Foto: AFP
 
PRVA emocija koja nas je svladala po dolasku u Gdanjsk bila je - zavist! U prvom redu, u odnosu na Španjolce koji u blagodatima baltičkog St. Tropeza uživaju već dva tjedna, a potom i u odnosu na Poljake, koji su za cijenu maksimirskog betonskog čudovišta projektirali i izgradili PGE arenu, arhitektonsko savršenstvo čiji komfor i ljepota idu u rang najljepših europskih stadiona.

Usporedbe radi, PGE Arena dom je Lechie Gdansk koja se na u ovom grotlu, kapaciteta 44 tisuće gledatelja, cijele godine - borila za opstanak. Iako prolaze križni put tranzicije, Poljaci imaju zapadnjačku stadionsku infrastrukturu i ne mogu se načuditi odakle Hrvati crpe izvrsnost reprezentacije uz onako jadnu ligu. U više navrata, izrazili su se baš tim riječima, a mi smo pristojno pokušali objasniti, dok se iznad nas šepurila valovita ljepotica u refleksirajućoj boji jantara, drevne tradicije gdanjske regije. I nogomet u Gdanjsku ima burnu tradiciju u skladu s nemilosrnom poviješću koje je rušila, pa opet crtala konture grada. Nogomet se ovdje službeno igra od 1903. godine, kada je osnovan Fußballclub Danzig. Stadion na mjestu današnje ulice Traugutta, moderniziran 1935. godine, bio je jedan od najluksuznijih stadiona svijeta, a danas na njemu, paradoksalno trenira njemačka reprezentacija. Lechiu Lwow je, negdje u isto vrijeme kada je nastao i Danzig, osnovala grupa studenata. U vrijeme Drugog svjetskog rata pali su pod rusku okupaciju i nestali iz nogometa, klub i njegovi igrači.  Lwow je postao ukrajinski Lviv, a Danzig - Gdanjsk, koji su masovno naselili Poljaci i promijenili mu "krvnu sliku". 1945. godine nekadašnji su disidenti iz Lwowa renimirali klub iz ulice Traugutta. Rijetko je koji europski klub proživio toliko uspona i padova kao Lechia, koja s iz šeste lige vratila u prvu, uz "balkansku" privrženost navijača. Najveće rivalstvo njeguju s Arkom iz Gdynie, a iako su klubovi Trojmiasta (Trograda) međusobno odigrali tek 40-ak utakmica, policiji zadaju mnogo problema zbog uzavrelih, često i ekstremnih tifosa.

Taj moment u Gdanjsku zaista nismo osjetili. Upravo suprotno - najljepši poljski grad dočekao nas je raspoložen, gostoljubljiv i okupan suncem. Dugo smo tražili ljeto, naviknuti da nas prati na europskim nogometnim smotrama, dok smo u Poznanju i Varšavi već pomalo poprimili sivu patinu. Gdanjsk je svojim baltičkim povjetarcem i hladnim pijeskom koji  se proteže 23 kilometra oko grada otklonio umor vaših reportera. Sada se ni Kijev više ne čini tako dalek.

Nadamo se da će nam nekadašnji Danzig biti samo transferna točka do Ukrajine, ali i da će nam ostati vremena istražiti njegove putove. Vizuru gradu osim nepregledne plaže, najvećeg drvenog doka na svijetu i katedrale Sv. Marije, najveće crkve na svijetu izgrađene od cigle, daju i avangardna brodogradilišta. Poljaci su ih, gle čuda, uspješno privatizirali, no njihov značaj debelo nadilazi granu proizvodnje, jer je tu 1980. godine osnovana Solidarnost, prvi nekomunistički sindikat. Lech Walesa, radnik u brodogradilištu pokrenuo je prosvjede koji će dovesti do sloma komunizma, najprije u Poljskoj, a potom u cijeloj istočnoj Europi. Lech Walesa je s dizalice preselio u predsjedničku fotelju demokratske Poljske, a 1983. godine dobio je Nobelovu nagradu za mir. On nije jedini slavni stanovnik Gdanjska; ovdje se diče djelima Gunthera Grassa, Arthura Schopenhauera i Federica Chopina.

Za Danzig se veže i početak Drugog svjetskog rata koji je službeno započeo 1. rujna 1939. kada je Njemačka "uzvratila" Poljskoj za napad na postaju Gleiwitz (Gliwicwe) koji su zapravo izveli Nijemci. Njemački kancelar Adolf Hitler nakon komadanja Čehoslovačke odlučio se širiti preko Danziga te je izveo dugo planiranu invaziju na poljski izlaz na more koji su Poljaci dobili zahvaljujući silama Antante nakon Prvog svjetskog rata. Danzig je stanovništvom bio gotovo stopostotno njemački grad, stoga ne čudi da nisu htjeli biti dio nezavisne Poljske. Verjasjkim ugovorom osnovana je autonomna država Slobodni grad Gdanjsk pod zaštitom Lige naroda. Hitler nije odustajao od spajanja Njemačke i Istočne Pruske, i krenuo je lom. Poljaci su masovno hapšeni i deportirani, ali su Nijemcima uzvratili nakon rata i sovjetskog bombardiranja u kojem je grad sravnjem sa zemljom.

Novu sliku grada stvorio je Sovjetski savez koji je ovdje naselio Poljake s istoka zemlje. Mnogi detalji na ulicama današnjeg Gdanjska pričaju burnu povijest. Osjećamo se kao u malom Amsterdamu, jer centrom dominira nizozemska škola gradnje, sa spojenim i nezamislivo uskim pročeljima. Njemačku gostiku razgledavali smo maštajući o "renesansi" Modrića, Srne i društva na PGE Areni.