OTKRIVAMO Kakva to misteriozna organizacija povezuje Plenkovića i Barišića?
Foto: FAH, Index
POSLJEDNJIH mjeseci svjedočili smo dramatičnim seizmičkim zbivanjima na Sveučilištu u Zagrebu, osobito na Filozofskom fakultetu i na Hrvatskim studijima, ali i na nekim drugim fakultetima i sveučilištima.
Odabir skandalima opterećenog Pave Barišića za novog ministra znanosti i obrazovanja tek je najnoviji u nizu potresa koji, kako se čini, nemaju tendenciju smirivanja, nego daljnje eskalacije.
Još su vrlo aktualna sjećanja na činjenicu da je rektor SuZG-a Damir Boras postojano branio sada već bivšeg dekana FF-a Vlatka Previšića od nezadovoljstva studenata i profesora, odolijevajući pritiscima sa svih strana sve do trenutka kada je postalo jasno da se pobuna neće samo tako ugasiti. Pritom, a i potom, nerijetko je prilično slobodno i selektivno birao interpretacije regulative kojom je uređen sustav funkcioniranja fakultetskih i sveučilišnih tijela. Neupućeni u strukture moći na SuZG-u, ali i u široj akademskoj zajednici, vjerojatno su se pitali kako je moguće da tako nešto prolazi.
Upućeni smatraju da je problem u tome što je naša akademska zajednica istovremeno i malena i snažno umrežena, na što su višekratno upozoravali i neki resorni ministri. Naime, na ključnim pozicijama s kojih se mogu kontrolirati napredovanja u zvanjima, financiranje fakulteta i pozicioniranje u sustavu, nerijetko sjede i rotiraju ljudi međusobno povezani bliskim rodbinskim, prijateljskim ili poslovnim vezama.
Kako to otprilike izgleda – koje su to pozicije, funkcije, ali i nagrade koje često spominjani moćnici naše akademske zajednice zauzimaju i dobivaju – može se nazrijeti iz tablice koju vam predstavljamo dolje. U njoj posebno upada u oči činjenica da su se imena nekih ključnih ljudi u našem znanstveno-obrazovnom sustavu i njihovih članova obitelji, osobito koncentrirano grupirala na jednom mjestu – u vodstvu Hrvatske paneuropske unije (HPU), posljednjih dana sve više spominjane organizacije povezane sa zakladom Hanns Seidel Stiftung koja je pak povezana s njemačkom konzervativnom strankom, Kršćanskom socijalnom unijom. Također je zanimljivo to što se ondje, uz često viđena imena iz akademske zajednice - Damira Borasa, Ante Čovića, Mislava Ježića, Pave Barišića itd. – kao član predsjedništva navodi i novi premijer Andrej Plenković.
Evo kako te podatke (a oni su samo dio svih funkcija, nagrada, projekata i sl. većine navedenih) komentiraju neki kritični članovi akademske zajednice:
Prof. dr. sc. Saša Zelenika
Tehnički fakultet, Sveučilišta u Rijeci
Bivši zamjenik ministra znanosti i obrazovanja.
Krug ljudi koje spominjete, nažalost, uspio je sebe nametnuti kao relevantnog predstavnika naših humanističkih znanosti i bio je promotor otpora svim promjenama za koje se MZOS u sektoru znanosti i visokog obrazovanja u našem mandatu zalagao. Posebno su uspjeli, svojim utjecajem na matične odbore i područna vijeća, opstruirati uvođenje transparentnijh i viših kriterija izbora u znanstvena zvanja i uopće kontrolu kvalitete tih zvanja, kojom se trebao dokinuti pretjerani utjecaj časopisa u kojima objavljuju ponajviše oni koji su u njihovim uređivačkim odborima (utjecaj „sam-izdat“ i „sam-recenzirat“), knjiga te promocija raznih integrativnih nazovi-znanosti. Uspjeli su odigrati veliku ulogu i u „razvodnjavanju“ kriterija pri ostanku u sustavu za one iznad 65 godina starosti, u ukidanju ograničenja plaća rektora i prorektora, u onemogućavanju prohodnosti studenata kroz instrumente Hrvatskog kvalifikacijskog okvira i na mnogim drugim poljima. Posebno je, pritom, zabrinjavajuć krug neformalnih mreža utjecaja koje, izgleda, sežu do političkih krugova svih boja i orijentacija, raznih rotarijanskih i drugih lobističkih krugova ili pravnih i religijskih institucija pa i medijskih konglomerata, a za koje bi se dalo naslutiti da pogoduju izborima dekana, rektora pa vjerojatno i samih ministara. Ono što tu žalosti je licemjerje i šutnja velikih dijelova same akademske zajednice koja ne samo da šutke promatra „pedulum majstore“ i njihove „marifetluke“, nego kroz razna vijeća i senate svojim glasom potpomaže perpetuiranje takvoga stanja, sve dok, kako nam recentna događanja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pokazuju, i sami ne postanu žrtve takvih igara. Ali tada je često puno teže rješavati nastalo stanje nego što bi to bilo da sama akademska zajednica pokaže snagu i volju isfiltrirati one koji viškom decibela, snishodljivosti i hipokrizije prikrivaju manjak morala, rada i kvalitete.
Izv. prof. dr. sc. Vedran Katavić, dr. med.
Zavod za anatomiju, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Od 2006.-2010. godine član, a od 2007.-2010. godine predsjednik nacionalnog Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju.
Udruživanje pojedinaca u skupine, klubove, družbe, društva, zadruge, zajednice, hobističke radionice, stambene štedionice i dr. zbog zajedničkih tema interesa, razmišljanja, svjetonazora, vjerovanja, zabluda, mogućnosti samoostvarenja i sl. pozdravljam i protiv takvih djelovanja nemam ništa. Dapače! Pa i Pero Kvržica je imao svoju družbu! Ali kada takva pripadnost određenoj grupaciji, bez jasno i javno obznanjene mogućnosti sukoba interesa ili privrženosti, postaje preduvjetom ili temeljnim kriterijem odabira za upravljanje javnim dobrima i vrednotama, tada takvo što smatram ozbiljnim testom moralnog kompasa društva u cjelini.
Izv. prof. dr. sc. Tomislav Bracanović
Odjel za filozofiju, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu
Kao urednici časopisa Filozofska istraživanja i Synthesis Philosophica, Ante Čović i Pavo Barišić srozali su kriterije i ugled filozofije kao discipline u Hrvatskoj jer su u njima godinama objavljivali radove ispodprosječne kvalitete. Ti su radovi, formalno, njihovim autorima omogućavali da se relativno lako izaberu u znanstveno-nastavna zvanja i zaposle na raznim katedrama za filozofiju i srodnim studijima, što je dodatna i sekundarna šteta. Kao urednici istih časopisa, “sami su sebi” objavili svaki po 20-ak radova, a jednako velikodušni bili su i prema svojim najbližim suradnicima, dakako.
S druge strane, nanijeli su štetu hrvatskoj filozofiji jer su naše najstarije filozofsko udruženje, Hrvatsko filozofsko društvo, premrežili bioetičkim projektima sumnjive kvalitete. Ista sudbina, čini se, zadesila je i Odsjek za filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koji bi se po profilu većine svojih nastavnika mogao slobodno preimenovati u Odsjek za integrativnu bioetiku. Osobno ne preporučujem taj naziv jer je integrativna bioetika u međunarodnim krugovima prepoznata kao znanstveno sumnjiv projekt.
Zorislav Antun Petrović
Dugogodišnji član povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa,
autor knjige 'Suzbijanje korupcije u Hrvatskoj u srednjem vijeku'.
Još od davnina ljudi su primijetili da interesno umrežavanje uništava zajedničke institucije pa su se probali boriti protiv toga. U srednjovjekovnoj Hrvatskoj stoga se nastojalo izbjeći da rodbinski povezane osobe odlučuju jedna o drugoj, tako da se nije moglo dogoditi da, primjerice, otac glasa o tome hoće li mu sin biti sudac. Kako su rodbinske veze postale proskribirane, tako su dovitljivci počeli pronalaziti druge načine. Na taj način nastali su ekskluzivni klubovi čija je gotovo jedina svrha omogućiti svojim članovima sklapanje kontakata. Oni izvan kluba tako praktički ostaju bez izgleda da dobiju neki javni posao, ma koliko dobri bili, jer članovi uvijek imaju prednost. Članstvo nerijetko zna biti tajno, tako da je teško dokučiti zašto netko stalno pobjeđuje na natječajima, premda nije baš toliko superioran u svojoj branši - on jednostavno ima vezu u klubu i zato profitira.
Facebook
Google
