Screenshot: TRT World

NEDAVNI prilog turskog državnog televizijskog kanala na engleskom jeziku TRT World o Hrvatskoj imao je popriličan odjek u javnosti.

>> VIDEO Turska državna televizija: Hrvatska kupuje oružje, a mržnja raste - hoće li doći do rata?

>> INDEX ANALIZA Je li Europa konačno izgubila strpljenje za Erdoganovo divljanje?

U prilogu su intervjuirani saborski zastupnik Ivan Pernar, vojni analitičar Igor Tabak i predsjednik ekstremno desne i marginalne stranke A-HSP Dražen Keleminec, a TRT World je na prilično tendenciozan način povezao hrvatske planove za nabavu novog naoružanja s nacionalističkim, ali i fašističkim ispadima i govorom mržnje u našoj zemlji.

Na kraju priloga, štoviše, voditeljica se otvoreno pita hoće li "s naprednim oružjem koje uskoro dolazi, porast govora mržnje i provokacija opet dovesti do rata" između Hrvatske i Srbije, sugerirajući da bi upravo hrvatska strana mogla izazvati novi ratni sukob na ovim prostorima.

Kontekst sukoba EU i Turske

No motivaciju za ovakvu reportažu TRT Worlda možemo protumačiti sagledavajući kontekst aktualnog političkog sukoba između Turske i Europske unije, čija je Hrvatska članica. S jedne strane, predsjednik Recep Tayyip Erdogan i turska vlada otvoreno nazivaju njemačke i nizozemske vlasti fašističkima i nacističkima.

U tome su im se zdušno pridružili i mediji lojalni Ankari poput tabloida Gunes, koji je na naslovnici objavio skandaloznu fotomontažu njemačke kancelarke Angele Merkel kao Adolfa Hitlera. S druge strane, turska televizija radi reportažu o fašizaciji Hrvatske i mogućim novim ratovima na Balkanu. S tim u vidu, možda nije neumjesno postaviti pitanje - obračunava li se Ankara preko državnih medija na isti način, iako u suptilnijoj varijanti, s Hrvatskom kao i s Njemačkom?

Erdogan je u svakom slučaju proveo temeljitu čistku medija, kao i čitavog turskog civilnog društva, nakon neuspjelog puča prošle godine. U isto vrijeme dok odnosi Ankare i Bruxellesa propadaju iz dana u dan, odnosi Erdogana i Putina su sve bolji. S druge strane, turski predsjednik vrlo je srdačno dočekan u Zagrebu prošle godine, ali geopolitička situacija tada je bila znatno drukčija.

Mediji kao propagandno oružje 

Štoviše, čini se da je Erdogan od Putina naučio da se mediji mogu iskoristiti kao vrlo moćno oružje u "hibridnim" sukobima sa Zapadom. Rusija tu strategiju primjenjuje već godinama preko svoje sofisticirane, razgranate i izdašno financirane mreže medija koji u principu služe kao njena propagandna platforma: Russia Today, Sputnik News, Russia Insider, Ruptly i The Duran samo su neki od njih. 

U kombinaciji s hakerskim napadima obavještajnih službi i curenjem dokumenata preko prijateljskih organizacija poput Wikileaksa, Kremlj je ostvario rezultate kakvima se vjerojatno ni sam nije nadao: pomogao je Putinovom simpatizeru Donaldu Trumpu da pobijedi antirusku kandidatkinju Hillary Clinton na američkim izborima. SAD danas ima vjerojatno najviše proruski nastrojenog predsjednika u povijesti.

A da nije samo Amerika na nišanu ruskog "informacijskog ratovanja", smatra i Europski parlament koji je prošle godine donio rezoluciju o borbi protiv neprijateljske propagande i dezinformiranja od strane Kremlja i nedržavnih aktera poput ISIS-a.

Ovakve propagandne "aktivne mjere" korisne su za Rusiju jer su znatno jeftinije i manje rizične od vojne akcije, a mogu pod određenim uvjetima postići i bolji rezultat od pravog ratovanja. Kako je objasnio bivši američki obavještajni časnik za Rusiju, Eugene Rumer, radi se o "raznolikoj 'kutiji za alat' koja uključuje špijunažu, informacijske operacije, dezinformacije, podmićivanje, hakiranje i financijsku manipulaciju".

Trump i Erdogan uče od Putina?

Trump i njegova administracija već su i sami počeli primjenjivati lažne vijesti i "alternativne činjenice" kao sredstvo za samopromociju i obračun s unutarnjim i vanjskim političkim protivnicima. Da je lekciju primijenio i Erdogan, sugerira njegova zapaljiva retorika - od spomenutog razbacivanja etiketom nacizma i fašizma, preko proglašavanja nebrojenih turskih disidenata terorističkim simpatizerima, do propagiranja teorije zavjere prema kojoj su zapadne zemlje financirale i podržavale ISIS.

Hoće li Turska pojačati vlastite "aktivne mjere" preko medija poput TRT Worlda, "trolova" na društvenim mrežama i hakerskih napada i hoće li Hrvatska biti jedna od meta, samo vrijeme će pokazati. No ovakvo propagandno djelovanje, po svemu sudeći, nova je stvarnost u današnjem dobu "hibridnog ratovanja".