Foto: Press

DINO DVORNIK u mnogočemu je bio avangarda, bile su šarene osamdesete i svijet se mijenjao, a s njim i muzika, neki novi klinci postajali su zvijezde za miksetama, a naši idoli obješenih Fendera polako ali sigurno gubili su primat, tehnologija je uzimala danak trendovima i u moj grad stizale su “novitade” svjetskih top lista.

Dino Dvornik tih kasnim osamdesetih donio je u Split Funk, donio je zvuk devedesetih, prirodnu evoluciju hip –hopa ali prilagodivši ga na svoj osebujan način onom “našem ludilu”, mentalitetu jednog grada i jednog podneblja specifičnog po svemu. Dino Dvornik bio je tada i za prostor bivše države velika zvijezda, no za moj Split samo jedan od nas, jedan istina koji se malo bolje “kuži” u muziku, ali ipak samo jedan od nas dječaka koji su rasli uz muziku kao način života.

"Rasplesao je moju generaciju"

Moja generacija je znala da Dino traži mjesto pod zvijezdama u sjeni velikog oca, no manje više svi smo imali svoj put i znali svoje limite, nikada, barem što se tiče moje generacije nisam čuo da je Boris Dvornik od Dina napravio Dina. Dina Dvornika napravile su šarene osamdesete, splitske ulice i taj beat na moru, sol koja kvasi kuvertu Banove jedrilice i naše diskoteke, svjetski “đir” Dino je samo prilagodio Splitu davši mu miris, okus i boju svog grada. Dino je Split napravio svjetskim gurnuvši ga u devedesete na radost mnogih ali navukavši i bijes konzervativnog dijela grada. Dino je kao što to često biva u gradu koji ne priznaje veličine podijelio taj isti, pola grada držalo ga je genijalcem, pola krvnikom jedne scene ali i načina života kakvog su poznavali do tada. No mi, Dinovi prijatelji prilagodili smo se brzo.

Pamtim svoj maturalni ples otvoren s njegovom "Ella-E", pamtim "Slona" i "Manijaka" bez kojih bi konac mojih šarenih osamdesetih bio prazan, prazniji za “mrdanje guzicom” na jedan sasvim drugi i drugačiji način. Dino Dvornik bio je čovjek koji je rasplesao moju generaciju i moja generacija bila mu je na tome duboko zahvalna, kao uostalom Belanu, kao uostalom Banu, to su bili momci iz našeg kvarta, to su bili frontmani moje generacije. Ono što će uslijediti događalo se u Splitu devedesetih, moj grad se mijenjao i moja generacija koja je imala svoj suživot s opijatima, razumijevanje za taj “đir” ostala je ista i tolerantna po tom pitanju, no moj grad naselili su migracijama potpuno drugačiji ljudi koji niti su “kužili” moju generaciju niti su mogli razumjeti naš mentalitet, naš duh i ono što nama nešto ili netko znači. Underground i garaže postale su svojevrstan pokret otpora primitivizmu kojeg smo osjećali u zraku.

"Moj grad postao je neprepoznatljiv"

No, Dino je ponovo ostavio sve bez riječi okrenuvši stvari u novi smjer. U punom zamahu stvaralaštva “pomeo” je Afrikom tadašnju muzičku scenu. Laseri i tehnologija uveli su nas u novi svijet kojem je Dino ponovo dodao boje i ponovo u svom stilu zavladao mjestom koje mu pripada, tronom kralja domaće kaljuže koju nazivamo estrada, no moja zemlja se promijenila, mojom zemljom zavladali su u svim sferama netalentirani ljudi bez sluha pomognuti često i politikom da zauzmu medijski prostor, Dino Dvornik nije htio imati ništa s tim, Dino je živio jedan drugačiji život, avangarda a ipak vječiti autsajder, nikada lice naslovnica, nikada “prodan” tabloidima, nikada furan od te mašinerije koja je po sistemu “plati pa pjevaj” počela sustavno urušavati muzičku scenu.

Dvadeset godina kasnije pokazat će se pogubno za generacije moje zemlje, današnja mladost sluša opskurni turbo folk, ti ljudi su uveliko zaslužni za tu činjenicu i potpunu eroziju kako muzike same po sebi tako i načina života. Muzika u mojoj zemlji postala je kič, humpa-cumpa šund, a mladost odrasta na onom što joj se nudi, dakle poskočicama i sklepanim hitovima kuće Huljić od nekoliko pjesmuljaka u jedan, stranih i malo poznatih dakako.Taj diletantizam uvelike će promijeniti i sliku mog grada, moj grad postao je neprepoznatljiv.

