Foto: Index

ČINI se da Božo Petrov i Tomislav Karamarko svakog dana sve više liče na ona dva simpatična lika iz serijala „A je to“, koji nose imena Pat i Mat. Serijal koji se davno počeo snimati u tadašnjoj Čehoslovačkoj osmisli su  redatelj Lubomir Beneš i karikaturist Vladimír Jiránek. Dva lika stalno upadaju u probleme – i pokušavaju ih riješiti na najmanje logičan način. Otprilike kako zadnjih dana izlijeću u javnost Petrov i Karamarko.

Naime, obojica su primijetila kako je njihovo postojanje u Vladi sasvim suvišno – potpredsjednici su bez svog resora, bez portfelja, ili kako se to nekada govorilo „bez lisnice“. Bez lisnice znači da nemaju svoju proračunsku stavku, područje za koje su zaduženi, a to u dosta okrutnoj stvarnosti izvršne vlasti znači da niste uopće bitni. Jačina ministra se mjeri uglavnom financijskim značajem njegova resora, a ako resora nemate – onda niste ni značajni. Džabe im bilo proglašavanje zaštićenim osobama, policijska pratnja i crne limuzine – ni Petrov ni Karamarko uistinu nemaju pravog posla.

I onda ga izmišljaju, što se s vremenom pretvara u urnebes.

Petrov Facebook ratnik

Božo Petrov je valjda prvi shvatio da u Banskim dvorima nema nikakve ovlasti osim nazvati tetu iz kantine da mu donese mineralnu, sok ili kavu s mlijekom. Kao i većina javnih službenika kojima je na poslu dosadno uhvatio se Interneta i tamo među ostalim napisao:

„Vidim da su mnogi u Srbiji zaboravili na neke događaje. Tako se Vojislavu Šešelju, optuženom za teške zločine, koji danas s još većom žestinom ponavlja teze i postupke koji su doveli do strahovitih stradanja i razaranja, takvo ponašanje tolerira, pa i odobrava.“ I dalje nastavlja Petrov pisati, eto Šešelj neće u Haag, a srpske vlasti ga na to ne primoravaju. I onda na kraju dodaje: „Gospodo, vrijeme je za katarzu.“

Što mislite, kako su na ovo reagirali imenovani četnički vojvoda Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić, čovjek viđen s automatskom puškom iznad Sarajeva, za vrijeme opsade istog? Odlučili se pokajati te zatvoriti ostatak života u manastir? Ne budimo naivni – na ovo su se samo mogli nasmijati.

Pazite, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske, u vezi vrlo ozbiljnog međunarodnog problema s nevraćanjem zločinca Šešelja u Haag – piše na Fejsu! Ej, Fejsu! Kao neka šiparica nezadovoljna tretmanom frendice iz susjednog razreda.

Da je Hrvatska zemlja koja drži do sebe kao Izrael, SAD ili Rusija – netko s biografijom poput Šešeljeve se ne bi šetao u susjednoj državi. Izraelci bi ga dovukli na vlastito suđenje, Ameri mu poslali drona, a Rusi riješili kemoterapijom koja bi ga oslobodila svih briga u roku od 48 sati.

Hrvatska naravno nije država koja će udarati šakom o stol svjetskoj zajednici – pa takvih scenarija neće biti – no mislim, upis na Fejsu? Iz koje knjige međunarodne diplomacije je to Petrov iskopao?

Postoje neke međunarodne norme ponašanja

Hrvatska naravno ima pravo prigovarati Srbiji koja se smije cijelom svijetu oko Šešelja, ali ako se želi prigovarati, onda za to postoji i primjereni način. Kao prvo, službena diplomatska nota gdje bi se službeno u ime države reklo što je problem. Hrvatska dalje može pozvati svog veleposlanika „na konzultacije“, ali ga i na dulje vrijeme opozvati – kako bi pokazala da odnosi između dvije države nisu baš bajni. U krajnjem slučaju, može se i prekinuti diplomatske odnose.

Hrvatska naravno ima pravo i uvesti vizni režim građanima Srbije, jer niti jedna suverena država nije prisiljena primati građane druge države. Kao krajnja mjera, ukoliko Hrvatska smatra da ponašanje Srbije remeti međunarodni mir i sigurnost – može se zatražiti sjednica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.

Nigdje tu, u nekim pravilima međunarodnog ponašanja, nije navedeno – kritiziranje na Facebooku. To ostavljamo privatnim osobama ili oporbenjacima, jer ukoliko vodite malu oporbenu stranku Facebook je jedno od malobrojnih mjesta gdje se možete obratiti javnosti – no ukoliko ste potpredsjednik Vlade, onda je pitanje jednog ratnog zločinca definitivno dovoljno važno da iskoristite diplomatske korake koji su vam na raspolaganju – a ne stvar svoditi na prepucavanje na Fejsu. Gdje će onda neki srpski ministar odgovoriti, u izjavi za novinare, ili zašto ne – također na Fejsu. Time se ozbiljan diplomatski problem svodi na online trolanje.

Ili možda Petrov računa da će skoro izbori, pa se interno priprema za njih, pokušavajući svojem posrnulom biračkom tijelu pokazati kakva je borbena „faca“?

Karamarko – čovjek bez ovlasti

Slično Petrovu, ni prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko nema nekog pametnog posla. Što reći o čovjeku koji je i funkciju naslijedio od Čačića? Karamarko ima otvoreni sukob s ministrom unutrašnjih poslova. Ministar Vlaho Orepić čini se nema namjeru provesti kadrovske smjene koje bi htio Karamarko, barem ne odmah, dok se detaljno ne upozna sa stanjem.

Vlaho Orepić iznimno je cijenjen u svom kraju kao građanski aktivist (borba protiv gradnje termoelektrane u Pločama), široko je obrazovan (diplomirani inženjer pomorskog prometa i viši sportski trener), a bio je i prvi zapovjednik Ratne luke u Pločama, na čije mjesto je imenovan 8. prosinca 1991., dakle u doba kada je Karamarko svoje ratne bitke vodio klamericama iz ureda Vlade.

Čini se da tvrdoglavi Orepić nema problema s autoritetima – jer Karamarka doslovno ne sluša i vodi ministarstvo po svojem.

Karamarko je time vidno iznerviran. Na pitanje o smjeni šefa policije Vlade Dominića, Karamarko je kazao da nije siguran što je Orepić rekao. "Meni je poznato da je on ministar, ja sam to pročitao negdje, ali ministar znači i obveze i da treba rješavati probleme i ne može u nekom trenutku i sam postati problem. Ako se na nešto ukazivalo prije mjesec dana, bio bi red da se to ispita. Ministar je odgovoran i premijeru i meni, kao potpredsjedniku Vlade, i svim građanima Republike Hrvatske. Toplo se nadam da on zna svoj posao i da će napraviti ono što treba napraviti", kazao je Karamarko.

Dakle, za kolegu iz Vlade Karamarko je „pročitao negdje“, a onda slijedi i neka vrsta političke prijetnje ministru – da bi i on mogao postati problem. Dalje Karamarko doslovno ni manje ni više nego lupeta: „Ministar je odgovoran i premijeru i meni, kao potpredsjedniku Vlade, (…)“

Karamarko je postao toliko nesiguran da pokušava svoj položaj ojačati ponavljajući kako je upravo on potpredsjednik Vlade. No, što uistinu radi potpredsjednik Vlade? Ne baš puno.

Zakon o Vladi – potpredsjednici su samo koordinatori

Zakon o Vladi je jasan, čl. 10.:
„Predsjednik Vlade predstavlja Vladu, saziva sjednice i predsjedava im, upravlja radom Vlade i potpisuje akte koje ona donosi.

Ako predsjednik Vlade odredi prvog potpredsjednika Vlade, on zamjenjuje predsjednika Vlade u slučaju njegove spriječenosti ili odsutnosti. Zamjenjivanje predsjednika Vlade nije moguće u pitanjima i postupcima odlučivanja o povjerenju Vladi, imenovanju i razrješenju člana Vlade.

Potpredsjednici Vlade usklađuju rad ministarstava i brinu o provedbi programa Vlade u područjima za koja su zaduženi.“

Stvar je jasna – prvi potpredsjednik Vlade, što je službena Karamarkova titula, zamjenjuje premijera, kada ode na put, ili recimo godišnji odmor. Osim provođenja prve polovine kolovoza u uredu dok se premijer odmara, potpredsjednik Vlade usklađuje rad ministarstava za koje je zadužen. Međutim, Zakon izričito piše kako zamjenjivanje predsjednika Vlade nije moguće u pitanjima i postupcima odlučivanja o povjerenju Vladi, imenovanju i razrješenju člana Vlade.

Stoga Karamarkova tvrdnja da ministar odgovara i premijeru i potpredsjedniku Vlade ne stoji, lažna je. Ministar odgovara predsjedniku Vlade koji ga i predlaže te posredno Saboru koji ministru daje povjerenje. Uostalom, rješenje o imenovanju članova Vlade donosi predsjednik Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora. Nikakav prvi potpredsjednik.

Ljudi kojima je postalo dosadno

Čini se da je potpredsjednicima Vlade, a ujedno i čelnicima najvećih koalicijskih stranaka postalo dosadno ili frustrirajuće. U sustavu su dobili mjesta koja su formalno visoko, ali stvarno odlučuju manje od bilo kojeg ministra. U Vladi u kojoj nemaju svoj resor, dakle nemaju poluge kojom bi rukovodili, i praktično sva politička djelovanja moraju obavljati preko drugih – primjerice vanjskih poslova ako govore o Srbiji, ili moraju sami biti ministri kako bi kadrovirali u nekom ministarstvu.

U takvoj situaciji oni se počinju ponašati poput dvojca iz „A je to“ – pokušavaju rješavati probleme kao netko s viškom ideja, viškom vremena i manjkom smislenih poteza. Fejs zamjenjuje diplomaciju, a novinske izjave diskretan razgovor udvoje s koalicijskim partnerom. Sve skupa – nervoza i guranje vlastite popularnosti i „odlučnosti“ za naredne izbore.

Dok premijer Orešković pokušava pokrenuti svoj tim, a neki ministri napokon kreću s barem minijaturnim (no dobrodošlim, svaka čast!) reformskim mjerama tipa ukidanja uporabe pečata i korištenja e-pošte unutar državne uprave, čini se da smo već identificirali i dvije slabe točke ove Vlade, a to su dvojica besposlenih ljudi: Božo Petrov i Tomislav Karamarko.

Samo je pitanje koliko će vremena proći dok ne budemo gledali totalni rusvaj koji će ova dvojica prouzročiti, kako to već Pat i Mat znaju.