Ivanković: Zdravko nam je stalno donosio ugovore igrača i govorio da sve ide Dinamu
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Hina, Guliver Image/Getty Images
NAKON što su pripadnici USKOK-a prošle srijede priveli Zdravka Mamića, njegovog sina Marija, Damira Vrbanovića te istarske poduzetnike Krotu i Stipančića zbog teških optužbi da su preko fiktivnih firmi iz Dinama punih 11 godina izvlačili desetke milijuna kuna, u istrazi su isplivala imena dvadesetorice bivših igrača Dinama. Tako su spomenuti Balaban, Modrić, Koch , Mandžukić, Pranjić, Anderson, Carlos , Lovren, Kovačić… USKOK tereti Mamića da je preko tih transfera posredništvom misterioznih off-shore kompanija punio vlastite džepove.
Gotovo sve igrače čiji su transferi sumnjivi poreznoj policiji kroz nekoliko svojih mandata na klupi Dinama vodio je Branko Ivanković. Ivanković nam se javio iz Teherana, gdje vodi posrnuli ponos Irana, kultni Persepolis, a osim o nedavnim uhićenjima hrvatskih nogometnih moćnika, s bivšim trenerom Dinama razgovarali smo o aktualnom stanju u hrvatskom nogometu, šansama Dinama protiv Arsenala u Ligi prvaka, a otkrio nam je i kako Teheran gleda na stravičan pokolj u Parizu, koji je u velikoj mjeri ostavio traga i na nogomet.
Jesu li vas iznenadila privođenja Zdravka Mamića i ostalih? Tereti ih se zbog protuzakonitog izvlačenja višemilijunskih iznosa iz Dinama, a gotovo svi transferi koji su USKOK-u sumnjivi odrađeni su u periodima kad ste vi sjedili na klupi Modrih. Jeste li imali ikakvih saznanja o poslovima obitelji Mamić, odnosno, jeste li bili upoznati s detaljima tih transfera?
''S obzirom da su poslovi koje je Zdravko vodio pod povećalom javnosti posljednjih desetak godina i da ova istraga nije ni prva, a vjerujem ni posljednja, teško da je itko mogao pasti na koljena šokiran Zdravkovim hapšenjem. Tako da ni ja nisam nešto previše iznenađen. Vjerujem da će institucije obaviti svoj posao kako treba, a indikativno je da se nikad prije niti jednoj istrazi u Dinamu, a bilo ih je dosta i u moje vrijeme, nije pristupilo ovako pedantno. Čini mi se da su razmjeri ove istrage neusporedivo veći od sviju prije. Vidimo koliko je imena isplivalo vani, koliko je novih činjenica i dokaza i vjerujem u ozbiljnost sustava koji se sigurno ne bi na takav način poigravao sa sudbinama ljudi ako smatra da nisu krivi. Sigurno je da je USKOK dobro pročešljao svaki detalj, svaki dokaz, svaku indiciju, no kakvo će biti konačno rješenje Suda to ne mogu znati.
U moje vrijeme svi su ugovori u klubu bili uredni. Što se događalo poslije, posebice kod transfera, je li se manipuliralo s njima, jesu li postojali neki fiktivni dugovi o kojima danas čitamo, teško mi je reći. Znam da je kod povratka u klub nekih igrača, poput Balabana ili Bišćana sve bilo čisto. Nije sad bitno jesu li ti transferi iznosili 100 ili milijun nečega, ali oni su bili čvrsti i zakonski besprijekorni. Sadržavali su sve ono što svaki ugovor mora sadržavati, a na njih su poreze i doprinose plaćali i klub i sami igrači. Moja je firma također imala ugovor s Dinamom i sve je bilo čisto. Što je poslije bilo, jesu li se s tim ugovorima kasnije događale neke akrobacije, nemam pojma. U moje vrijeme su i počeli prvi veliki transferi iz Dinama. Otišao je Luka Modrić, Ćorluka, Eduardo i još mnogi drugi za velike novce. Zdravko je više puta na presicama donosio neke papire i pokazivao te ugovore tvrdeći da je sav novac došao u Dinamo. Je li baš bilo tako, ne znam.''
Jeste li se čuli u međuvremenu s nekima od tih igrača čiji su transferima posebno sumnjivi istražiteljima?
''Za većinu sam detalja čuo tek ovih dana iz medija, a kako sam u Iranu već godinu dana i bavim se svojim poslom, nisam smatrao osobito važnim da s nekim razgovaram o detaljima istrage.''
Kako komentirate općenito stanje u hrvatskom nogometu, u kojem, kao i u društvu u cjelini, vladaju velike podjele?
