Foto: Drago Sopta/Cropix

DVOJAC koji najviše skrbi o dobrobiti hrvatskog nogometa je prije Eura 2004., uostalom kao i prije aktualnog, svoje brojne "različitosti" stavio po strani kako bi učinio najbolje, ne za svoje, nego naravno, hrvatske interese.

Ključne utakmice Hrvatske na Euru: Protiv Njemačke ´96. su nam presudili Ćiro, Jerkan i Štimac, ne samo sudac

Menadžerski dvojac više nije mogao gledati to mučenje: Krenuli smjenjivati Barića koji je upravo slavio plasman na Euro

Ali, dok su nedavno shvatili kako je njihov "neprirodni" savez jamac preživljavanja reprezentacije i njih samih nakon Bilića, prije devet godina su odmah po završetku uzvratne utakmice dodatnih kvalifikacija za Euro, na tribinama ljubljanskog Bežigrada pokrenuli smjenu izbornika koji je s ekipom punom... neumjetnika upravo izborio EP protiv majstora baraža Slovenaca. I to nakon što ih je izbacio u Ljubljani, iako je došao s nepovoljnih 1:1 iz prve utakmice, a pola sata uzvrata bio s igračem manje.

Znate li tko je Ermin Šiljak? Vjerojatno se samo najveći poznavatelji nogometne trivije sjećaju da je nekadašnji napadač Slovenije bio najbolji strijelac kvalifikacija za Euro 2004. i čovjek koji je Hrvatskoj zamalo oteo nastup na EP-u te godine.

Pršo zabio u Zagrebu i Ljubljani

Upravo je on zabio za Sloveniju na Maksimiru u prvoj utakmici dodatnih kvalifikacija protiv Hrvatske koju je vodio Otto Barić i tako poništio Pršin vodeći gol za domaćine.

U postavi Hrvatske, koja je jedva izborila i drugo mjesto u skupini (iza Bugarske i s istim brojem bodova kao i Belgija) je po lošem starom Barićevom običaju i na domaćem terenu bilo "pet halfova": Neretljak, Tomas, Šimić, Tudor i kapetan Živković. Protiv obrambenmo nastrojenih Slovenaca za svaki slučaj su još bili i osigurači Niko Kovač i Jerko Leko. Naprijed jesu bila tri napadača (Pršo, Olić, Mornar), ali potpuno odsječena.

Potpuna dominacija Barićeve Hrvatske nad Slovenijom nije zadovoljila Mamića i Štimca

Hrvatska je na Maksimiru potpuno dominirala (korneri 13:0), ali nije uspjela pobijediti. Naravno, u uzvratu se Slovenija predvođena Pavlinom, Zahovićem i Aćimovićem zadovoljila čuvanjem "nule" koja im je jamčila treće veliko natjecanje zaredom (sva tri izborena preko play-offa).

Barić je za uzvrat potpuno ispremiješao momčad - umjesto Tomasa, Leke, Mornara, Neretljaka i Olića, uveo je Roberta Kovača, Šimunića, Srnu, Rapaića, Rossa i Šokotu. Hrvatska je opet vladala terenom, ali planove remeti Tudor crvenim kartonom u 60. minuti. Međutim, Hrvatska odmah nakon toga zabija gol. Opet je Pršo zabio Slovencima i do kraja Hrvatska napada, usprkos aktivnom rezultatu i igraču manje. Međutim, vladajući duet to nije zadovoljilo i tražili su da Otto "pobegne" odmah s Bežigrada.

Hrvatska na Euru 2004.: Dva boda u najtežoj skupini do sad s nesretno sklepanom ekipom bez dovoljno kvalitetnih igrača

Barićeva Hrvatska se poslije sretno završene drame u Ljubljani i neuspješnog pokušaja Mamićevog i Štimčevog puča, na Euru 2004. "nije proslavila." Sklepao je postave i taktike za svaku utakmicu posebno, a vidjelo se na igri kako uigravanje nije izvedeno na razini. Ali, mora se uzeti obzir da je Herr Otto imao nekoliko puta lošiji igrački materijal u odnosu na prethodnike, kao i da je sastav skupine na EP-u; Engleska (2:4), Francuska (2:2), Švicarska (0:0), bio daleko najteži skup protivnika (do suparnika na aktualnom Euru) koje je Hrvatska imala na velikom natjecanju.

Uostalom, uz brojne Barićeve mane, jednostavno se "ne može" biti kontra onog protiv koga se udruže Mamić i Štimac.

Euro 2004 u crticama:

Prvak: Grčka

Najbolji igrač: Theodoris Zagorakis

Najbolji strijelac: Milan Baroš - 5 golova

Najveće iznenađenje: Grčka

Najveće razočarenje: Njemačka

Idealna momčad: Čech (Češka) - Seitaridis (Grčka), Carvalho (Portugal), Dellas (Grčka), Zambrotta (Italija) - Zagorakis (Grčka), Maniche (Portugal), Nedved (Češka) - Ronaldo (Portugal), Rooney (Engleska), Baroš (Češka)