IMAM novi lifehack za sretniji život. Nije "zaduži se 59 milijuna kuna pa kaži ups i onda je sve ok", to može samo Iva Majoli, ali svejedno je dobar lifehack. Jako je jednostavan, a sastoji se od tri male, pametne riječi: "Nemoj se uvrijedit." Sad ću ti objasnit, tj. pokušat ću ti objasnit jer je moj susjed u travnju krenuo s radovima koji "će trajati do lipnja", a evo listopad je već obojao drveće smeđim kistom a ovaj još uvijek buši pa ne čujem riječi koje mi mozak šapće. Al pokušat ću.

 

Sve je počelo prošle godine kad sam bila u New Yorku. Zapravo nije, serem, ali bolje zvuči nego da napišem da je počelo prije par tjedana na kružnom toku na Radničkoj. 

 

Išla sam doma i bila sam u kružnom toku, spremna na izađem na drugom izlazu. S desne strane je bio striček na skuteru koji se htio uguzit u kružni iako je bilo sasvim jasno da sam ja unutra i da će morat pričekat. Ne zato što PIK PEČATIM sad sam ja u kružnom i jebi se, nego zato što bi inače morala zakočit i usporit i uzurpirat promet iza sebe, a ja sam u kružnom i ja imam prednost i nećeš mi se uguzit sa svojim malim skuterom nego ćeš pričekat kao odgojen čovjek. Nisam mu dala da se uguzi, na što je on poludio, ušao odmah iza mene i brzo prošao pored mog auta vičući: "Krmačo plava!" 

 

Krmačo. Plava.

 

Da mu muškarac nije dao da se uguzi, vjerojatno ne bi ni potrubio, ali kad je žena i još k tome plava žena, odmah je krmača, a plava je još jedna uvreda za mene kao vozačicu i generalno kao osobu. Je. Jer da sam brineta, sigurno mi ne bi viknuo "krmačo smeđokosa." Ili da imam balajaž. Onda bi bila samo krmača i to sve samo zato što mu nisam dala da mi oduzme prednost, a nisam mu dala jer nisam. Možda neki drugi dan i bi ali ovo nije bio taj dan. Jbg. I tako sam postala krmača plava, ni kriva, ni dužna, ni krmača. 

 

Ono što se dogodilo sljedeće će vas šokirati. 

 

Prije godinu dana bi se uvrijedila zbog toga. Naljutila. Trubila bi mu. Vikala kroz prozor da mu se mama kupa gola i ostale teške uvrede. Ovaj put sam se samo nasmijala i pojačala radio. Zato što nisam htjela bit kao jedna cura koju sam stvarno vidjela u New Yorku prošle godine.

 

Sjedila sam u nekom restoranu čijeg se imena ne sjećam, ali sjećam se da sam jela raviole u obliku srca. Za stolom do mojeg je sjedila grupica cura - jedna od njih je slavila roćkas i CIJELO vrijeme je full glasno pričala onim karikiranim nazalnim Los Anđeles naglaskom a la Kim Kardashian ili Phat Phillie (#koznazna #koneznajemlad) - uzrujano je prepričavala neku glupu priču o nekom glupom, benignom događaju koji ju je jako uvrijedio kao osobu i kao stanovnika Zemlje. "Oah muay goash, I was like, sooo offended." U biti nije govorila offended nego nešto što je više zvučalo kao AFFANDAAAD. Svaka druga joj je bila AFFANDAAAD. Neki dan ju je na podzemnoj odmjeravao neki lik i bila je, like, sooo AFFANDAAAD. Frendica iz škole ju na tulumu nije pozdravila prva nego je ona morala nju pozdravit prva, soooo AFFANDAAAD. Lik na benzinskoj joj je ponudio natočit benzin jer mu je to posao, AFFANDAAAAAD, zna ona i sama, AFFANDAAAD!  Šta god joj se ikad u životu dogodilo, ona je AFFANDAAAD, čak štoviše, dok je prepričavala svoje AFFANDAAAD situacije, jelo na tanjuru joj se ohladilo i pogodi - she was, like, super AFFANDAAAD. To je postalo full kul u Americi, uvrijedit se na svaku pizdariju koju itko ikad kaže.

 

Probaj u Americi nekoj pretiloj ženi reć da je slightly overweight - AFFANDAAAAD! Probaj pojest hot dog pred američkom vegankom - AFFANDAAAD! Ova pizza ima gluten? AFFANDAAAD! 

 

Bit uvrijeđen je vani postalo toliko popularno da se svi stalno vrijeđaju na sve, a polako postaje popularno i kod nas. Ne možeš reć da je Jacques debel, to nije politički korektno. Možda nije politički korektno, ali je faktički korektno. Žak je debel. Ja to znam. On to zna. Svatko tko ima oči i iole dobru percepciju prostor to zna. Al postoje ti neki ljudi koji ti, kad kažeš da je Žak debel, kažu: "Pa dobro ali ne možeš to baš tako reći..." - i onda ti održe govor o korektnosti i uvredljivosti i ostalim životnim kategorijama. A kak da kažem? Da kažem da je malo nadut? Ugodno popunjen? Da je rasna žena? Zakaj ne bi rekla da je debel? Debel nije karakterna osobina - DEBIL je karakterna osobina, dakle ako kažem da je Žak debel, to nije uvreda. I jako dobro znam da se Žak prvi na to neće uvrijedit nego će se sprdat na to. Al da, uvijek će se sa strane nać neki advokat koji će te ružno gledat i reć ti: "You can’t say thaaaat, that’s AFFANSAAAV."

 

Oni će se uvrijedit u Žakovo ime jer je to moderno. 

 

Već sam se nekoliko puta našla u situaciji u kojoj sam, nakon što sam napravila nešto glupo, tipa ostavila ključ od stana U stanu i sad ne mogu unutra, pred nekim onako usputno rekla: "Isuse, kak sam glupa!" I od par ljudi sam na to dobila odgovor: "Nemoj govorit to za sebe, Andrea, ti NISI glupa, ti si divna i pametna osoba! Nemoj tako pričati o sebi." Calm your tits, Oprah, ak zaboravim ključ od stana i ne mogu u stan, smijem si reć da sam glupa. Naravno da ne mislim da zbog toga moram vratit diplomu i/ili se učlanit u HDZ (that’s like super AFFANSAAAV), al smijem si reć da sam glupa ak napravim glupu stvar. "Ali nemoj govoriti ružno o sebi" - kaže meni 22-godišnja djevojka koja se odlučila uvrijedit u moje ime jer sam samoj sebi rekla da sam panglu. Ne smiješ više ni samog sebe malo uvrijedit jer nije politički korektno. 

 

Nedavno sam čula i jednu priču o nekoj skandinavskoj zemlji - zaboravila sam jel Švedska, Norveška ili neka treća zemlja s blijedim ljudima i čudnim preglasima na slovu O. Uglavnom, tamo tete u vrtiću ne smiju curice oslovljavat sa "cure." Na primjer, kad se curice igraju na igralištu i teta ih mora pozvat da se vrate u učionicu, teta ne smije reć: "Cureee, dođite unutra!" Teta mora svaku oslovit imenom kad ih poziva unutra, za slučaj da Ingeborg, Hedviga, Öllegård, Voldemort i ostali namještaj iz Ikee nisu sigurne jesu li one stvarno curice ili možda nisu, pa je ružno da im se nameće da su cure. Are you fuckin kidding me? Kaj nije dovoljno što živimo u svijetu u kojem mediji daju više prostora opljačkanoj Kim Kardashian nego djeci iz Aleppa i u kojem se, pazi sad, DIZAJNERSKA CIGLA koja se mogla kupit za 28 funti (ista onakva kakvu je Cigo prodavao prije) sad prodaje na ebayu za 1000 dolara - sad više curice u vrtiću nije preporučljivo zvat curicama jer nikad ne znaš - možda su curice, možda su dečki, možda su Teletubbies. Politički korektno.

 

U Kanadi je jedan lik nedavno TUŽIO komičara jer ga je ovaj sprdao tijekom nastupa. Zamisli to. Odeš na stand-up i znaš da postoji mogućnost da te netko sprda i onda ga TUŽIŠ jer "mama on je meni rekao da sam..." - kog boli k? Man up, Ingeborg, ne možeš tužit ljude jer su rekli nešto što tebi ne odgovara, inače bi svi tužili konobara koji ti umjesto Cole ponudi Pepsi. "Jel može Pepsi?" - OMG that’s sooo AFFANSAAAAV!

 

Politički korektno. U celofančiću malom, da se netko slučajno ne uvrijedi. Bože sačuvaj, ne dao Bog većeg zla. Amen, aleluja. 

 

I ja sam donedavno gravitirala prema tom Amerikaniziranom poimanju svijeta. Netko me pitao kad ću rodit - zašto me ti pitaš, to nije u redu, pitaj me o mojim poslovnim uspjesima i projektima i ostalim važnostima, AFFANDAAD. Ili kad bi nešto skuhala pa bi mi netko kao kompliment rekao: "Možeš se udat" - AFANDAAAD. "Žene ne žive za to da nauče kuhat pa da se mogu udat" - AFFANDAAAD! Ili kad bi me netko pitao dal sam u PMS-u jer sam malo živčana - AFFANDAAD! 

 

"Možeš pojest puno za curu" - AFFANDAAAD!

 

"Žene ne voze dobro kao muškarci" - AFFANDAAAD!

 

"Oćeš popit nešto? Nećeš? Kurvo." - AFFANDAAAD!

 

Ili kad bi mi radnici dobacili nešto sa skele - AFFANDAAAD!

 

A onda sam vidjela jedan super citat koji kaže: "You choose to get offended." Ti biraš hoćeš li se uvrijedit ili ne. 

Svaki dan je prepun divnih malih trenutaka u kojima se možeš uvrijedit, na semaforu, na blagajni, na Pošti, gdje god želiš. Svaki put kad netko napravi nešto što se kosi s tvojom životnom putanjom, možeš se uvrijedit i naljutit i uzrujat. I u većini situacija, to je isključivo TVOJ izbor.

 

Naravno da ne uvijek, ali u 90 posto slučajeva, AFFANDAAAD je izbor. 

 

Ok, ak ti netko kaže da si ružna kurva, naravno da ćeš se uvrijedit i reć mu da nisi ružna #sarcasm ali generalno, najčešće TI biraš što ćeš shvatit kao uvredu a što ne. 

 

Ja imam jednu susjedu koja me NIKAD ne pozdravlja i to me uvijek nerviralo i vrijeđalo, a u biti je jednako besmisleno kao i to da se uvrijedim kad mi neki nadrkanko na motoriću vikne da sam krmača. 

 

Zato sam odlučila birat da se više ne uvrijedim na takve stvari.

 

Ta susjeda koja me ne pozdravlja ne pozdravlja NIKOG u zgradi i to nema veze sa mnom nego s njom. Striček na motoriću ne misli da sam JA krmača nego misli da je svaka žena koja mu ne da da divlja u prometu krmača, a čak i da to misli samo za mene, ja i dalje ne znam tko je taj striček, prema tome, zašto bi se uvrijedila?

 

AFFANDAAAD je izbor - onaj lik koji se uvrijedi i uzruja kad netko kaže “burek sa sirom” se uvrijedi i uzruja vlastitim izborom. 

 

Onaj lik na Facebooku koji kaže da ga vrijeđa muzika Jelene Rozge se isto vrijeđa vlastitim izborom - ne moraš ju slušat ako ne želiš.

 

I ne moraš se uvrijedit ako ne želiš.

 

Znam da ovo zvuči kao simplifikacija i banaliziranje života, ali probaj jedan dan - probaj se ne uvrijedit, super je. 

 

Naravno da možeš stat i objasnit radnicima na skeli koji su ti upravo doviknuli "di si mala" da ti nisi samo komad mesa i da nije lijepo da ti dobacuju i bla bla bla, ali možeš samo proć dalje i probat se ne uvrijedit. 

 

I onda kad se ne uvrijediš, sve je ljepše. I za tebe i za cijeli svijet. Probaj, lijepo je.

 

I sljedeći put kad se uzrujaš i uvrijediš zbog banalne pizdarije tipa "burek sa sirom", sjeti se ovog: 

 

 

Eto vidiš.

 

Pssst! Ostale kolumne naše Andree pročitajte ovdje!