''Nažalost, uspjeli smo u nemogućem – uspjeli smo zagaditi atmosferu oko nogometa i oko reprezentacije. U svakoj državi, u svakom društvu, događaju se i događat će se krize, loši trenuci, no ovakvu atmosferu, kakva vlada kod nas, zaista ne znam kako bih to komentirao. Nogomet je previše važan da bi ga se tek tako ostavilo da izumire. Pogledajte HNL. Ostavimo sa strane Dinamo i Rijeku, pa čak i Split i Hajduk, koji se polako izvlači iz problema, no kakav nam je ostatak Lige. Pritom govorim o Prvoj ligi. Klubovi životare, gase se. Djeca nemaju osnovne uvjete za trening. Ako je takva situacija u najvišem rangu hrvatskog nogometa, onda možete zamisliti kakva je situacija u županijskim ligama i manjim sredinama. Jednom riječju, katastrofa. Treba nam jedna velika akcija, na široj razini gdje država jednostavno mora imati svoje prste u spasenju hrvatskog nogometa.
Država, MZOS, Sabor, svi oni se jednom moraju opredijeliti žele li imati vrhunski sport ili ne. Jer, sad govorim o nogometu, a ako nogomet, koji je globalno najpopularniji sport na svijetu kod nas tone, onda ne morate biti genijalac za zaključiti kakvo je stanje u drugim granama sporta. Za mene kao sportaša tragedija je kad vidim kako nam sport umire. Sad su bili izbori, sve ove silne predizborne kampanje. Nijedna stranka ni u peti nema pitanje sporta, neki ozbiljan i stručan plan kako mu pomoći. Tek smo tu i tamo čuli nekog političara kako bi spomenuo nešto, a sve u cilju dobivanja jeftinih političkih poena. Svima su puna usta pravosuđa, prosvjete, javne uprave... Sve to naravno stoji, no nitko ni da spomene da djeca koja žele trenirati nogomet, rukomet ili košarku nemaju ni loptu koja košta 200 kuna. To me kao sportaša boli.
Dokazano je da se jedan euro uložen u sport državi vraća tri. To je cijelom svijetu jasno, samo nama Hrvatima nije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Nogomet je ipak perjanica sporta. Mladi ljudi među nogometašima traže svoje idole i zbog njih se počinju baviti sportom. Tih idola više nema i tužan kad vidim da se na leđima nogometa prelamaju brojne podjele, da navijači zbog nekih ljudi i njihovih taština žele zlo reprezentaciji, da joj okreću leđa. Tako nešto mi je nezamislivo i užasno sam razočaran. ''
Dok se u hrvatskom nogometu događaju potresi, vi ste u Teheranu. Kako vam je u Persepolisu? Je li pritisak navijača golem s obzirom da je riječ o najpopularnijem i najtrofejnijem iranskom klubu koji na naslov čeka punih sedam godina?
''U svakom klubu postoje veći ili manji problemi, to je sasvim normalno, no generalno, jako se dobro osjećam. Persepolis je u Iranu više od kluba, on je tamo religija u koju vjeruje više od 40 milijuna navijača i velika je odgovornost, ali u prvom redu čast biti trener jednog takvog velikana. Posljednjih desetak godina Persepolis je bio u krizi i upravo zbog toga su zvali nas da pokušamo napraviti nešto. Na dobrom smo putu. Klub se polako izvlači iz krize, momčad je mlada i poletna i uvjeren sam da ćemo ove sezone biti jedan od glavnih konkurenata za naslov. Trenutno smo šesti na tablici, no veoma je mala bodovna razlika između nas i klubova na vrhu. Za prvim zaostajemo sedam bodova, za drugim pet, a kako igramo sve bolje i bolje, vjerujem da ćemo ih ubrzo sustići. Ukratko, uživam u poslu kojeg obavljam ovdje.''
Pomalo je neobično da klub takvog značaja u Iranu, kojeg prati tolika armija navijača već sedam godina ne može do naslova?
''Istina, no Persepolis je već duži niz godina opterećen brojnim problemima i plaća ceh ispreplitanju raznoraznih interesa, da sad ne idem u detaljnije analize. Riječ je o najvećem i najslavnijem klubu u Aziji i od državnog je interesa da Persepolisu dobro ide jer stanje nacije u dobroj mjeri ovisi o njegovim rezultatima.''
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Kažete da je od državnog interesa da Persepolisu dobro ide. Daje li vam onda na neki način ''ruku podrške'' i sama država, odnosno, dobivate li određeni vjetar u leđa?
''Ma kakvi. Kao primjer dat ću vam prvih šest kola u kojima su nas suci masakrirali, uništili su nas. U tih prvih nekoliko kola suci su direktno utjecali na rezultat, a svaki puta na našu štetu. S te strane nemamo nikakvu potporu, čak suprotno. Problemi su puno dublji, od financijskih, do kadrovskih. Međutim, i to se sve polako sanira i uvjeren sam da će Persepolis ubrzo postati perjanica ne samo iranskog, već azijskog nogometa.''
