PREDSTAVNICI roda Dendroaspis, spadaju u najpoznatije svijetske otrovnice, što je posljedica vrlo jakog otrova koji ove zmije posjeduju, ali i bezbroj raznih legendi, koje u Africi od davnina prate ove fascinantne zmije.

 

 

Riječ Dendroaspis bi u prijevodu s latinskog značila zmija koja živi na drvetu, što je donekle točno, jer ove zmije najviše vremena provode na drveću i grmolikom raslinju, gdje se, kamuflirane izuzetnom zelenom bojom, stapaju s okolinom i tako s lakoćom dolaze do plijena, koji se najčešće sastoji od ptica, guštera i malih sisavaca.

 

Rod Dendroaspis-a se sastoji od četiri vrste, i to tri zelene vrste mambi: angusticeps, viridis i jamesonitei te četvrte, najpoznatije, Crne mambe - Dendroaspis polylepis.

 

Ove otrovnice raspolažu izuzetno moćnim neuro toksinom, koji direktno djeluje na centralni živčani sustav, i ranije, kada nije bilo protuotrova, ujed ovih zmija je 100 posto završavao smrtnim ishodom, tako da nije ni čudo što u Africi i dan danas mnogi starosjedioci šapuću kada pričaju o mambi, u strahu i vjerovanju da će glasno izgovoreno ime ove zmije privući istu i tako donijeti smrt i nesreću na vrata.

 

U tamošnjim narodima je također uvriježeno vjerovanje da će lik onog koji ubije mambu ostati zaleđen u njenim očima, koje će kasnije vidjeti ostale mambe, i tako ciljano krenuti u smrtonosnu osvetu protiv ubojice.

 

Zanimljivo je, međutim, da sve te legende o mambama, koje se prenose s koljena na koljeno, nemaju cilj stvaranje mržnje i poziva na linč tih životinja, već se kod tamošnjih ljudi gradi odnos suživota i strahopoštovanja prema tim opasnim zmijama, a što je opet vjerovatno posljedica toga da je, recimo, pokušaj da se ubije crna mamba ravan pokušaju samoubojstva, budući da se ta zmija, kada je stjerana u kut i životno ugrožena, pretvara u neopisivo opasnog i pobiješnjelog protivnika, koji velikom brzinom može napasti s velike udaljenosti i, što je posebno karakteristično za crnu mambu, rafalno ujesti i do 12 puta, a da napadač ne stigne reagirati i izbjeći nastalu situaciju.

 

 

Mambe su vrlo nervozne i plašljive životinje, koje u svakom slučaju nastoje izbjeći susret sa čovjekom. Zelene vrste mambi i nisu toliko agresivne, gotovo uopće, i pri svakoj prijetnji gledaju da što prije pobjegnu i sakriju se u krošnjama drveća, ali je zato Crna mamba protivnik koji se rijetko odlučuje za opciju povlačenja. Daleko od toga da iz nekog zadovoljstva i obijesti napada i juri ljude, kao što se to najčešće pogrešno vjeruje i tvrdi, ali jednostavno to je zmija koja, kako bi se narodski reklo, "ne da na sebe", tako da kada se u jednoj zmiji nađe jedan od najsmrtonosnijih prirodnih toksina, najveća brzina kretanja među zmijama od 25km/h i nedostatak fitilja što se tiče tolerancije, onda je jasno zašto je to zmija pred kojom dokazano i slonovi zastanu i ustuknu kada im ona prelazi put.

 

Mambe su najvećim dijelom dnevne životinje, od kojih tri vrste zelenih najviše vremena provode na drveću i raznom grmolikom raslinju, i vrlo se rijetko susreću po otvorenim savanama, dok je crna mamba zmija koje ima gotovo svuda, i po prostranim ravnicama i po drveću, jedino ne naseljava afričke pustinje, a najviše voli praviti svoja gnjezda u napuštenim termitnjacima.

 

Zelene mambe narastu obično oko 2 metra pa do 3 i pol, ovisno o vrsti, dok crna mamba može narasti i do 4,5 metra, što ju stavlja na drugo mjesto po dužini u carstvu otrovnica, odmah iza kraljevske kobre.

 

Mambe su oviparie, što znači da se rađaju iz jaja koja ženka polaže na skrovitim mjestima i kojih je najčešće oko 12-15 komada, iz kojih se poslije šezdesetak dana rađaju mladunci dužine od 40 do 60 cm. Mladunci su odmah po rođenju naoružani smrtonosnim otrovom koji im je, tako malima, neophodan, jer su od početka prepušteni sami sebi.

 

Budući da su veoma aktivne zmije te u stalnom pokretu i potrazi za hranom, mambe imaju izraženo brz metabolizam te plijen potpuno probave poslije samo dva dana. Najbolje se osjećaju na dnevnim temperaturama od oko 25-29 stupnjeva, a noću vole malo niže temperature, od 18-20 stupnjeva. Što se vlage tiče, najviše im odgovara od 60 do 90 posto vlažnosti.

 

Kod mambi je primijećeno da su vrlo inteligentne i radoznale životinje i u terarijskim uvjetima se brzo naviknu na vlasnika i donekle izgube plašljivost i agresivnost, mada se s takvim životinjama nikada ne treba opuštati, iako neki naučnici čak tvrde da mambe prepoznaju i lica osoba te da mogu razlikovati hranu od, recimo, prstiju i ruke terariste koji ih hrani.

 

 

Što se tiče ovih zmija, za kraj par korisnih savjeta, ako putujete u Afriku na odmor. Najosnovnije pravilo je izbjegavati svaki bliži susret s ovim životinjama i ne izigravati heroja. Pri odlasku u poljske toalete obavezno prije ulaska pogledati gore, budući da se mambe obožavaju penjati i zavlačiti pod krovovima raznih niskih građevina koje se nalaze pored šuma i savana.

 

Treba posebno obraćati pažnju na mjesta gde je mamba već ranije viđana, jer su mambe teritorijalne životinje, tako da su velike šanse da će se na takvim mjestima opet sresti s njom.

 

Ako se vozite automobilom, ne pokušavajte zgaziti ove zmije, već sačekajte da prijeđu put, budući da ima dosta slučajeva da se mamba pri prelasku automobila preko nje zavukla u motorni prostor i kasnije, po izlasku vozača, ujela ga, ili su čak kroz razne šupljine ulazile u unutrašnjost automobila i na taj način veoma efikasno naučile vozače da nije lijepo gaziti po životinjama.

 

 

Mambe su vrlo fascinantne i prelijepe zmije, a, što se teraristike tiče, i veoma zahtjevne, jer zbog svoje velike brzine i velike otrovnosti traže iznimno iskustvo u rukovanju otrovnicama, što, u protivnom, može biti fatalno, kako za onog koji ih čuva, tako i za ostale ljude oko njega.

 

Izvor: Akvarij.net