Foto: Privatna arhiva / 123rf

VEĆINA znanstvenika u svijetu podržava primjenu genetičkog inženjerstva u proizvodnji hrane, no zbog nedovoljne informiranosti, u Hrvatskoj ali i Europskoj uniji, stvoreni su veliki otpori prema GMO-u.

U javnosti se šire brojne dezinformacije o GMO-u, a širenju panike doprinose i političari, koji nemaju dovoljno znanja o toj temi, ali im se ona čini zgodna za pridobivanje simpatija neinformirane javnosti.

Što je GMO, je li opasan, koje su njegove prednosti i nedostaci za Index pojašnjava doc.dr.sc. Nenad Malenica sa Zavoda za molekularnu biologiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.

Malenica je i predsjednik Hrvatske udruge genetičkih inženjera, a široj javnosti postao je poznat kao autor studije koja je pokazala da je svjetski poznata kalifornijska vinska sorta grožđa zinfandel, potomak kaštelanskog crljenka, koji je autohtona hrvatska sorta.

U Hrvatskoj postoji veliki strah od GMO-a. Je li on opravdan?

Strah u svakom slučaju nije opravdan. Naši zakoni ne dopuštaju uzgoj GM biljaka na teritoriju Republike Hrvatske kao ni upotrebu GM biljaka kao hrane za ljude dok je korištenje GM sjemena kao hrane za stoku u nas dopušteno kao i drugdje u Europi. Po novoj regulativi EU moguće je da Hrvatska potpuno odbije ikakav budući uzgoj GM kultura na našem teritoriju. Ta mogućnost unesena je u izmjene Zakona o GMO-u, ali zakon nije izglasan na zadnjoj sjednici Sabora.
Ponavljam, strah i panika su neopravdani, dok je zdrava skepsa prema tehnologiji koju prosječni Hrvat ne razumije u potpunosti razumljiva i na mjestu. 

"Prirodna selekcija ne postoji već 10 tisuća godina"

Što je zapravo GMO?

Pod pojmom GMO podrazumijevamo tzv. tehnologiju rekombinantne DNA tj. "prekrajanje" DNA iz više izvora (tj. vrsta organizama) koji se u prirodi ne mogu međusobno spolno razmnožavati. To se mnogim laicima čini neprirodno i pomalo nakaradno, ali podsjećam da smo prirodnu selekciju i spontane mutacije zadnji put imali u doba lovačko-sakupljačkih zajednica. Od prije 10.000 godina kada je čovjek počeo domesticirati (udomaćivati) životinjske i biljne vrste, prirodna selekcija ustupa mjesto umjetnoj selekciji, a unazad 100-tinjak godina inducirane (umjetno izazvane) mutacije zračenjem ili kemikalijama zamjenjuju prirodne (spontane) mutacije. Dakle, "prirodno" u iskonskom smislu je jako davno iza nas. 

U užem smislu genetičko inženjerstvo počinje od sredine 70-tih prošlog stoljeća od kada znanstvenici na raspolaganju imaju alate kojima mogu kombinirati gene različitih vrsta bez uobičajenog konteksta spolnog razmnožavanja. Od 2012. naša "kutija s genetičkim alatima" postaje bogatije za još jednu metodu tzv. genome editing poznatiji kao CRISPR-Cas9 sustav koji omogućuje još veću razinu preciznosti pa čak i kreativnosti.

Konkretno, na svjetskom tržištu postoji kukuruz, soja, šećerna repa, patlidžan, lucerna s jednim genom koji im daje otpornost na određene skupine insekata te s jedanim drugim genom koji ima daje toleranciju na herbicide. Nadalje postoji papaja, dinja, šljiva i grah koji su otporani na određene virusne bolesti, a u novije vrijeme stvorene su varijante  jabuke, krumpira i gljiva koje ne smeđe nakon rezanja. S druge strane, na tržištu ne postoje rajčice s genom ribe, jagode s genom štakora i ostale maštovite kombinacije koje ćete čuti usmenom predajom ili naići na njih u bespućima interneta.

U SAD-u i Kanadi GMO konzumiraju 20 godina, a nisu bolesni

U javnosti se često barata raznim studijama koje navodno dokazuju štetnost GMO-a. Postoje li dokazi da je GMO štetan?

Postoje studije koje su pokazale da je GMO opasan po zdravlje laboratorijskih životinja. Neke od tih studija su doživjele negativne kritike šire znanstvene zajednice kao nedovoljno dobro dizajnirane studije. No, postoji još više studija koje pokazuju da GMO nije štetan po zdravlje. Sličnu situaciju imamo na temu korelacije raka mozga i upotrebe mobitela. Znamo da postoje studije koje ukazuju da rizik postoji, ali daleko više studije je pokazalo suprotno.

Uglavnom, uz kratkoročne studije postoje i višegodišnje studije u kojima su različite vrste pokusnih životinja hranjene s GMO hranom i nije nađen negativan utjecaj na zdravlje životinja. U konačnici zemlje u kojima ljudi konzumiraju GMO hranu (npr. SAD i Kanada) već 20 godina nisu ustanovile drastičan pad u zdravlju svog stanovništva koji bi se mogao povezati s GMO hranom. Isti argument se može koristiti i za stoku koja se nakon afere sa "kravljim ludilom" (prionskim bolestima) uglavnom hrani GMO sojom i kukuruzom. 

Pesticidi se koriste i u organskoj poljoprivredi

Protivnici GMO-a tvrde da GMO biljke mogu ugroziti okoliš i smanjiti bioraznolikost? Također, spominje se i problem pesticida koji se upotrebljavaju u GMO poljoprivredi, a koji navodno izazivaju teške bolesti kod ljudi. Kako to komentirate?

GMO biljke mogu polenom prenijeti svoje (trans)gene (one koje smo unijeli iz neke nesrodne vrste) na divlje srodnike. Mislim da je to ujedno i najveća mana tehnologije. Međutim, u uvjetima bez selekcijskog pritiska, vrlo je malo vjerojatno da će se ti transgeni proširiti unutar divlje populacije i ugroziti bioraznolikost. Vjerojatniji scenarij je da će se takve jedinke s vremenom uslijed kompeticije izgubiti iz populacije ili neko dulje vrijeme egzistirati u populaciji u vrlo malom broju. Ponavljam, razumijem zašto se ljudi brinu oko ovog aspekta, ali mislim da ni ovdje nema mjesta panici. 

Pesticidi se ne upotrebljavaju samo u GMO poljoprivredi nego i u konvencionalnoj pa čak i organskoj poljoprivredi (postoji lista manje otrovnih pesticida koji su dopušteni za ekološku poljoprivredu). Nadalje, tzv. GMO pesticidi definitivno nisu najotrovniji na tržištu. Postoji nekoliko konvencionalnih ("običnih") pesticida koji su kudikamo otrovniji od glifozata (Monsanto) ili glufozinata (Bayer). Ljudi su zaboravili da je poljoprivreda kao ljudska djelatnost možda najopasnija po prirodni okoliš i bioraznolikost. 

GMO ubrzava proces oplemenjivanja biljaka

Poznato je da se oplemenjivanje biljaka (npr. kukuruza) koristi dugo vremena? Koja je razlika između klasičnih tehnika oplemenjivanja i GMO-a?

Oplemenjivanje biljaka se pasivno koristi već 10.000 godina (selekcijom korisnih prirodno nastalih mutacija/varijanti), a svjesno križanje različitih biljnih vrsta koristi se unazad 200 godina. Otkrićem Mendelovih zakona nasljeđivanja početkom 20. stoljeća, oplemenjivanje sve više postaje znanost a, manje umjetnost (kako strastveni oplemenjivači vole reći). Ukratko, u klasičnom oplemenjivanju kada želite iz divljeg srodnika prebaciti neki gen od interesa (npr. za otpornost na neku bolest) u vašu kultiviranu sortu, ustvari križanjem prebacujete 50% gena iz tog divljeg srodnika među kojima je onaj vaš gen od interesa. Nakon toga kroz 6-10 generacija "pročišćavate" vašu kultiviranu sortu od svih onih gena koje ustvari niste željeli prebaciti. Taj proces može potrajati i do desetak godina. Kod GMO-a, iz divljeg srodnika uzmete gen od interesa i ubacite ga u vašu kultiviranu sortu. Dakle, jednostavno "preskočite" cijelu priču s križanjem i "pročišćavanjem", a i gotovi ste kroz godinu dana. Prednost je očita. 

Koje su prednosti GMO-a u poljoprivredi?

Osim brzine, GMO kulture uzgajivaču osiguravaju veću zaradu jer on puno manje prska pesticidima i troši manje nafte kod aplikacije pesticida. Također, manje ore tlo i tako sprječava eroziju tla. Od uvođenja 1996. godine, GMO kulture su poharale tamošnje tržište. Monsanto je postao to što je danas, zahvaljujući ogromnoj potražnji američkih farmera za njihovim sjemenom. Uz glavne "zvijezde" GMO poljoprivrede, kukuruz, soju i pamuk, tu su brojne voćne vrste otporne na virusne bolesti, a unazad godinu dvije pojavljuju se kulture s povećanom tolerancijom na sušu. Generalno govoreći, trebale bi postojati dvije razine prednosti GMO poljoprivrede: s jedne strane za farmera, a s druge strane za krajnjeg potrošača. Do sada su korist imali uglavnom farmeri. Dolaskom "zlatnog doba" genetičkog inženjerstva (CRISPR-Cas era) korist bi trebali dočekati i krajnji konzumenti: voće i povrće s većom količinom hranivih sastojaka ili ako ništa drugo s manje štetnih (tzv. antinutrijenata). Vrijeme će pokazati da li su to samo pusta obećanja.

"Paniku i neznanje trebamo ostaviti iza sebe"

Kakva su iskustva s GMO-om u SAD-u?

U SAD-u se GMO kulture uzgajaju već 20 godina. Farmeri su zadovoljni budući da  i dalje kupuju GMO sjeme. S druge strane, američki konzumenti su tijekom tog istog perioda malo po malo preuzeli europsku kulturu po ovom pitanju. Posljedice su vidljive danas: neke savezne države uvele su obavezno označavanje GMO proizvoda ili čak potpuno napuštanje hrane koja ima sastojke GMO biljaka, a 2015. godine je prvi put od početaka uzgoja GMO kultura primijećena stagnacija ili blagi pad u površinama zasijanim tim kulturama. 

Je li dobro za Hrvatsku (i Europu) da zabranjuje GMO?

Kako se uzme. Dokle god Europa i Hrvatska mogu skupo prodavati ekološki uzgojenu hranu, vjerojatno je dobro da zabrana postoji (jer nam osigurava ekskluzivan proizvod). Međutim, ja sam pobornik da ta odluka bude isključivo ekonomske prirode. Nikako ne može biti dobro a priori odbacivanje tehnologije kao takve. Ta tehnologija je vrijedan i moćan alat i prije ili poslije ćemo se početi susretati s problemima u uzgoju biljaka koje će možda samo ta tehnologija moći riješiti. Kada taj trenutak dođe, bilo bi dobro da paniku i neznanje ostavimo iza sebe.