonomskih promašaja i bahatosti SDP-a, upravo radi radikalizacije političke situacije mogu izići na izbore i dati svoj glas upravo – SDP-u i pripadajućoj koaliciji!

Budućnost šatora – rast popularnosti SDP-a

Šator i ekipa u njemu, ako se nastavi ova politička radikalizacija, nastaviti će skretati pažnju s ekonomskih neuspjeha, bahatih ministara, propalih monetizacija i za vlast loših izvješća Državne revizije. Skretati će pažnju upravo s onoga gdje je SDP loš!

Usput, SDP će se, ne brinite, sjetiti da ima i sasvim lijep broj dužnosnika s respektabilnim ratnim putom, negdje će to krajem godine i iskoristiti u kampanji.

Što se bude manje govorilo o ekonomiji i što bude više iziritiranih koji ne odobravaju ponašanje ekipe iz šatora – to će SDP i pripadajuća ekipa dobiti više glasova. I što u šatoru budu išli radikalnije – to će više onih lijevih i liberalnih mudrijaša koji obično ne izlaze na izbore koji će se ipak na izborni dan pojaviti i zaokružiti listić.

Stoga, ako Kukuriku koalicija u malo proširenom sastavu dobije naredne parlamentarne izbore, a ekipa iz šatora još bude kampirala tamo – prvi potez Zorana Milanovića treba biti da ih tamo posjeti. I čestita im što su mu omogućili izbornu pobjedu.