Zanimljiva je poveznica hrvatskog nogometa, preciznije rečeno, hrvatskih trenera s Iranom. Vi ste samo jedan od plejade hrvatskih trenera koji su nekoć zarađivali ili još uvijek zarađuju svoj kruh u ''pradomovini'' Hrvata. Tomislav Ivić, Ćiro Blažević, Luka Bonačić, Mladen Frančić, Vinko Begović, Cico Kranjčar, Stanko Poklepović, pa od ove sezone i Igor Štimac. Interesantno, zar ne?
''Hrvatski treneri daju najviše s obzirom na ono koliko smo plaćeni. Hrvatske trenere se nerijetko podcjenjuje, međutim, naši treneri gdje god da su radili ostvarivali su dobre rezultate. Naš problem se zove putovnica. Nemamo takav imidž i takav lobi kao što imaju Portugalci, Španjolci, Nizozemci ili Nijemci, i mi se uvijek iznova moramo dokazivati i status graditi kroz rezultat. U Iranu su hrvatski treneri i treneri s područja bivše Jugoslavije uvijek radili čuda, i ovdje to ne zaboravljaju.
Mlađi se neće možda sjetiti Rajkova iz Vojvodine, on je bio prvi koji je krenuo u iransku avanturu i njegovi rezultati dali su priliku nama ostalima da nastavimo njegov put. Moram reći da mi je izuzetno drago što je nedavno Igor Štimac preuzeo Sepahan. Gotovo svakodnevno smo u kontaktu i mogu vam reći da je u ruke dobio jednu odličnu momčad, no na njegovu žalost morat će se zadovoljiti drugim mjestom. Jasno, prvi ćemo biti mi, ha-ha.''
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Prije desetak dana bili smo svjedoci stravičnog masakra u Parizu koji je u dobroj mjeri ostavio traga i na sportska, ponajviše nogometna događanja. Kakva je bila reakcija u Iranu? Pitam vas to s obzirom da je bivši predsjednik SAD-a George Bush mlađi svojedobno Iran nazvao dijelom ''Osovine zla'' (uz Sjevernu Koreju i Irak), misleći pritom da glavnina globalnog terorizma dolazi baš iz tih zemalja.
''Naravno da su se ti događaji pozorno pratili. Iran je žestoki protivnik terorizma i oni su neizostavni faktor u rješavanju krize koje smo nažalost danas svi svjedoci. Baš je ovih dana u Teheranu nekakav samit bliskoistočnih zemalja po pitanju terorizma, a kao glavni gost došao je Putin. Iran je aktivan sudionik u rješavanju krize i bez Irana se sigurno ništa neće moći riješiti. Jesu li poput većine europskih zemalja jasno i glasno osudili to što se dogodilo u Parizu, ne znam, ne pratim toliko politiku, ali znam da je Iran žestoki protivnik takvog tipa terorizma i ISIL-a.''
Dinamo u Londonu protiv Arsenala igra važnu utakmicu u lovu na europsko proljeće. Osvoji li bod, veliki su izgledi da će prezimiti u Europa ligi. Kako gledate na ovogodišnje nastupe Dinama u Ligi prvaka?
''Zadovoljan sam i ponosan. Dinamo je ove sezone pokazao da se može nositi s velikim klubovima, čak i s onima koji su i igrački i logistički puno jači od njih. Budimo realni, Dinamo nema velike šanse jer je Arsenal objektivno puno jača momčad, no unatoč tome, ova sezona bila je jedan značajan iskorak gdje je Dinamo pokazao što znači kad se momčad pametno složi i kad se na okupu zadrži nekoliko sezona. Dinamove šanse nisu velike, ali postoje i to je ono što veseli. Kako Arsenal jako teško može do drugog mjesta u Ligi prvaka, a pomalo kaska i u Premiershipu gdje se nakon dugo vremena bori za naslov, nije nemoguće da Wenger u momčad postavi nekoliko igrača koji ove sezone nisu imali priliku puno igrati, pa se tu možda krije tračak nade za Modre.
Ipak, treba biti objektivan i reći da nijedan trener na svijetu ne želi namjerno izgubiti utakmicu. Pobjeda u Ligi prvaka najprije donosi ogroman novac, a nije nevažno ni to što je Arsenal u posljednjem kolu izgubio od WBA-a i sigurno će se pred svojim navijačima pokušati iskupiti za taj poraz. Također, sigurno ne bi bilo ugodno za Wengera da ga jedna takozvana mala momčad dva puta pobjedi u Ligi prvaka. Tako da mislim da je Arsenal u prednosti, no ako momci odigraju kako što su odigrali u Zagrebu, ništa nije nemoguće.''
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati