Ni Bolt ni Phelps: Ova 41-godišnja gimnastičarka iz Uzbekistana najveća je priča Igara u Riju
23:39, 10. kolovoza 2016.
Sponzor
rubrike
rubrike
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Guliver Image/Getty Images
USAIN BOLT, nevjerojatni Michael Phelps, Kevin Durant… Oni su bez sumnje najpoznatiji sportaši ovih Olimpijskih igara. Za njima novinari trče, svaki njihov korak medijska je atrakcija. Ti su ljudi planetarne ikone, i to ne samo sporta.
Međutim, ako ćemo se ravnati po izvornim, originalnim kriterijima olimpizma, prave, istinske zvijezde neki su sasvim drugi sportaši, mali i obični ljudi, koji su svojim podvizima u Riju ispisali priče koje volimo nazivati većima od života.
Svi se dobro sjećamo neponovljivog Erica Moussambanija, jegulje iz Ekvatorijalne Gvineje, plivača koji se skoro utopio na Igrama u Sidneyu 2000. No, Eric je pokazao što znači pravi olimpijski duh i zato će ga povijest olimpizma zauvijek pamtiti.
Igre u Riju ponudile su nam također nekoliko junaka, koji su široj javnosti posve nepoznati, ali čije životne priče zvuče kao scenariji za zašećerene holivudske filmove.
Jedna od njih je Rafaela Silva, brazilska judašica koja je prije dva dana donijela zemlji domaćinu prvo olimpijsko zlato na ovim Igrama. Silva je imala užasno teško djetinjstvo, život ju nije mazio, a odrasla je u najzloglasnijoj favelu u Riju, poznatijoj kao 'Cidade de Deus' (ta je favela bila inspiracija za kultni brazilski film ''Grad bogova'').
Etiopski plivač Robel Kiros Habte također je jedan od onih istinskih olimpijskih junaka koji se u potpunosti povode onom starom olimpijskom poslovicom "važno je sudjelovati".
Habte je nastupio u utrci na 100 metara slobodno i jedva je došao do cilja, no nakon utrke blistao je od sreće.
"Presretan sam jer su ovo moje prve Olimpijske igre. Želio sam napraviti za svoju zemlju nešto drugačije. U Etiopiji svi trče, ali ja nisam htio trčati, nego plivati", rekao je 24-godišnjak koji je za Igre dobio specijalnu pozivnicu namijenjenu sportašima iz manje zastupljenih zemalja.
Ipak, bez sumnje najveća priča ovih Igara je ona 41-godišnje gimnastičarke iz Uzbekistana Oksane Chusovitine.
U sportu u kojem dominiraju djevojčice, 41-godišnja Oksana plasmanom u Rio napravila je nemoguće, a podatak da je nastupala na svim Igrama od Barcelone 1992. njenu priču čini još dojmljivijom.
No, pravi razlog zbog čega je Oksana odlučila doći u Rio leži u činjenici da želi pomoći svom 17-godišnjem sinu Alisheru koji je u dobi od tri godine obolio od leukemije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Prije 14 godina Oksana se vraćala iz južnokorejskog grada Busana gdje je zajedno sa svojim suprugom nastupala na Azijskim igrama. Primila je telefonski poziv svoje majke, koja joj je kazala kako dječak iskašljava krv. Svi su mislili da je Alisher obolio od upale pluća, no liječnički nalazi bili su porazni.
Dječak je morao na kemoterapiju, a Oksana se preselila u Köln, gdje je dječak nastavio liječenje, a ona se pridružila lokalnom gimnastičarskom klubu.
Troškovi liječenja bili su astronomski. Iznos od 105 tisuća eura Oksana i njen suprug nisu imali, a kad su prodali trosobni stan u Taškentu i dva automobila, i dalje nisu imali novca ni za pola liječenja.
''Liječnici u Kölnu pristali su liječiti Alishera, ali samo pod jednim uvjetom - da postoji garancija da ću moći platiti operaciju. Nismo imali prebijene pare'', objasnila je Oksana.
Njezin klub joj je dao 27 tisuća eura, a ostatak novca donirala je Međunarodna gimnastičarska federacija i dvije tvornice u Uzbekistanu te brojni ljudi velika srca.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
''Tada sam shvatila da na ovom svijetu ima više dobrih ljudi nego zlih. Puno ljudi nam je pomoglo, čak i oni koji nisu imali novca. Suprugov bliski prijatelj tek je bio odradio žetvu. Nje imao novca, ali nam je zato poslao vagon pun žitarica.''
Čak i tada, potreban iznos nije bio skupljen i Oksana je morala prihvatiti ponudu njemačkog saveza da nastupa pod njihovom zastavom. Tada su njemačke vlasti platile ostatak troškova.
Problemi su se pojavili kad joj Uzbekistanci nisu dopustili nastupati za Njemačku, no Oksana je tada otišla u svoju domovinu preklinjati da joj dozvole nastup, samo da bi spasila sina.
''Pristala sam na sve to samo zbog svojeg sina'', rekla je Oksana.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Alisher se uspio izliječiti, sad je zdrav mladić, a s pet godina i sam se počeo baviti gimnastikom.
U Riju Oksana je nastupila na gredi i preskoku, u kojem se plasirala u finale, a danas se ponovo natječe pod uzbekistanskom zastavom.
Kako su svi u dvorani znali za njenu priču, Oksana je dobila ovacije kad je nastupila.
Zasluženo!
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
Učitavanje komentara
Facebook
Google
