Screenshot: YouTube/Discovery Channel

NOVINAR BBC-ja Stephen Dowling u nedavnom članku izvještava o ruskoj atomskoj bombi goleme snage – "Tsar bombi". U nastavku prenosimo dijelove njegovog članka.

"U posljednjem desetljeću ruska nuklearna istraživanja iznimno su napredovala, zbog stalnog natjecanja Rusije sa Sjedinjenim Američkim Državama - svjetskom nuklearnom supersilom. Rusi testiraju nuklearne bombe od 1949. godine, ali ništa se ne može usporediti s jednom od njih...

Posebno modificirani bombarder Tu-95 30. kolovoza 1961. godine na donjoj je strani nosio golemu bombu dugu 8 metara, promjera 2.6 metara i težine 27 tona. Bila je slična bombama koje su pogodile Hirošimu i Nagasaki, a danas je poznata kao "Tsar-bomba".

Nastala je kao rezultat nastojanja premijera Nikite Hruščeva da baci svijet na koljena razvojem sovjetske tehnologije. Bojnik Andrei Durnovtsev, pilot, stigao je na odredište u Novayu Zemlyu, slabo naseljeni arhipelag u Barentsovu moru na sjeveru Sovjetskog saveza, prevozeći upravo tu bombu. Bomba je bila opremljena golemim padobranom, kako bi pilot bombardera i pilot manjeg zrakoplova koji je snimao događaj, imali barem 50 posto šanse za preživjeti".

Učinak bombe

"Tsar-bomba eksplodirala je u 11.32 sati po moskovskom vremenu u atmosferi, a bljesak se mogao vidjeti na udaljenosti od 1000 kilometara, gljivasti oblak vinuo se do 64 kilometara visine, a njegova prostirala se na području od 100 kilometara. U Novayi Zemlyi učinak je bio katastrofalan. Kuće u bližim selima bile su uništene, nastala je i druga velika materijalna šteta, a na sat vremena prekinuta je radio komunikacija. Pilot je preživio, iako je zrakoplov pao više od 1000 metara zbog udarnog vala bombe.

Bomba je otpustila gotovo nevjerojatnu energiju, snage 57 milijuna tona TNT-a, što je gotovo 1500 puta snažnije od bombi koje su pogodile Hirošimu i Nagasaki zajedno. Oblak je obišao zemlju tri puta, a zabilježili su ga i špijunski zrakoplovi Sjedinjenih Američkih Država. Taj su potez osudile, Sjedinjene Države, Velika Britanija, ali i neki sovjetski susjedi, poput Švedske".

Širenje zabrinutosti

"Sovjetski fizičar Andrei Sakharov bio je jedan od istaknutih znanstvenika koji su radili na izradi te bombe, a kasnije je postigao svjetsku slavu nastojeći uništiti takvo oružje. Hruščov mu je rekao da napravi najjaču bombu dotad, jer je Sovjetski savez morao dokazati da može nadmašiti SAD. Phillip Coyle, bivši čelnik nuklearnih testiranja u SAD-u, rekao je da su Sjedinjene Države bile daleko ispred Rusije, i da je Tsar-bomba služila Rusiji kao dokaz da ima tehnologiju jednaku SAD-u.

Bomba od tri sloja sa slojevima urana koji odvajaju svaku fazu bila je tolika da su neki znanstvenici počeli sumnjati kako je prevelika za upotrebu, i nisu se usudili testirati je u punom kapacitetu.

Nastala je tolika zabrinutost da je ubrzano dovršavanje atmosferskog testiranja 1963. godine, dijelom i zbog količine radioaktivnog ugljika 14, izotopa posebno dugoga trajanja.

Sakharov se počeo jako zalagati za zabranu razvoja nuklearnog oružja, zbog čega ga je država počela bojkotirati, a 1975. godine osvojio je Nobelovu nagradu za mir", zaključuje Dowling.