Foto: Privatne Fotografije, Ilustracija Index

HOLA chicos. Bit ću kratka jer sljedeća dva tjedna živim u kući s bazenom, a kad živiš u kući s bazenom ne želiš bit na kompjuteru nego u bazenu. Plus, prošla kolumna je bila dovoljno duga za dvije pa je dobro da odmoriš oči od Dostojevštine koja te snašla prošlog utorka.

Na Kanarima sam. Otok Fuerteventura, gradić Corralejo. Zašto si tamo, Andrea? Uvijek dođeš u pravom trenutku i postaviš pravo pitanje, Marko. Došla sam surfat i jest nachose. Znam da nachose realno možeš jest i u Zagrebu ali ovdje su finiji, ljepši i na stol ti ih donese senzualni španjolac koji se zove Cruz tak da su ovi nachosi bolji nachosi. Kak mi je, Marko? Lijepo mi je. Ne onak lijepo ko kad za Božić dobiješ pulover pa lažeš da ti je lijepo, nego FAKAT lijepo. Ne samo zato što sam već prvu večer vidjela pimpek nego generalno. Ispričat ću ti priču o pimpeku ali ne još. To je za desert. Prvo ću ti pričat o surfanju.

Surfanje je kao seks - na filmu izgleda kul i  zabavno i misliš da ćeš i ti izgledat kul i zabavno dok to radiš, ali NEĆEŠ. Nećeš izgledat ko Jessica Alba ili Metju Makonahi dok jašeš valove iz jednostavnog razloga - jer ne jašeš valove. Oni jašu tebe. Jašu te ko Mladen Grdović bevandu, s tim si u ovom slučaju ti bevanda, val je Mladen Grdović i nitko ne kuži kaj se događa. Kad staneš na dasku (ako staneš na dasku), i dalje ne izgledaš seksi - izgledaš kao da je netko napio dijete koje je planiralo naučit hodat. I taman kad misliš da ne može gore od tijela koje je nefunkcionalno ko Internet Explorer - može. Faca. Koliko god se trudiš izgledat seksi, veselo ili barem poslovno sposobno, nećeš moć. Izgledaš ili kao da imaš moždani udar ili kao da imaš moždani udar nakon što si upravo imao moždani udar. Uglavnom - jako neseksi, ali tak to ide. Naravno da na plaži ima i jedna cura koja je na surfanje došla u štiklama i s licem punim šminke glumi porno instituciju na pijesku, ali većinom su na plaži normalni, opušteni ljudi koji tu i tamo izgledaju čudno. Evo ti slika. Nemoj mi se smijat.

Znam da nisam porno institucija ali dobra sam u duši i fino kuham.
Otok je predivan - sve je lijepo, opušteno i želiš ostat zauvijek ili barem još malo.

Imaju preko 300 dana sunca godišnje. Na kružnim tokovima rastu palme i šareni grmovi koji izgledaju kao da ih je netko izmislio. U pekari radi vesela teta koja ti svaki put kaže: "Hola chicaaa!" - ko da se znate još iz vremena kad je Sandi imao hitove. Sve je puno bijelog pijeska i vulkanskog kamenja, a kroz cijeli Corralejo prolaze biciklističke i trkače trake. Trkače trake su najljepša stvar na otoku jer na njima trče lijepi dečki - u toplesu. Smiješ ih i slikat, ne ljute se jer su opušteni i znaju da su njihovi trbušnjaci rođeni da budu slikani.

Sve je opušteno, sve može. Sve je laganini. Hodam toliko polako da imam osjećaj da idem unatrag. Na svakom koraku možeš ili popit smoothie, ili pojest frozen yoghurt, a ako imaš dovoljno vremena, možeš i u salon za uljepšavanje koji nudi SVE usluge. U salonu radi jedna mala Kineskinja koja radi SVE - feniranje, manikura, pedikura, ugradnja trepavica, izbjeljivanje zubi, pedikura u kojoj ti ribice jedu kožu s nogu i onda valjda imaš super glatka stopala, geliranje, trajni lak… zaboravila sam kaj još, ali mislim da utorkom možeš i posvojit dijete. SVE.

Ujutro se budiš uz miris oceana, navečer slušaš valove kako zapljuskuju stijene (čuješ i susjeda koji svaki večer doma dovede novu ženku pa ju spenka dok se seksaju na bazenu i ona viče "AY!"), a preko dana hodaš bos jer je pijesak predivan i kad hodaš po njemu imaš osjećaj da gaziš po toplom pireu, što je najbolji osjećaj.

Mjuza je prilagođena - sve je remixirano na neku reggae foru, što znači da i najtužnija pjesma od Adele ne zvuči tužno. Na Kanarima Adele nije tužna, ostavljena žena - ovdje ju boli k i napušena je.

Noćni život je super.

Izlazimo u klubove koji se zovu Banana, Tequila i Kiwi, a vodka se toči na DECI. Jedan decilitar. Naručiš vodku, dobiješ deci vodke. Naručiš duplu vodku, dobiješ dva deci. Naručiš trostruku vodku, dobiješ tri deci. Naručiš četverostr trollam oprostite.

Mojitosi su standardno najbolji. Voće je jeftino. Škampi su jeftini. Sve je jeftino. Na svakom uglu možeš kupit MajklKors torbe za moderne djevojke, otvarače za boce u obliku pimpeka a ima i dućan koji reklamira da drži "unique electronics", što god to značilo.

Ljudi su zanimljivi… ima frajera u premalim rozim majicama koji izgledaju kao da će okrenut leđa kad žena priča jer "zašto sad žena priča", ali tu prestaje atmosfera koju imaš kad si u Vodicama. Svi su lijepi, svi su osunčani i svi imaju te neke poluduge kosice koje mirišu na neobavezluk i dobru zabavu.

I svi su full otvoreni za flert. (Osim mene jer sam… mentalno neorganizirana). Bilo kad, bilo gdje. Da imam euro za svaki put kad mi je netko doviknuo "hola guapa" imala bi 3 eura jer sam malo izgorila pa izgledam manje kao žena, a više kao automobilska nesreća al 3 puta je skroz ok. Svaki trenutak je dobar trenutak za uletit - jučer sam prolazila pored nekog gradilišta i ususret mi je dolazio neki tip. Na putu do mene, nagnuo se preko neke ograde, povukao sav sputum koji je ikad imao u nosu i hračnuo toliko glasno da su ga čuli na susjednom otoku. ODMAH nakon toga sam dobila još jedan "hola guapa." Volim muškarce s dobrim tajmingom koji ne gube vrijeme.
Otok je pun mladih ljudi, ko Burza ali ovdje su svi sretni. Stalno upoznaješ nekog novog i svi su zanimljivi. Jutros sam upoznala najljepšeg surf instruktora na svijetu koji je na žalost kreten jer, citat frendica koje ga znaju: "Ima curu, al dozvoli drugima da mu popuše jer to nije varanje." Upoznala sam i dva frenda iz Australije koji su prošle godine odlučili da obojica žele na listu imat tetovažu avokada. AVOKADA. Jedan ima jednu polovicu, drugi drugu jer… rekla bi da su duboki i da imaju posebnu priču koju mi ne kužimo, ali vjerojatno samo puše nekvalitetan hašiš. Speaking of which, upoznala sam i odvjetnicu iz Njemačke kojoj je mama Srpkinja pa je oduševljeno vikala JUGOSLAVIJA!!! kad je čula mene i frendice da pričamo - ima 60 godina, bila je mrtva pijana u 2 popodne na plaži i najviše na svijetu ju je zanimalo gdje može nabavit za pušit. Tu sam dva dana ali znala sam joj reć za trg na kojem se prodaje hašiš jer je to trg za koji svi znaju, ko što u Zagrebu znaš za Gajevu čak i ako nejdeš u kurve.

I da, vidjela sam pimpek odmah prvi dan - bilo je 3 ujutro, vraćala sam se s curama iz Banane ili Kiwia, tak svejedno, i na cesti je stajao zbunjeni dječak (punoljetan i punoružan) - s kitom u ruci. Natezao ga je i vikao "hola guapas" jer romantika očito nije mrtva.

I to je to. Tu sam. Lijepo mi je. Sunčam se. Kupam se. Uživam u surfanju čak i ako izgledam ko idiot dok to radim. Kaže mi frendica: "Možda pronađeš ljubav na Kanarima, nikad ne znaš…"

Ne znam. Možda, nikad ne znaš kaj možeš pronać na bijelom pijesku Fuerteventure. Doslovno - NIKAD ne znaš. Ja sam jučer pronašla sjekiru.

 
Adios guapos, idem se kupat!

 

Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje.