Foto: FAH

ŠTO LI je sinoć proživljavao Ivo Baldasar dok je na računalu gledao kako mu pristižu glasovi? Išlo je polako, jedan po jedan. Kap po kap, malo za potok, a kamoli slap...

Iduće jutro situacija nije bila ništa bolja. Nakon 12 sati slaganja rezultata u njegovom gradu su ih prebrojali 303. Tek nešto više od 25 po satu. Glas je u prosjeku Baldasaru stizao svake druge minute. 

Kakva katastrofa, teško da je Baldasar išta drugo mogao pomisliti. Kada je postao gradonačelnik Splita prije tri godine dobio je više od 33 tisuće glasova. Sinoć 100 puta manje! Rezultat je to koji bi zabrinuo i najhladnokrvnije, natjerao ih možda da promisle što se dogodilo, gdje se pogriješilo...

Jutro poslije, Baldasar je svjestan možda tek da je pogriješio sa Bandićem pa je najavio kako će na lokalne izbore po drugi gradonačelnički mandat samostalno. Dovući u Split gradonačelnika Zagreba i dokazanog Mamićevog prijatelja i sve to skupa predstaviti kao opciju za svoj grad, bila je, istina, kolosalna pogreška, no tek posljednji krivi korak koji je Baldasar napravio otkako je otpočeo svoju političku avanturu u Banovini.

Ni armija zaposlenih nije pomogla

Uoči izbora 2013. godine sve se još činilo povoljnim za Baldasara. Uz punu podršku vrha SDP-a i Zorana Milanovića koji mu je tepao "stari njemački dizel", kao potpuno nepoznat političar ušao je u Banovinu, spreman da Splićanima ponudi drugačijeg gradonačelnika od prethodnika Željka Keruma. Odmah je zakukao kako je previše zaposlenih i da im treba smanjiti plaću, no ubrzo je napravio zaokret za 180 stupnjeva i ne samo da nije smanjio broj zaposlenih u gradskoj administraciji, već je počeo trpati šakom i kapom ne samo po Banovini, već i gradskim firmama.

Baldasar je u nešto više od tri godine pozapošljavao na stotine pouzdanika, članova obitelji splitskih političara koji su mu davali podršku. Supruge, braće, sestre, zetovi, sinovi i kćeri, članovi SDP-a, članovi HGS-a, Baldasar je bio široke ruke. Zbrinjavalo se na najširoj osnovi, mediji su zabilježili da su se u takvo stanje potpuno uklopili i direktori gradskih firmi koji djecu zapošljavaju obostrano po principu, ja tebi malog, ti meni malu...

Ako je Baldasar računao da je time stvorio armiju svojih glasača, gadno se prevario. Posao su dobili, ali glasali za njega nisu. Ima ih, naime, sigurno više od ovih tristo koji bili za Baldasara u Splitu.

Propao i plan približavanja desnici 

Baldasar se preračunao i sa svojim političkim zaokretom na desno, koji mu je na koncu donio isključenje iz SDP-a. No, do svibnja ove godine i raspuštanja cijele splitske organizacije, vrh SDP-a ostao je nijem na Baldasarova soliranja i podilaženju najrigidnijoj desnici, kakvu zasigurno predstavlja Marko Skejo, istaknuti HČSP-ovac, koji je za posljednju proslavu Oluje poveo svoje momke niz kninski bulevar uz glazbeni repertoar iz Pavelićeve NDH.

Baldasar se na Dan pobjede nad fašizmom 2014. godine uspio Skeji i drugima dodvoriti tako što im je čestitao pobjedu nad antifašizmom, što su okupljeni pozdravili aklamacijom. Baldasar se poslije pravdao lapsusom, ali je bio pun hvale za ustaškog generala Rafaela viteza Bobana. NDH je bila zločinačka, a Boban ga, kazao je u jednom intervjuu, intrigira. Za Skeju i njegove HOS-ovce rekao je da su antifašisti.

Nekako u to vrijeme počele su i prve trzavice sa medijima. Baldasar se isprva nastojao predstaviti kao transparentan gradonačelnik. Četvrtkom bi držao briefinge, informirao o zatečenoj situaciji, brojnim obvezama grada, nemogućnosti da disciplinira službenike... Čim su došle prve kritike o zaokretu udesno, Baldasar je odlučio briefinge ostaviti za neka bolja vremena kada novinari budu svjesni da se neka pitanja ne trebaju postaviti.

Dogodine je Baldasar HOS-ovcima poslao cvijeće i delegaciju na spomenik na 10. travnja, dan uspostave NDH kada slave osnivanje postrojbe nazvane po Rafaelu Bobanu. Tog jutra u Splitu se zatekao i Milanović. SDP-ovci su izbjegli razgovor o ovoj temi, a Milanović je naknadno priznao da ga je Baldasar informirao o tome što je napravio. Nije mogao vjerovati, no potez nije javno osudio.

Početak kraja

Da je splitski gradonačelnik izgubio svoje pozicije u SDP-u bilo je vidljivo najprije po tome što ga nisu stavili na listu za parlamentarne izbore koncem prošle godine, no pitanje u kolikoj je mjeri Baldasar svojim potezima antagonizirao tradicionalno biračko tijelo SDP-a i koliku je štetu napravio stranci, postavilo se, međutim, prekasno. Tek kada je Baldasar početkom godine najavio kako će se ponovno kandidirati za gradonačelnika. Milanović i ekipa zaključili su da im je dosta Baldasara te su po brzom postupku raspustili cijelu organizaciju te je Split zakratko ostao bez članova SDP-a, koji se sada postupno vraćaju u stranku. U međuvremenu Baldasar je bespotrebno otežao svoju situaciju unutar partije napadom na Milanovića i zahtjevom za njegovom smjenom. Nitko ga nije potezao za jezik, no čini se da je povrijeđeni ego zbog ignoriranja za izbore bio jači od svega. Izravnu komunikaciju Baldasar i Milanović više nisu uspjeli uspostaviti. Ne zna se što se tih dana Baldasaru motalo po glavi, ali njegovu najavu kandidature u SDP-u su doživjeli kao vrhunsku bezobraštinu. Nije poznato ni jesu li oni očekivali da Baldasar sam shvati da su mu dani odbrojeni. Ako jesu, previše su očekivali.

Baldasar se tako našao na vjetrometini, uz tek nekoliko najbližih suradnika. Bez podrške SDP-a gledao je gdje će, šta će, na koncu ga je jedino Bandić prihvatio. Što Splićani misle o takvoj kombinaciji i Baldasaru, jasno su pokazali jučer. Svom gradonačelniku priuštili su potpuni potop.