Legendarno polufinale Eura 1960. na pariškom Parku prinčeva: U velikom preokretu i pobjedi Jugoslavije nad domaćinom 5:4, četiri gola su zabili hrvatski igrači

Screenshot: Youtube

DRAŽAN JERKOVIĆ je u polufinalu EP-a 1960. poslao Jugoslaviju u finale preko domaćina, a Tomislav Ivković je 1984. također ušao u povijest Eura, ali na kriva vrata.

Znamo sve o nastupima, golovima, junacima i tragičarima Hrvatske na prvenstvima Europe od neovisnosti do danas, međutim, naravno da su hrvatski nogometaši na Eurima nastupali i prije Asanovićevog proigravanja za Vlaovića ili Senturkovog nokauta u 121. minuti. U tekstu koji slijedi, podsjećamo na njih:

Jugoslavija je 1960. do finala prvog Eura došla na hrvatski pogon

Prvo EP igralo se 1960. godine u Francuskoj, ali samo polufinale i finale kao "Final Four", do kojeg su reprezentacije dolazile eliminacijskim krugovima. U najjačoj generaciji jugoslavenskog nogometa, koja će uzeti olimpijsko zlato i biti četvrta na SP-u i koja je došla na korak do europske titule, Hrvati su imali bitnu, zapravo ključnu ulogu. Vladimir Beara, Bruno Belin, Tomislav Crnković, Branko Zebec, Ante Žanetić, Željko Perušić, Tomislav Knez, Dražan Jerković su bili u reprezentaciji Jugoslavije koja je na putu do finala nanizala Bugarsku, Portugal i Francusku.

Četiri hrvatska od pet jugoslavenskih golova u najefikasnijoj utakmici u povijesti EP-a

Hrvati su se posebno istaknuli u jednoj od najuzbudljivijih i najefikasnijoj utakmici u povijesti Eura: Polufinalu protiv domaćina Francuza na pariškom Parku prinčeva. Francuzi su vodili 3:1 i 4:2, ali Jugoslavija je na kraju izvela čudesni preokret zahvaljujući golovima hajdukovca Žanetića te dinamovaca Tomislava Kneza i posebno Dražana Jerkovića. Legendarni Plavi devet, koji će dvije godine poslije u Čileu postati najbolji strijelac SP-a, u Parizu je odigrao utakmicu života: S dva gola u posljednjih deset minuta utakmice, okrenuo je s 3:4 na 5:4 za Jugoslaviju.

U finalu Eura tri dinamovca i jedan hajdukovac!

U finalu koje se igralo također na Parku prinčeva četiri dana nakon šokantnog polufinala, Jugoslavija je vodila golom Partizanovog Milana Galića, kojeg je poslužio Jerković, ali Metreveli i Ponedelnik u produžetku donose pobjedu Sovjetskom Savezu. Od Hrvata su u finalu igrali Žanetić, Perušić, Jerković i Matuš.

Skoblar i Zambata 1968. zabijali od Njemačke do Albanije, ali u finalu su Hrvati bili na klupi

Osam godina nakon prvog EP-a Jugoslavija se opet probila do finala, ovaj put u Italiji. Do finala su pali sami velikani: Njemačka Maiera, Vogtsa, Beckenbauera, Mullera (kojoj je pobjednički gol u Beogradu zabio Josip Skoblar, dok je u porazu u Hamburgu poentirao još jedan veliki hrvatski strijelac - Slaven Zambata), opet Francuska i u polufinalu aktualni svjetski prvak Engleska.

Epizodne uloge za Nadovezu i Lamzu

Dinamov golgeter postigao je oba gola za pobjedu nad Albanijom u Tirani, a osim dvojice spomenutih, od Hrvata su novom velikom uspjehu jugoslavenskog nogometa pridonijeli Rijekin Marijan Brnčić, Hajdukov Petar Nadoveza, te Dinamovi Stjepan Lamza, Krasnodar Rora,  Rudi Belin i Mladen Ramljak, dok je rezervni golman bio Hajdukov Radomir Vukčević.

Međutim, u polufinalnoj pobjedi nad Englezima u Firenci i obje finalne utakmice protiv domaćina u Rimu, Hrvata nije bilo nigdje. Tek su na klupi sjedili Vukčević, Belin i Ramljak. U prvoj utakmici finala Italija i Jugoslavija igrale se 1:1. Kako i nakon produžetaka nije bilo pobjednika, par dana poslije morala se igrati majstorica. Ali, dok je talijanski izbornik Valcareggi za reprizu napravio čak pet izmjena, njegov jugoslavenski kolega Mitić nije izmiješao momčad i Džajićeve golove Englezima i Talijanima u prvoj utakmici finala, poništili su Riva i Anastasi.

Međutim, mora se istaknuti kako je Italija polufinale protiv SSSR-a prošla bacanjem novčića (Dinamov Kup Velesajamskih gradova godinu ranije!), dok je Jugoslavija igrom i golom izbacila aktualne svjetske prvake, pa je svakako bila odmornija.

Sedam hajdukovaca 1976. propustilo 2:0 u polufinalu protiv aktualnih europskih i svjetskih prvaka

O EP-u 1976. smo detaljno pisali prošlog tjedna, ali opet ističemo kako je na Euru, koje se igralo u Zagrebu i Beogradu, nastupalo čak sedam igrača Hajduka: Vilson Džoni, Jurica Jerković, Ivan Buljan, Slaviša Žungul, Ivan Šurjak, Dražen Mužinić, Luka Peruzović. Oni u reprezentaciji nisu igrali zato što je izbornik bio Splićanin Ante "Biće" Mladinić, nego zato što je Hajduk iz 70-ih bio daleko najbolja jugoslavenska momčad. Od ostalih Hrvata, putem do finalnog turnira nastupali su Veležovi Franjo Vladić i Boro Primorac, kao i Martin Novoselac (tada igrač Vojvodine), te Dinamov Drago Vabec, strijelac znamenitog gola protiv Švedske, koji je godinama krasio špicu Sportskog pregleda.

Ivković na golu, Zajec kapetan u velikom debaklu Jugoslavije 1984.

Na stadionima i u gradovima koji će 14 godina poslije biti mjesta najveće sreće za navijače Hrvatske, Jugoslavija izbornika Todora "Toze" Veselinovića je na EP 1984. doživjela možda najveće poniženje u povijesti nastupa na velikim natjecanjima.

Opet je prošlo osam godina (odnosno jedan EP bez Jugoslavije), prije nego što su se "Plavi" vratili na Euro. Hrvati su opet imali istaknute uloge: Velimir Zajec bio je kapetan, a nastupali su još Zvezdan Cvetković i Stjepan Deverić od dinamovaca, kao i Hajdukovi Zlatko Vujović, Ivan Gudelj i Branko Miljuš. Slovenci će se vjerojatno ljutiti ako hrvatskom kontingentu pribrojimo i Srećka Kataneca, dijete hrvatskih roditelja.

Hrvat koji bi definitivno volio da je ostao doma, a ne otišao na Euro je Tomislav Ivković. Tadašnji vratar Crvene Zvezde je nakon poraza od Belgije (0:2) u prvoj utakmici, na golu zamijenio Zorana Simovića i to s katastrofalnim posljedicama - u mreži mu je eksplodirao "danski dinamit" - 0:5 u režiji Michaela Laudrupa, Franka Arnesena i društva.

Treća utakmica značila je i treći poraz za Jugoslaviju: Michel Platini je s tri gola (2:3) poslao posramljeno doma posljednju reprezentaciju Jugoslavije koja je nastupila na Europskom prvenstvu.