Spahija otkriva kako zaustaviti LeBrona, zašto je Zubac najveća krađa NBA-a i zbog čega Hezonja mora biti u reprezentaciji
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Montaža Index
NBA SEZONA došla je do svog najzanimljivijeg dijela – play-offa. Sve što je do sada bilo, zaboravite, tek sada počinje ono pravo. Regularni dio završio je s nekoliko iznenađenja, a daleko najveće je prvo mjesto Istoka Boston Celticsa koji su najbolje iskoristili za mnoge čudno posrtanje Clevelanda u samoj završnici sezone, pa će tako aktualni prvak prolaz u drugi krug tražiti protiv Indiane.
Warriorsi važe za najvećeg favorita za naslov, posebice jer im se vratio Kevin Durant, a prva prepreka bit će im Portland.
U matchupu između Washingtona i Atlante sudjelovat će i jedina dvojica preostalih hrvatskih predstavnika, Bojan Bogdanović i Neven Spahija. Wizardsi su prije dvije godine ispali u drugoj rundi upravo protiv Atlante, a ove sezone, pojačani Bogdanovićem i Brandonom Jenningsom, favoriti su protiv uvijek dobrih, ali nikad vrhunskih Hawksa.
Najavu play-offa, ali i rezime cijele sezone za Index je napravio naš sad već stalni NBA komentator Neven Spahija.
Pomoćni trener Atlante u predahu između serije protiv Washingtona odvojio je vrijeme kako bi s čitateljima Indexa podijelio svoja razmišljanja o aktualnim zbivanjima u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta, s posebnim naglaskom na nikad brojniju hrvatsku koloniju na NBA paketima.
Čitam da su neki američki analitičari predviđali da će se valjda prvi put u povijesti dogoditi da će svi favoriti, odnosno bolje plasirane momčadi nakon regularnog dijela lige proći u drugi krug. Ne znam zbog čega su ti komentatori došli do takvog mišljenja, jer stvarno nema razloga vjerovati u tako nešto. Posebice ne na Istoku koji je nikad izjednačeniji. Podatak da su drugoplasirana i trećeplasirana momčad Istoka – Cleveland i Toronto – imali po 51 pobjedu, a Boston na vrhu 53 pobjede ne pamti se i dovoljno govori o tome kakva je gužva na Istoku. Tako da te paušalne analize ne prihvaćam. Naravno, svašta se može dogoditi, no kako se tako nešto do sada nikad nije desilo, ne vjerujem da će se dogoditi i ove sezone. Ono u što sam siguran je da prednost domaćeg terena neće biti presudna niti za timove na Istoku, niti na Zapadu.
Priče o tankiranju Clevelanda su ili zločeste budalaštine ili znanstvena fantasika
Još jedna stvar koja se po američkim, ali i nekim europskim medijima provlačila posljednjih dana je da su neke momčadi tankirale pri kraju regularnog dijela kako bi sebi izabrale navodno lakši put do finala. Pri tome mislim na Cleveland koji je prvi na meti kritika nekih novinara jer je u nekoliko zadnjih utakmica ispustio prvo mjesto Istoka. U redu, istina je da su Cavaliersi u nekim utakmicama odmarali ključne igrače, a da su utakmicu o kojoj se najviše priča, onoj protiv mojih Hawksa izgubili na pomalo nevjerojatan način. Međutim, ne znam kako bih nazvao takve insinuacije, zlonamjernim budalaštinama ili znanstvenom fantastikom.
Prvaci su, imaju najboljeg igrača na svijetu i mega su momčad i sad bi se trebali plašiti Bostona, Chicaga ili Washingtona? Gluposti!
Zašto bi se Cleveland, najskuplja momčad lige, aktualni prvaci koji imaju najboljeg igrača današnjice, trudio izbjegavati Chicago, Boston, Washington ili bilo koju momčad Istoka? Imaju neviđen roster, njima je najvažnije da u pravom trenutku budu u top formi, a osim toga tu utakmicu protiv nas izgubili su ne zato što su odmarali najbolje igrače, već u okolnostima koje se dogode jednom u sto godina. U zadnjoj četvrtini imali su 26 razlike i imali su kompletnu prvu postavu na parketu, a izgubili su u produžetku. Nakon utakmice imali su puno prigovora na suđenje, a takve stvari se ne rade kad nešto kalkuliraš. Prema tome, to su priče za malu djecu. Razumijem Cleveland kad u nekim utakmicama svjesno štedi LeBrona ili Irvinga, ali kad igraju kompletni, nema šanse da jedna takva bolesno kompetitivna momčad želi izgubiti makar i jednu utakmicu. Na koncu, tko kaže da će im Indiana biti lakši protivnik od Chicaga. U prvoj utakmici u play-offu su se pošteno namučili i samo na mišiće, na individualnu kvalitetu te uz puno sreće u dramatičnoj završnici slomili Pacerse 109:108.
