Istina, uoči posljednje utakmice Norveška ima bod više, no Skandinavci zadnje kolo igraju u gostima kod Italije, a Hrvatska gostuje kod slabašne Malte.

 

U neka druga, ljepša vremena, ova pobjeda bi se slavila, no večeras, priča je sasvim drugačija. Maksimir je Bugare zbog poljudske svastike dočekao praznih tribina, a kiša koja je nemilice kupala pusto maksimirsko ruglo bila je puna simbolike. Mamićeva reprezentacija ne zanima nikoga, taj čovjek i ljudi oko njega uništili su čak i sjećanja na ''dane ponosa i slave'', a pravi, a ne kupljeni navijači  dokazali su svoju vjernost Hrvatskoj bojkotirajući gledanje onoga u što je Gazda nacionalnu selekciju pretvorio.

 

Za komentar utakmice, ali i svega onoga što je puno važnije za hrvatski nogomet zamolili smo trenera svih trenera, Ćiru Blaževića.

 

 

''Očekivao sam ovakvu utakmicu. Bila je ovo briljantna pobjeda jedne moćne, ali iz svima poznatih razloga, napaćene reprezentacije. Oduševio me duh koji su momci pokazali, a za kojeg sam se bojao da je nepovratno izgubljen, otet od onih probisvijeta. Srećom, ovi divni dečki su pokazali da su prije svega vrhunski sportaši, pravi domoljubi koji su pokazali svima kako se igra za Hrvatsku.

 

Sve ovo ostalo, sve ovo što je u sjenu bacilo ovu veliku pobjedu… sine, mene je sram. Sramim se što sam godinama bio dio ove reprezentacije i boli me kad gledam u što su je Šuker i Mamić pretvorili. Kako ja, koji sam cijeli život svoj, zdravlje svoje dao za ovu momčad mogu mirno gledati kako je oni, ne znam ni kako bi ih nazvao, uništavaju. Šuker i Mamić moraju otići, moraju! Nitko nikad nije mogao protiv naroda, neće moći ni oni. Dok oni ne odu ova situacija se neće smiriti i sad me slušajte što ću vam reći, uvjeren sam da nas čekaju jako ružne i opasne stvari u skoroj budućnosti. Noćima ne spavam radi toga. Bojim se da sve ovo ne ode totalno ukrivo. 

 

 

E sad, kako riješiti problem, kako mafiju potjerati… ne znam, sine, stvarno ne znam. Nemoj misliti da o tome nisam razmišljao, pa samo o tome i razmišljam. Narod je protiv njih, navijači su protiv njih, mediji su protiv njih, politika je nešto probala, no i sami znate kako je to prošlo. Očito im nitko ništa ne može i zato se bojim. Država bi trebala uzeti stvar u svoje ruke i tu bagru rastjerati, ali što će oni jadna im majka, pa nisu u stanju gladne nahraniti, a kamoli će u otvorenu borbu s ovim kriminalom.

 

Šteta, žao mi je, jer sad umjesto da pričamo o velikom trijumfu hrvatskog nogometa, mi pričamo o ljudima koji ne bi smjeli stati u istu rečenicu s ovim momcima na terenu.

 

 

Ipak, koliko god svim srcem želim da Šuker, Mamić i cijela njihova buranija odi, ipak sam sportaš i naravno da sam navijao za naše i da sam se veselio svakom golu. Bila bi sramota da ne odemo na EURO. Tako nešto ne želim jer ni Mamić ni Šuker ni nitko od njih nisu hrvatski nogomet.

Ja ću i dalje navijati za moje drage momke, a svi ovi neka se gone u vražju mater.

 

Na kraju nas je Ćiro pitao kako je prošla NJEGOVA Bosna, pa kad smo mu rekli da je pobijedila Wales te da je jako blizu baraža, samo je kratko rekao:

 

''Sine, puno ti hvala, usrećio si me. Barem jedna lijepa vijest.''