BBC brani Papu: Franjo ne postupa kao heretik, nego kao čovjek
Foto: FAH
NOVINARKA BBC-ja Jill Filipovic u nedavnom članku iznosi svoje mišljenje o kritikama s kojima se suočava papa Franjo, i to nakon što su 62 (ponešto marginalna) katolička učenjaka i svećenika potpisala pismo u kojem osporavaju Franjinu sklonost tome da dozvoli pričešćivanje razvedenim i ponovno oženjenim ljudima.
Smatraju to nemoralnim i heretičkim te znakom Franjina lošeg upravljanja.
Primjena pravila
"Vidjela sam kako su se "stari običaji" o kojima kritičari Pape pišu odigrali u mojoj obitelji. Moji su djed i baka bili vjernici, stupili su u brak rano i imali su petero djece, a moj je djed tukao moju baku. Na kraju ga je ostavila, a uzdržavala je djecu radeći nekoliko nisko plaćenih poslova najednom. Djed se trudio izbjegavati financijske obveze, a ona se mučila cijeli život. Djeca su se morala ispisati iz katoličke škole jer im nije mogla priuštiti školarinu, a škola baš i nije bila sklona davati stipendije obitelji razvedene majke.
Dvadeset godina kasnije moj je djed upoznao ženu kojom se htio oženiti u katoličkoj Crkvi. Ostao je vjernik, pa je dobio poništenje braka s mojom bakom. Odjednom su njihove zajedničke godine i djeca izbrisani kao da nikad nisu postojali, samo kako bi on mogao ostati u milosti svoje vjere.
To je prema moralnim načelima trenutačnih Franjinih kritičara, "moralno". A moju su baku smatrali neuspješnom. Da se udala prije djeda, smatrali bi je preljubnicom. Mogla je i ona dobiti poništenje, ali to bi za nju bio mukotrpan postupak koji je mogao trajati godinama, a upravo je taj proces Franjo učinio lakšim prije dvije godine.
Štoviše, za moju baku, uz život u kulturi gdje se katolički brak smatrao dijelom identiteta, lako je zamisliti kako bi takav čin brisanja nečega što je bila prava zajednica moglo izgledati kao neoprostiva laž.
Da je ostala s nasilnim čovjekom i odgojila djecu u nasilnom i nesretnom domu, skupina neoženjenih muškaraca u celibatu iz Rima smatrali bi je pravednicom".
Doktrina i razumijevanje
"I djed i baka su umrli. Baka je zadržala vjeru u Boga, ali ne i u Crkvu. Djed je ostao odan Rimu, iako je kritizirao novije i liberalnije reforme. Postupao je tehnički po crkvenim pravilima, i smatrao se dobrim i odanim katolikom, a kao takvoga ga je voljela i Crkva. Na sprovodu mu je govorio katolički svećenik i istome su prisustvovali brojni njegovi prijatelji vjernici. Baka se cijeloga života iscrpljivala radom, a u posljednjim je godinama života bila vrlo loše. Ostali su joj samo djeca i unuci. Voljeli smo je užasno, ali zaslužila je puno više. Njezinu smo smrt obilježili privatno s dubokim osjećajima.
Djeda se sjećam kao tople osobe koji je gradio kućice na drveću i pričao viceve, a tek sam kasnije saznala o tamnijoj strani naše obiteljske prošlosti. Ljudi su složeni, sposobni za veliku dobrotu i veliku okrutnost.
Brak može biti sakrament i zajednica međusobnoga služenja, ili može biti zatvor pun nasilja i duhovne smrti. Predvidljiva doktrina, ako postane prekruta, pukne pod pritiskom teške stvarnosti, a usput za sobom u ponor povuče i lijepe strane vjere. Zato moja baka nije odgojila djecu po crkvenim pravilima.
Zbog toga sam ogorčena i ljutim se na Crkvu, osobito na njihovu mizoginiju. Žene još uvijek ne mogu zauzimati prave položaje vodstva u toj instituciji, i zato ovaj Papa neće biti pravi "progresivac".
Kada se izgubi suosjećanje za čovječanstvo i kad se ljude ne prihvaća sa svim njihovim manama, lako se zaboravi zašto ljudi traže duhovnost i vjeru te što nam Biblija govori o tome.
Naravno da svaka institucija treba pravila, kao i religija, ali kada se tvrdi da se provodi Božje djelo na Zemlji, a pravila se stavljaju ispred milosti za ljude - treba se pred zrcalom zapitati kome se zapravo služi. Moguće je da nas odgovor na to pitanje gleda iz zrcala", piše Filipovic za BBC.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati