Foto: Joanna Paciorek, Ilustracija Index

PRIJE nego što krenem s regularnim dijelom kolumne, imam svečanu objavu. Moje cure će me ubit jer saznaju preko kolumne, a ne uživo od mene, ali sve se dogodilo tako brzo da još nisam stigla posložiti sve kockice - udajem se! Znam da je šok jer uvijek skrivam svoj ljubavni život i na svaki upit odgovaram s "nemam komentara", ali presretna sam što mogu reći da sam napokon pronašla Hausera svojoj Rozgi. Calvina Harrisa svojoj Taylor Swift. Kanye Westa svom Kanye Westu. Srce mi je toplo kao čokolada u lava cake-u, kao gravče u tavčetu, kao pazuh u srpanjskom tramvaju. Evo ga:

To je to. Oduvijek sam sanjala o muškarcu koji će me napunit sitnišem i onda razbit. Svadba je u srpnju i svi ste pozvani.
And now, back to our regular program.

ZAŠTO?

To je pitanje koje mi neki, rijetki, ali neki postavljaju nakon prošle kolumne. Zašto si pisala o tome? Zašto si šerala? Zašto nisi pustila na miru?

"Mogla si se suzdržat od komentiranja" - kaže mi jedna koja je na svojem profilu dva dana prije moje kolumne šerala istu tu priču, s istog portala na kojem sam ju i ja uhvatila… "Ipak si ti javna osoba, nisi to trebala komentirati" - kaže.

E baš zato sam morala. Zato. Jer to što sam javna osoba nema veze ni sa čim. Prvo sam osoba. Osoba kao i sve druge koje su na kavi raspravljale o istoj stvari, s istom razinom zgražanja. Ovaj javni dio je sasvim nevažan u cijeloj priči.

Zato jer me priča instantno vratila u osnovnu školu. Već tad je bilo grupiranja. Grupica tko ima pravu Barbiku, a tko fejk. "Ti se ne možeš igrat s nama jer imaš fejk Barbie" - sjećam se kad su to rekli jednoj curici koja nam se htjela pridružit na ljuljačkama. Nismo imali ni 10 posto onoga što klinci imaju danas, i svejedno se grupiralo. Neki su imali za mjesečne izlete u Graz da se obuku, a neki ne. Grupa. Neki su imali kul gumi gumi u duginim bojama, neki onaj obični bijeli iz Name. Jest da se igrala ista igra na oba, ali i to su bile grupice. Onda je došla grupica tenisica sa zračnim jastukom koji svijetli. Grupica inline rola sa GUMENIM kotačima, wow imaš gumene kotače, dođi u našu grupu, nemoj se družit s ovima čiji kolači zvuče ko zvečke. Grupica. Grupica čempion majica za tjelesni, se sjećaš toga? Ak imaš običnu bijelu, nisi u grupi. I tak se grupiralo cijelo vrijeme, godina za godinom, trend za trendom, grupa za grupom. Tko je imao za Marte, tko nije. Pa tko je imao za super mobitel, a tko ga uopće nije imao. Grupiralo se, rugalo se, došaptavalo. Danas ima još puno više stvari na kojima se može grupirati, a rezultat je uvijek isti - ili si u cool grupi ili nisi.
Sjećam se, u razredu sam imala jednu curu - prekrasna, pametna, talentirana na sve strane (bila je nadarena za pjevanje i sviranje jednako kao i za matematiku i fiziku) - i imala je iste samterice nekoliko godina za redom. Kasnije ih je imala njena sestra. Sjećam se kak su se grupice čiji su starci imali za nove benetone svaki mjesec rugale njenim hlačama. Vidi, kad sjedne, više joj ne dođu do tenisica. Pa sljedeće godine vidi, sad su joj već na pola lista. Huhu. Haha. Stare samterice. Nisi u našoj grupici. Osim kad nam treba pomoć s matematikom, onda malo jesi ali generalno nisi. Huhu. Haha. Kaj ti mama nema za nove hlače? You can't sit with us. Grupice.
Živimo u društvu u kojem si bolji i poželjniji ako imaš skupi mobitel. Skupu majicu. Skupi život. Nema veze ako je na kredit, bitno je da susjed vidi. Da kolegice vide. Da svi na špici vide.
To nije svijet kakav trebamo graditi.

Zašto ne bi, i ovo je samo prijedlog ali, zašto ne bi naučili svoju djecu da nisi cool ako imaš skupu majicu nego da si cool ako dobiješ 5 iz matematike? Da nisi cool ako imaš najnoviji mobitel, nego ako pobijediš na nekom natjecanju? Tehnologija je jako napredovala otkad sam ja išla u školu, na dlanu nam je cijeli svijet, kaj ne bi bilo prirodno da i mi napredujemo s tehnologijom? A ne da ne napredujemo, nego nazadujemo.
Kad danas pitaš curice tko žele biti kad odrastu, prezime Kardashian će se spomenut vrlo često. Ili samo: "Želim bit slavna." Bez kako, bez zašto - samo slavna, na koji god način. Postoji istraživanje koje kaže da bi velik postotak američkih tinejdžera radije bilo asistent nekom slavnom nego doktor, profesor, sudac…

To  je smjer u kojem idemo kad učimo djecu da je materijalno bitno, da si bolji od drugih ako si bolje obučen i da je to nešto čemu se treba težiti.
Ja nemam djecu, ali jednom kad Ed Sheeran i ja odlučimo da ćemo ih imat, ne želim da odrastaju u svijetu u kojem nitko ne bi bio doktor nego bi svi bili asistent od Madonninog psa jer te onda jednom uslika paparazzo.

ZATO.

Jer ako odgajamo male ljude da vide samo materijalno i da misle da je skupa odjeća jedini životni cilj, ti mali ljudi nikad neće postat netko bitan. Lupat će selfije, radit fotošope i pumpat usta, i nitko od njih neće postat Mate Rimac.

A kao, jako smo pametan narod. Jesmo. I možemo imat 500 Rimaca, ali mali Rimci se stvaraju sad, kad su još mali. Tanka je linija između Mate Rimca i Kim Kardashian, a tu liniju predstavljaju mama i tata. Oni koji ti kažu da je bolje učit i isticat se znanjem, a ne krokodilom na majici, ili oni koji te obasipaju krokodilima i govore da si bolji od cure u samtericama jer su tvoje hlače nove.

Zato.

Jer želim da smo zemlja doktora, Rimaca i cura s doktoratima, a ne zemlja špice, skupih štikli i jeftinih svjetonazora.

Zato.

Jer ne želim da živimo u zemlji u kojoj si isključen iz grupe jer nisi "dovoljno dobar" zbog nečega tako površnog. To ne bi trebalo biti tako u školi, ne zbog odjeće koju nosiš ni zbog mobitela s kojeg šalješ poruke. Ne bi trebalo biti ni zbog auta u kojem te mama doveze u školu. Ne bi trebalo biti tako ni kasnije u životu - grupiranje i ismijavanje na temelju toga tko ima ili nema za neki odjevni predmet ili statusni simbol je za mene uvijek neprihvatljivo i mislim da je to nešto što svi moramo usaditi u mlađe generacije. Nešto što SVI moramo komentirat. Ovo nije stvar imena i lica u slučaju od prošlog tjedna - ovo je stvar tisuće bezimenih koji svaki dan u školi sjede odvojeni od onih drugih, "boljih", "poželjnijih."
Svijet u kojem je majica na tebi vrjednija od onog što imaš unutra je pogrešan svijet, a na nama je da ga ispravimo, barem malo.
Dijete po dijete. Majicu po majicu. Samterice po samterice.

Pa nek curica stvarno postane slavna, ali zbog toga što je otkrila lijek za nešto, a ne zbog golih selfija.
 
Tanka je granica između Rimca i Kardashian. Ono u što će se naši klinci pretvorit ovisi isključivo o tome koga hranimo u njima - intelektualca ili starletu.

Zato.

P.S. Sretan Dan žena!

 

Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje.