30 godina na leđima najvećeg nogometnog luđaka u povijesti
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Guliver Image/Getty Images
PRIJE točno 30 godina u urugvajskom Saltu rođen je jedan od najboljih, ali i najkontroverznijih nogometaša modernog doba – Luis Suarez.
Kad govorimo o Suarezu, teško je biti objektivan i gotovo je nemoguće napraviti jasnu distinkciju između genijalnosti i totalnog luđaštva. Životna priča ovog po svemu specifičnog nogometaša podjednako je obilježena fantastičnim nogometnim ostvarenjima i primitivnim ispadima. Kad ne vrijeđa, pljuje ili grize suparničke igrače, Suarez je jedan od ponajboljih napadača koje je nogometni svijet imao čast gledati u posljednja dva, tri desetljeća.
Niska njegovih nogometnih ostvarenja zadivljuje, no velika je šteta što je karijera koja je mogla i koja je trebala biti po svemu impresivna zasjenjena impozantnom kolekcijom divljačkih poteza primjerenijih crnoj kronici nego sportu.
Luđak ili genij?
U redu, Suarez nije nikoga ubio, silovao, niti je ležao u zatvoru zbog oružane pljačke, ali repetitivni ''kanibalizam'' i rasizam zbog kojih zasluženo nosi titulu ''zločestog dečka svjetskog nogometa'', zauvijek su ga stigmatizirali i ne postoji nogometno remek-djelo koje će ga abolirati te iz nogometne povijesti prebrisati sve što je ružno učinio. Da nije bilo lude glave, trebao je biti genijalac koji je obilježio jednu cijelu epohu svjetskog nogometa, no ovako će za mnoge ostati poremećeni divljak kojem nikad nije ni trebalo dopustiti da zakorači na zeleni travnjak.
Kronologija pomračenja uma
Četvrtfinale SP-a u JAR-u 2010. između Urugvaja i Gane bila je utakmica koja je obilježila cijeli turnir, partija koja je ponudila toliko kontroverzi i uzbudljivosti da se i danas priča o njoj.
Ganci su poveli preko Muntarija u 40. minuti koji je sa skoro 40 metara fantastično postigao zgoditak. Poslije desetak minuta igre u nastavku, dosuđen je slobodan udarac za Urugvaj, a najbolji igrač prvenstva Diego Forlan prekrasno je zabio za izjednačenje.
Igralo se jako tvrdo i do isteka 90. minute nije bilo previše prigoda za golove pa se ušlo u produžetke. I taman kad su se svi očekivali izvođenje penala, baš kad se sudac spremao odsvirati kraj, u posljednjem napadu na utakmici dogodilo se to po čemu je ova utakmica postala toliko posebna.
Božja ruka Luisa Suareza - najbolji potez ikad ili nesportski čin koji je trebalo drastično kazniti?
Nakon nabačaj pred vrata Urugvaja, stvorila se gužva i do lopte je na koncu stigao Dominic Adiyiah koji je pucao glavom. Lopta je išla prema praznoj mreži, a onda se poput mačke na nju bacio Luis Suarez i zaustavio je. Sudac mu je, naravno, dodijelio direktan crveni karton, a Gana je imala povijesnu priliku da kao prva afrička reprezentacija izbori polufinale.
Odgovornost je preuzeo Asamoah Gyan i svih 84 tisuće ljudi na prepunom Soccer Cityju u Johannesburgu toliko je zamuklo da se jasno čuo tupi udarac lopte u prečku. Ništa od gola, ništa od polufinala za Ganu. Očajnički izraz lica i Suarezova sreća su slike koje su obišle svijet i potvrdile kako je tanka nit između gubitnika i heroja.
Šokirana Gana penale je izvodila očajno, griješila je i Urugvaj je na krilima sreće i euforije otišao u polufinale. Nakon te utakmice nogometni svijet bio je podijeljen. Za jedne je Suarez bio pragmatik koji je napravio najgenijalniji potez ikad i kojem je crveni karton bio sasvim dovoljna kazna, dok je za druge njegov potez bio primjer nesportskog ponašanja koje je trebalo drastično kazniti.
Kanibal i rasist koji je zapravo crnac
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Iste godine Luis je prvi put pokazao kanibalski instinkt. Za vrijeme utakmice između Ajaxa i PSV-a ugrizao je Otmana Bakkala i zaradio prvu veću suspenziju.
Krajem sezone 2012./2013. Suarez je opet ugrizao igrača. Kao igrač Liverpoola žrtvu je pronašao u Chelseajevom braniču Branislavu Ivanoviću, za što je dobio deset utakmica suspenzije.
Treći i najpoznatiji ''vampirski'' napad dogodio se za vrijeme utakmice između Urugvaja i Italije, na SP-u u Brazilu 2014. Ničim izazvan, Suarez je ugrizao Giorgija Chiellinija i zbog toga je dobio devet utakmica suspenzije za urugvajsku reprezentaciju i četiri mjeseca zabrane igranja profesionalnog nogometa.
Fifa nije imala milosti prema Suarezu, a kazna je bila rigorozna jer su u obzir uzete i otegotne okolnosti, odnosno činjenica da mu je to bio treći put u karijeri da je ugrizao protivničkog igrača.
Međutim, najpoznatiji skandal u koji je bio upleten bio je onaj s rasističkim predznakom. Trenutak koji je zgrozio Otok dogodio se kad je kao igrač Liverpoola odbrusio ''No hablo con los negros'', ili u prijevodu ''Ne pričam s crncima'' igraču Uniteda Patriceu Evri. Cijela Britanija bila je šokirana, a engleski nogometni savez nakon opširne istrage kaznio ga je s osam utakmica suspenzije i 40 tisuća funti. Poslije, Evra je pružio ruku pomirenja Suarezu, ali Urugvajac istu nije prihvatio. Priča je bila još bizarnija zbog toga što je Suarezov djed bio crnac.
''On je totalni luđak i treba ga doživotno izbaciti iz nogometa'', bilo je mišljenje većine nakon što je ugrizao Chiellinija, no oni koji detaljnije prate karijeru Luisa Suareza tvrde da korijeni njegova iracionalnog ponašanja nisu psihosomatski, nego da potječu iz djetinjstva.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Kakvo je djetinjstvo imao, još je dobar i ispao
Luis je rođen u siromašnoj obitelji, a roditelji su osim njega imali još šestero djece. Sa sedam godina odbio je s roditeljima preseliti se u Montevideo, pa je ostao živjeti samo s bakom. Naposljetku je ipak otišao u urugvajsku prijestolnicu i odmah postao žrtva nasilja vršnjaka zbog provincijskog nasljeđa i drugačijeg govora. Nestvaran nogometni talent dao mu je priliku da se izvuče iz bijede te da ga okolina prihvati, no krah braka njegovih roditelja emotivno je dotukao dječaka koji još nije bio zakoračio u tinejdžersku dob.
Počeo se povlačiti u sebe, vrlo rano razvio je sklonost alkoholizmu, a školu i nogomet posve je zapustio. Ipak, treneri mlađih uzrasta u Nacionalu nisu odustajali i bili su uvjereni kako se isplati riskirati s problematičnim i buntovnim mladićem.
''Ovo ti je posljednja šansa. Molim te, iskoristi je. Nemoj me iznevjeriti'', molio ga je mnogo puta Wilson Pirez, član stručnog stožera Nacionala, druga najzaslužnija osoba zbog koje je Suarez postao nogometaš.
Iz pakla i bijede izvukli su ga nogomet i ljubav
Prva je Luisova sadašnja supruga Sofia koju je upoznao kad su oboje bili djeca. Luis je imao 15, a ona tek 12 godina. Od trenutka kad je upoznao Sofiju, Luis je shvatio da nešto radikalno mora promijeniti u svom životu jer je i sam bio svjestan kako je na dobrom putu da krene prema dnu. Napokon je dobio razlog za život. Ostavio se boce i lutanja siromašnim kvartovima Montevidea te se prihvatio lopte i treninga. Iz guzice u glavu mu je došlo da je nogomet jedino što u životu zna raditi te da mu je bogomdani talent jednosmjerna karta za izlazak iz bijede i siromaštva.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ubrzo se Sofia s obitelji preselila u Španjolsku, a Suarez, slijepo zaljubljen u nju, po svaku cijenu želio se dokopati Europe kako bi bio bliže srodnoj duši.
''Shvatio sam da moram mnogo raditi ako želim biti ponovno u njenoj blizini. Morao sam se trgnuti pa sam trenirao i više nego što sam trebao. Nismo se mogli viđati jer nismo imali novca pa je nogomet bio jedini način da jednom dođem u Europu i uspijem", izjavio je jednom Suarez.
Fanatično je trenirao i ubrzo su ga zapazili skauti nizozemskog Groningena. Kad je napunio 19. rođendan, ispunio mu se životni san – zaigrao je u Europi i započeo zajednički život sa Sofijom.
Početak u Groningenu bio je katastrofalan. Igrao je očajno i uprava kluba u nevjerici je promatrala bezvoljnog igrača koji je bez pravog cilja i motiva tumarao terenom. Ali baš kad su bili spremni na to da ga vrate u Urugvaj, Suareza su zvijezde još jednom pomazile.
Suarez je zbog jednog bizarnog razloga odigrao najbolju utakmicu u životu i tako sebi kupio životni mir. Groningen je u rujnu 2006. igrao protiv Vitessea, a protivnički igrači nosili su žuto-crne dresove, gotovo identične onima Penarosa, najvećeg rivala Nacionala. Suarezu je to bio dovoljno dobar motiv da u zadnjih deset minuta rezultat 1:3 s tri gola preokrene u pobjedu 4:3.
Igrao je sve bolje i bolje i Urugvajac je zapeo na oko skautima diva iz Amsterdama. Odmah sljedeće godine prešao je u Ajax, a sve ostalo je povijest. Za sada je Suarez u Barceloni relativno miran. Radi ono u čemu je jedan od najboljih na svijetu – zabija golove. Međutim, tko zna što se krije u toj ludoj glavi i hoće li ponovno "puknuti".
S njim se nikad ne zna.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati