Screenshot: YouTube

AKO NISTE upoznati s njegovim radom, Philip George Zimbardo profesor je na sveučilištu Stanford i jedan od najpoznatijih američkih psihologa zahvaljujući pokusu pod nazivom "Stanfordski zatvorski pokus" koji je opisao u jednako popularnom djelu "The Lucifer Effect".

U svojoj novoj knjizi "Man (Dis)connected", 82-godišnji Zimbardo bavi se još jednim snažnim utjecajem na naše ponašanje - tehnologijom.

Prema njegovim riječima, generacija mladih muškarac bilježi neuspjehe na akademskom, društvenom i seksualnom polju, a glavni krivci su - pornografija i video igre.

"Zabrinuti smo, jer što provokativnije i životnije igre i pornografija postaju, to su mladi muškarci egocentričniji", piše u knjizi.

"Prije više godina, moj 18-godišnji sin Adam postao je ovisan o video igrama. Studirao je na Stanfordu, bio je uspješan, ali radije je svoje vrijeme provodio igrajući. No, taj sam problem vidio i kod drugih studenata koji su se na predavanjima pojavljivali grogi od cjelonoćnog igranja. Nisam to mogao razumjeti pa smo proveli istraživanje", govori Zimbardo za Wired.

Zimbardo je kombinaciju video igara i pornografije nazvao "smrtonosnom kombinacijom" što kod mladih ljudi izaziva povlačenje iz uobičajenih društvenih aktivnosti.

"Za djecu i tinejdžere bez seksualnih iskustava, pornografija je njihov seksualni odgoj. To za njih postaje normalno ponašanje. Ne vidi romantiku, ljubljenje niti granice, radi se o fizičkoj manipulaciji koja završava muškim orgazmom. Za većinu njih pornografija je i bolja od pravog seksa jer ne doživljavaju odbijanje. U pornografiji ne postoji 'ne'", govori profesor.

Dodaje i da su tijekom svog istraživanja naišli na dokaze koji pokazuju da video igre i pornografija direktno utječu na određene centre u mozgu.

"Mozak postaje naviknut na sve varijacije koje serviraju i potenciraju porno industrija i industrija video igara. Stvarnost gubi jačinu i nije dovoljno zabavna. Ljudi postaju ovisni o tome i ako to ne rade, razmišljaju o tome. Sve ostalo je dosadno u usporedbi. Pravi seks nije uzbudljiv kao onaj na filmovima, edukacija nije zanimljiva kao Warcraft. Dječaci popuštaju u školi, dobivaju lošije ocjene, dijagnosticiraju im ADHD i dosađuju se. S igrama nemaju taj problem. Škole se ne mogu uspoređivati s tim", govori Zimbardo i dodaje da su današnji klinci prva generacija koja se susreće s ovim problemom.

"Ovo je ozbiljan problem. Ne radi se samo o fazi. Lakoću kojom dolaze do tog sadržaja gotovo je nemoguće kontrolirati", zaključuje profesor.