Moja generacija pala je polako u zaborav. Danas sam svjestan da je mnogo segmenata krucijalno utjecalo na Dinovu stvaralačku blokadu, kompletna atmosfera i kompletan užas koji se prodavao, punio klubove i televizijske termine kumovali su uveliko tome. Dino je pokušao istina u svom "fahu" osvježiti sebe i nas no funk je kao uostalom i rock bio na izdisaju, House, DJ–manija zavladala je svijetom a Dino barem tada i u toj fazi, nije imao snage ponovo se prilagoditi nama, to je znate veliki posao, biti stalno perjanica jedne uspavane i trome zajednice koja ima potpuno drugačije svjetonazore i muzičke afinitete.

"Grad se podijelio i grad je podijeljen i dan danas"

Dino Dvornik više nije imao svoju generaciju, Splitom su zavladali narodnjaci, duge cijevi i silikonski umetci, taj Split nije bio njegov Split i taj grad nije više bio njegovo stvaralačko središte oko kojeg vrti svoj talent, Dino Dvornik napustio je svoj grad i pošao tamo gdje može i mora skupiti snagu za još jedan come – back. U međuvremenu Dino je radio ono što najbolje zna i umije, Dino je puštao muziku i odrađivao staru slavu po zabitima Hrvatske. U mom novom Splitu, zluradom i punom naslade nad onima koji su talentirani i neupitni, Dino više nije bio zvijezda.

Podsmjeh mojih licemjernih i zavidnih, do zla boga “malih “ sugrađana, estradnih tatinih sinova Dinu je svakako bio nož u leđa, možda i poticaj da nastavi sa svojim navikama no jedno je sigurno, ogorčenje Dinovo bilo je na vrhuncu kada je na Splitskom festivalu izveo performans i narugao se gradu koji ga je jednom mjesečno pokapao, predozirao i bavio se njegovim životom umjesto da se bave njegovom muzikom.

Nitko, da se razumijemo Dinovu muziku nije stavljao na društvene mreže, nitko se nije hvalio da mu je Dino uzor, prijatelj ili daleko bilo muzički brand. Dino Dvornik u svom gradu bio je dinosaur iz jednog drugog vremena, osobno sam svjedočio cupkanju nezadovoljnih mladih ljudi koji su čuli da im muziku pušta nekakav Dino Dvornik, taj ne pušta "cajke" mrzovoljno su komentirali i odmarširali put "svog" kluba. Dino je pao u zaborav no ono što je boljelo nas, njegove prijatelje bio je način kako je pao.

No, ja nisam tad krivio te mlade i praznoglave ljude. Ja sam krivio taj novi Split kojeg nije bilo briga za bilo što kvalitetno, bilo što što ga je učinilo gradom, bilo što što je bilo Split sam po sebi i svojoj tradiciji. Novi poseljačen Split istinski je mrzio onaj stari i urbani grad i mrzi ga do dan danas i to je činjenica. Grad se podijelio i grad je podijeljen i dan danas, moj grad ima dva lica, jedno je još uvijek TBF urbano dok je drugo po dernecima.

No, Dino je i tada, potpuno zaboravljen još jednom izveo čudo i još jednom pokazao da je avangarda.

"Dino je umro točno znajući kome nas ostavlja"

Dino je baš u inat svima napravio ponovo odličan album, Dino je pokazao ponovo da nije za staro željezo i da je prerano “maknut” u stranu, no ono što su zloguki proroci puštali kao "patke" ovaj put je bilo stvarno, naš Dino, dijete svog grada, naš Petar Pan i mali Princ, naš Izgubljeni dječak otišao je onako kako je i živio, ostavivši nas sve ponovo i opet zatečene na svoj način.
Ako ste mislili da ću ovaj svoj privatan osvrt na čovjeka koji je obilježio moju mladost završiti s klišeom da je Dino Dvornik morao umrijeti da ga priznaju u svom gradu varate se.

Iako je danima trajalo licemjerno naricanje i iako i sedam godina nakon njegove smrti ljudi lijepe po svojim zidovima njegove slike i citate, iako i oni koji su s nasladom govorili o Dinu sada pišu laude i novinske kartice ja na taj novi Split nisam dao koliko crno ispod nokta i hladno sam pratio licemjerje koje je ionako na svakom koraku u mom novom gradu.

Dino Dvornik je bio čovjek kojeg bi iskreno bolio kurac za sve te klaune koji mu se danas uvlače u guzicu. Dino Dvornik nije umro da bi ušao u legendu jednog licemjernog grada jer Dino Dvornik nije ni živio tako i na taj način. Dino Dvornik je znao da je legenda za života iako bi vam se na tu konstataciju nasmijali mnogi prije nekoliko godina. Dina Dvornika bolio je kurac što ljudi govore, Dino Dvornik je bio slobodan čovjek bez kompleksa, Dino je umro jednostavno onako kako je i živio, kao jedan od nas sa zidića šarenih osamdesetih, jedan od nas opsjednutih svatko svojim demonima.

Dino Dvornik bio je i u tome avangarda, Dino je umro točno znajući kome nas ostavlja.