Počeo je play-off i zaboravite sve što ste do sada gledali
Poznata je stvar da momčad koja brani naslov, a koja ostane u istom sastavu ili se čak pojača, neke utakmice regularnog dijela odigra pod kočnicom, svjesna svoje moći, želeći u pravom tonusu i na vrhuncu forme dočekati play-off. Ono što ljudi moraju razumjeti je činjenica da regularni dio sezone, te prve 82 utakmice i ono što se događa u doigravanju, nemaju veze jedne s drugima. Naravno, isti je sport u pitanju, no ulozi su nemjerljivo veći i svaka momčad koja puca na sam vrh želi što spremnije dočekati ovaj dio sezone. Cleveland je prvak, žele obraniti naslov, a Golden State, Houston, pa i San Antonio djeluju snažnije nego lani. Jasno je da ni Kerru, ali ni LeBronu nije previše važno s koje će pozicije ući u play-off ako ionako žele osvojiti naslov. Što se tiče konkretno Clevelanda, zaista ne znam jesu li tempirali formu za doigravanje ili su neki porazi bili produkt nekih drugih okolnosti o kojima nemam saznanja, no za mene bi bilo ogromno iznenađenje kad ove sezone ne bi igrali ponovno u velikom finalu.
Jedini način za zaustaviti LeBrona je ovaj
Prejaki su, premoćni su na gotovo svim pozicijama i momčad koja ima ambiciju da ih skine u sedam utakmica treba imati puno sreće i njihovu lošiju formu. Kad LeBron i društvo igraju na razini kakva se od njih očekuje, vrlo malo toga vi možete napraviti. Sport je prekrasan jer nije egzaktan. U sportu i slabije momčadi mogu pobijediti bolje, no da bi se to dogodilo, puno se stvari mora poklopiti. Slabija momčad mora odigrati iznad svojih mogućnosti, a bolja joj ''mora dati ruku'' s nešto slabijom formom ili ne daj Bože ozljedom nekog od ključnih igrača. U jednoj utakmici slabija momčad može iznenaditi bilo koga, no u seriji ''best of seven'', vrlo je teško igrati protiv Clevelanda. U to sam se svih ovih godina koliko sam u NBA-u itekako uvjerio. Ove smo ih sezone tri puta dobili, imamo skor s njima 3:1, a i tu jednu utakmicu koju smo izgubili, izgubili smo ju u produžetku. No, kad dođe play-off, to je nešto sasvim drugo.
Samo je San Antonio uspješniji od Atlante u cijeloj NBA ligi
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Hawksi su u doigravanje ušli s pete pozicije na Istoku i s obzirom na sve okolnosti, zadovoljni smo ostvarenim. U Atlanti su godinama neke druge franšize bile nemjerljivo popularnije od Hawksa, no danas bih rekao da smo rame uz rame s Falconsima koji su dugi niz godina jedna od najmoćnijih franšiza, za Amerikance ipak u njihovom najpopularnijem sportu – američkom nogometu. Hawksi imaju drugi najduži niz neprekidnog igranja u play-offu u cijeloj NBA ligi. Samo je San Antonio u tom segmentu uspješniji od nas. Znam da će neki reći da je vrijeme da možda napravimo neki značajniji iskorak, da se ne zadovoljimo samo igranjem u doigravanju, no da je nekim slučajem LeBron naš igrač, priča bi bila drugačija. Bez LeBrona Cleveland nije imao šanse niti doći do play-offa, a kamoli za nešto više. Što se tiče svega drugog, Atlanta je pod vodstvom Mikea Budenholzera napravila gotovo sve što je mogla. Prije dvije sezone ostvarili su 60 pobjeda u regularnom dijelu sezone, što je apsolutni rekord franšize. Te smo sezone izgubili od Clevelanda tek u finalu Istoka. Tih 60 pobjeda je čak sedam pobjeda više od Bostona, koji je danas prva momčad konferencije.
Međutim, da bi napravili neki iskorak, roster mora biti jači. Na koncu, kad LeBron ili neka druga superzvijezda potpiše za neki klub, ta momčad automatski je favorit za prsten, a to je odmah i mamac za neka druga jaka imena da se priključe. Sjetimo se što se dogodilo kad se LeBron odlučio vratiti iz Miamija u Cleveland. U paketu s njim je došao i Kevin Love i njih dvojica s Irvingom koji je već bio u rosteru, bili su garancija najmanje finala NBA lige. Kako su godinama imali loše rezultate, poklopilo im se da uz ova tri ''monstruma'' imaju i niz vrhunskih pickova i kad pogledamo cijeli roster, to je užasno teško ''mečirati''. To je čista kvaliteta. Ponavljam, ove sezone tri puta smo ih dobili, no u play-offu, kad se igra na ''best of seven'' užasno je teško tu kvalitetu mečirati. Uzmimo za primjer Lakerse koji su bili mega momčad, već dugi niz godina tabore na samom dnu. Zaista se ne mogu sjetiti kad su posljednji put igrali u doigravanju. Pa na koncu, uzmimo i Bullse. Nakon Jordanove ere najprije ih jako dugo nije nigdje bilo, a i danas su se s odličnom momčadi u zadnji trenutak ukrcali u vlak za doigravanje.
Naravno da bi Hawksi željeli biti bolji i boriti se za naslov, ali ne ide to preko noći
Plan za dalje, za sljedeću sezonu uvijek postoji, no da bi napravili mega momčad, morate se opredijeliti za potpuni ''rebuilding'', ono što radi Philadelphia. No, to traje, taj cijeli postupak traje. Također, morate imati i puno sreće. Njihova su se tri prva picka ozlijedila. Zamislite da vam se to dogodi nakon što ste sve kapacitete i resurse uložili u izgradnju takve ekipe. Nije lako. Jasno, želimo biti bolji, sve ćemo napraviti da budemo jači, ali Atlanta je i sada pobjednička momčad. Atlanta svake godine ide preko 50 posto. Atlanta je momčad koja igra lijepu košarku i Atlanta je kompetitivna momčad. Dat ćemo sve od sebe da već sljedeće sezone budemo još bolji, ali nije lako ''mečirati'' jedan Cleveland ili na koncu Boston. Pogledajte njih, Celticsi godinama skupljaju jake pickove i grade užasno moćnu ekipu. Kad ova sezona završi, bez obzira na to što ste napravili ili niste, vama dolazi na naplatu skupljanje takvih igrača jer sad trebate potpisivati ''free agente'', a to nije lako. Washington koji je napravio sjajan tim tijekom sezone, mora sad potpisati s Bojanom, Porterom… Svi bi mi željeli nabolje, no na kraju je zadnja riječ vlasnika klubova.
Bojan bi mogao biti prevaga za Washington
Znao sam da je Dario čudo, no nadmašio je i moja očekivanja
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Što se tiče Darija Šarića, o njemu sam za Index govorio puno svih ovih godina. Osobno, nisam iznenađen s ičim što je Dario pokazao ove sezone osim brze adaptacije. Prva sezona zna biti užasno teška, no Dario je pokazao, posebice nakon All-Stara da je čudo od igrača. Žao mi je samo što je kraj sezone zbog upale tetive odigrao ozlijeđen i što u tim utakmicama nije bio na onoj razini na kojoj je bio cijelu veljaču i ožujak. Međutim, Darijevo vrijeme tek dolazi. Najvažnije je da se sad dobro odmori i pripremi za reprezentaciju i nastup na Euru u rujnu. Vjerujem da će sljedeće sezone biti još bolji. Mora napredovati najviše u šutu. Tu su mu oscilacije prevelike, ali u svemu ostalom, nadmašio je moja očekivanja koja su što se tiče njega, ionako bila ogromna. Dokazao je da je rođeni lider, strahovito je kompetitivan, njegova energija i košarkaška inteligencija oduševljavaju. Momčad ga je prihvatila, suigrači i navijači ga obožavaju, cijeli grad ga je već nakon prve sezone prihvatio kao da se rodio tamo. Čudo jedno. Dario na četvorci, Embiid na petici i ako im se pridoda kvalitetna perimetar linija, Philadelphia bi mogla već sljedeće sezone biti jako opasna momčad.
Od sljedeće sezone dolazi im i Ben Simmons. Dečko je strašan potencijal i sigurno će Sixersi sljedeće sezone biti zanimljiva momčad, no vidio sam neke Darijeve izjave u kojima je najavio pohod na play-off iduće sezone. Drago mi je da Šarić ima tu ambiciju i vjeru u sebe, no ne bih se u potpunosti složio s tim procjenama.
Drago mi je da je Dario ambiciozan, ali samo čudo može odvesti Phili sljedeće sezone u play-off
U play-off se ne ide sa samo tim igračima. Mladi igrači su tu da se dižu skupa s momčadi, a rezultat i razliku rade igrači veterani. U play-offu imamo situaciju da su od novaka samo Malcolm Brogdon iz Bucksa i naš Taurean Prince članovi petorka. Pogledajmo samo kakav talent ima Minnesota – Andrew Wiggins, Karl-Anthony Towns – ali ni to im nije dovoljno da izbore doigravanje. Što se tiče Simmonsa, koliko god dečko bio veliki talent, nerealno je očekivati da će momak koji nikad nije igrao u NBA-u momčad koja je bila na dnu Istoka dovesti do play-offa. U sportu se čuda događaju, no ta očekivanja nisu realna. Njima će za play-off nužno trebati barem jedan All-Star igrač. Kyle Lowry je rođen u Philadelphiji, a on je ''free agent''. Kad bi on odlučio doći, onda bi priča o doigravanju imala pokrića, Ovako, vrlo teško, da ne kažem nemoguće.
Zubac i Jokić su najveće NBA ''krađe''
Kad već imam priliku, volio bih par stvari kazati o Hezonji i Zupcu. Što se tiče Marija, svi znamo da mu u Orlandu ne ide dobro, a bio je izabran kao peti pick. S druge strane Ivica koji je na neki način u NBA došao na mala vrata, iz razvojne lige, sjajno se nametnuo u Lakersima. Broj picka naravno nešto znači, no nije presudan. U sportu je rizik uvijek presudan i nikad ne možete biti sigurni da ćete pogoditi u sto posto slučajeva. Nemali broj prvih pickova su neslavno propali. Zadnji je takav slučaj Anthonyja Benneta koji je u NBA-u propao i danas igra za Fenerbahče.
Što se tiče Zupca, on je, kako bi rekli Amerikanci, ''krađa''. Baš kao i Nikola Jokić, Zubac je igrač za prvih deset na draftu, no njih dvojica su sakriveni igrači, i to planski sakriveni. Onaj koji je vodio njihove karijere, koji ih je ''sakrio'', jako je mudro to napravio, jer puno se više isplati da takvi igrači izađu u drugoj rundi nego u prvoj jer onda slobodno mogu pregovarati o visini ugovora.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ne znam zašto Hezonja nije ''trejdan'' prije All-Stara, ali bez obzira na sve mora biti u reprezentaciji
Iskreno, vjerovao sam da će Hezonja biti dio ''trejda'' prije All-Stara. To se nije dogodilo, a zašto nije i što se točno u Orlandu dešava zaista ne znam. Podiglo se puno prašine oko Hezonjine izjave da će preskočiti Euro, kako bi ljeto iskoristio za individualni rad. Ne želim mudrovati i pametovati oko stvari u koje nisam dovoljno upućen, no moje je mišljenje da Mario svakako treba biti dio reprezentacije ovo ljeto. Reprezentacija je fenomenalna prilika da se kroz ljeto digne igrajući u trenirajući. Međutim, ako on ne misli tako, ako razmišlja drugačije, onda je to tako. Nikoga se puškom ne bi smjelo zvati u reprezentaciju. Valjda neko vodi njegovu karijeru zna bolje od nas što bi Mario trebao napraviti. Najbolje Aco zna koliko će mu Mario nedostajati ako zaista ne dođe ovo ljeto na pripreme. Bez obzira na slabiju sezonu, Hezonja je talent i izuzetan atleta kojeg u europskoj košarci možete koristiti na više pozicija. Tako da njegova sezona u Orlandu i ono što bi on mogao napraviti na Eurobasketu kroz reprezentaciju nemaju nekih prevelikih dodirnih točaka.
Puno toga se mora poklopiti da Žižić u Bostonu uspije
Mnogi me pitaju koliko i što može Žižić napraviti dođe li u Boston sljedeće sezone. Moram priznati kako ni sam nisam siguran koji je odgovor na to pitanje. Njegovu karijeru i statistiku pratim već neko vrijeme, puno pričam s ljudima koji ga bolje znaju. Ante je vrhunski talent, no tako mlad i bez NBA iskustva doći u prvu ekipu Istoka koja je prilično formirana, ne znam, bit će mu vrlo teško. Njegova šansa mogla bi biti činjenica da i Boston ima visok ''salary cap'' i nekoliko ''free agenta'', koje će trebati potpisati. Sigurno je da će se zbog toga morati riješiti nekog igrača kako bi dodali nekoga tko manje košta, a to su njihovi pickovi. Sljedeće sezone je ''free agent'' Amir Johnson, igrač koji košta Boston 12 milijuna dolara po sezoni, a igra na Žižićevoj poziciji. Jerebko, isto krilni centar, također je slobodan igrač sljedeće sezone. Gerald Green je isto ''free agent''. Dakle, takva je situacija, no koga će se Celticsi riješiti, koga će potpisati te koliko računaju na Žižića, zaista mi je teško u ovome trenutku kazati.
Nemojmo se zavaravati, imamo talentiranu reprezentaciju, ali neke druge su jače u ovom trenutku
Bliži nam se Euro i pomalo me plaše neke najave koje čitam kako davno nismo imali moćniju visoku liniju, sve mlade igrače koji igraju ili će tek igrati u NBA-u. To je istina, ti dečki su zaista potencijal i zalog za budućnost, no nemojmo se zavaravati. Kao što sam već rekao u slučaju Philadelphije, slično vrijedi i za hrvatsku reprezentaciju. Šarić, Bender, Zubac, Žižić, Planinić…sve su to odlični mladi igrači, ali ima nekoliko europskih reprezentacija koji imaju to poziciju puno bolje pokrivenu i u ovom trenutku kvalitetniju. Španjolci imaju zastrašujuću silu pod reketu u braći Gasol, Ibaki, Mirotiću, Hernangomezu. Francuzi su također strašno jaki, a Rud Gobert je na toj poziciji jedan od najboljih igrača u cijelom NBA-u. Srbi imaju Jokića, neke druge reprezentacije su također tu jako dobro pokrivene, i bolje od nas. Ponavljam, imamo talentiranu momčad, no pogubno bi bilo već sad stavljati im teret prevelikih ambicija na leđa. Uoči kvalifikacija u Torinu jasno je bilo rečeno da su glavni cilj ove generacije Olimpijske igre u Tokiju. Nemojmo preskakati stepenice jer bi to moglo loše završiti. Svaki sljedeći turnir treba biti prilika za učenje i stjecanje iskustva i zato sam mišljenja da Hezonja MORA biti u momčadi ovo ljeto.
Westbrook je MVP, D'Antoni je najbolji trener, Šarić je rookie godine, a veliko finale igrat će Golden State i Cleveland
Za kraj ovog teksta volio bih podvući liniju i izabrati neke favorite play-offa, kako na kolektivnom nivou, tako i na momčadskom. Na Istoku će biti užasno izjednačeno, no mislim da će Cleveland ipak izboriti finale. Jednostavno, najjači su, a na Istoku konkurencija nije toliko iznivelirana kao na Zapadu. Tamo pak očekujem veliku borbu za finale između tri podjednako dobre momčadi. Houston s Hardenom igra nevjerojatno i ne bih se iznenadio da izbore veliko finale. San Antonio svake godine otpisujemo, no oni su uvijek tu i za mene su jedan od prva tri favorita na Zapadu. I naravno, Golden State. Vjerujem kako se Durant oporavio, a s njim u momčadi za mene su glavni favorit za prvaka.
Što se tiče individualnih učinaka, MVP je za mene bez imalo dvojbe Russell Westbrook. To kako je čovjek odigrao sezonu, to nije normalno. Iako mislim da Oklahoma nema šanse protiv Hardena i Houstona.
Da je kojim slučajem Miami izborio play-off, za trenera godine izabrao bih Erika Spoelstru. Ono što je on napravio s momčadi koja se praktički raspala, to je čudo i užasno mi je žao što im je doigravanje pobjeglo za samo jednu pobjedu. Ovako, moj izbor pada na Mike D'Antonija.
I za kraj, rookie godine. Da se kojim slučajem nije ozlijedio Embiid, ne bi bilo nikakve dvojbe tko bi bio novak godine. Već dugo nisam vidio tako mladog, a tako čudesnog igrača. Šteta zbog njega, no da nije bilo njegove ozljede pitanje je kako bi se razvijala sezona Darija Šarića. Da su Sixersi izborili play-off, mislim da ne bi bilo dvojbe. Dario bi pokupio nagradu. Ovako, ne bi se iznenadio da trofej dođe u ruke Malcolmu Brogdonu. Međutim, tko god od njih dvojice na kraju bude izabran, smatram da će biti zasluženo. Moj glas ide Dariju.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati