Foto: Hina

ODLAZAK Ilije Nestorovskog u talijanski Palermo jedan od najvećih udaraca međunarodnom ugledu hrvatske nogometne lige posljednje desetljeće. Zašto? Zato što  Makedonac uvjerljivo najbolji strijelac elitnog hrvatskog nogometnog razreda ove sezone a u Serie A je prešao za histerično smiješnih 500 tisuća eura, cifru za koju nižerazredni europski klubovi prodaju treće vratare momčadi. Za Inter je to odličan posao: igrač s 26 godina, bez EU putovnice, otišao je šest mjeseci pred istek ugovora i donio malom klubu spasonosan novac. No, slučaj se može tumačiti i drugačije.

Zabio je 64 posto svih Interovih golova u sezoni 

S 25 egzekucija Nestorovski je zauzeo treće mjesto HNL-a svih vremena po broju postignutih u sezoni. Ispred njega nalaze se jedino još Vlaović sa 29 golova u sezoni 1993./1994. te nedodirljivi Eduardo, koji je u sezoni 2006./2007. zabio nevjerojatna 34 zgoditka. Čak kada uzmemo u obzir sistem natjecanja, odnosno broj kola, Nestorovski je četvrti najuspješniji napadač od hrvatske neovisnosti, iza Eduarda, Vlaovića i Špehara, koji je sa 23 gola u 30 kola na 76 posto uspješnosti.

Međutim, ono što ovog 26-godišnjeg reprezentativca Makedonije dodatno izdvaja iz domaće, ali i zvjezdane europske konkurencije posljednjih desetljeća, činjenica je da je zabio nevjerojatnih 64 posto svih prvenstvenih golova zaprešićkog Intera tekuće sezone. Ovaj podatak nestvaran je i u svjetskim okvirima jer čak i Lionel Messi, Cristiano Ronaldo ili Luis Suarez, sa svim enormnim postignućima, nisu nikad bili ni blizu 50 posto.

Indikativan je podatak kako je najbliže ovom astronomskom dosegu bio jedan od najubojitih golgetera u povijesti nogometa, Brazilac Jardel, koji je krajem devedesetih u dresu Porta, Galatasaraya i Sportinga postigao 255 golova u šest godina, odnosno prosječno 43 po sezoni. 1999./2000. Jardel je za Porto zabio 38 ligaških golova, odnosno 57 posto svih klupskih zgoditaka, a isti je čudesni doseg ostvario i u omraženom lisabonskom rivalu 24 mjeseca kasnije, zabivši 42 od ukupno 74 gola Sportinga.

Obezvrjeđivanje lige 

Uzevši ove podatke u obzir, postavlja se pitanje kako je moguće da jedan takav strijelac iz Hrvatske odlazi praktički besplatno. Činjenica je da je Nestorovski član "neuglednog" Intera, ali je istovremeno i najbolji golgeter 16. najjačeg klupskog ligaškog natjecanja Starog kontinenta. Bespredmetno se uopće pitati zašto europski klubovi ne cijene hrvatsku nogometnu ligu, kada je na sve moguće načine obezvrjeđujemo i mi sami.

Znam da je suludo uspoređivati Premierligu s HNL-om, ali bezobrazno u oči upada podatak da je WBA početkom ove sezone za 12 milijuna eura doveo 27-godišnjeg braniča Jamesa Chestera iz drugoligaša Hulla. Radi se o iznosu koji je suludih 24 puta veći od onog kojeg je Palermo platio za golgetera Zaprešićanaca, a osobno odbijam vjerovati kako je Velšanin, koji je u 27. godini prvi put nastupio za reprezentaciju, 24 puta vrjedniji igrač od Nestorovskog ma kako jadnim percipirali HNL.

Činjenica je da Englezi već godinama bezrazložno pumpaju cijene svojim nogometašima, ali to rade zašto što mogu. Zato što je kolač od televizijskih prava toliko velik da klubovi mogu izvrsno funkcionirati i bez prodaje svojih udarnih vedeta. I to je ta drastična razlika između velikih europskih natjecanja i hrvatske lige koja se vjerojatno nikada neće premostiti.

Naravno, jasno je zbog čega je Makedonac za siću otišao na Apeninski poluotok. To su stravični financijski uvjeti u kojima se hrvatski klubovi već godinama utapljaju. Odbiti 500 tisuća eura nažalost ne pada na pamet nijednom prvoligašu izuzev Dinama i Rijeke, jer se radi o novcu koju znači goli život, često i polovinu godišnjeg budžeta. Isti se igrač može ozlijediti ili jednostavno prestati zabijati, a to je rizik s kojim se netko tko preživljava ne može niti želi kockati. Do kada tako?