Sindrom prenaprezanja Ahilove tetive

Sindrom prenaprezanja Ahilove tetive

Foto: Shutterstock

SINDROMI prenaprezanja nastaju kao posljedica pretreniranosti, nošenja nepravilne obuće, nepravilne podloge ili jednostavnije rečeno, nastaju kao posljedica dugotrajnog izlaganja naporu u sportaša ili rekreativca. Navest ćemo vrlo česti sindrom prenaprezanja, sindrom prenaprezanja Ahilove tetive.

Ahilova tetiva je često je zahvaćena sindromom prenaprezanja. Ona je završetak mišića potkoljenice (m.gastrocnemius i m.soleus). Ono što je bitno znati je da spaja koštani dio potkoljenice (tibiju i fibulu), sa kostima stopala (calcaneus).
 
Upala nastaje u trenutku kada prekomjerno opterećenje nadvlada tetivnu sposobnost reparacije.
 
Najčešći uzroci nastajanja:
 
- pogreška u treningu,
- naglo povećanje intenziteta treninga,
- povećanje učestalosti treninga,
- neravni ili tvrdi teren
- nepravilna obuća
 
Sam upalni proces nastaje postupno ili naglo. Najčešće se nalazi otprilike oko 2.6 cm od hvatišta tetive za kost pete. Osnovni simptom je bol u samom području, a vezana je uz aktivnost. Bol je karakteristična jer se pojavljuje ujutro prilikom ustajanja i kod prvih par koraka.
 
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Katkad može doći do rupture (puknuća) Ahilove tetive. Tada je prisutna velika i trenutna bol. Samo puknuće sportaši opisuju kao zvuk udarca bičem jer je puknuće Ahilove tetive vrlo čujan zvuk. Katkad prilikom rupture, nije moguće testom dokazati da je došlo do rupture jer se sportaš može osloniti na prste i izvoditi pokrete rupturiranog mišića.
 
Test prilikom rupture Ahilove tetive izvodi se na sljedeći način:
 
Sportaš leži na trbuhu. Sve što trebamo napraviti jest rukom stisnuti muskulaturu potkoljenice s obje strane. Ako je Ahilova tetiva rupturirana, tada se stopalo neće pomaknuti.

Sindrom prenaprezanja kao i ruptura dijagnosticira se radiološkom pretragom, UZV-om (ultrazvukom) i MR-om (magnetskom rezonancijom).
 
Liječenje
 
Mi ćemo se okrenuti konzervativnom liječenju. Konzervativno liječenje ne zahtijeva kiruršku obradu, već se služimo različitim fizikalnim svojstvima u svrhu ostvarenja oporavka.
 
Usmjereno je na smanjenje boli ako nije došlo do potpune rupture tetive. Prestanak sportskih aktivnosti kod bolne Ahilove tetive je nužan. Sami možemo provoditi krioterapiju, terapiju ledom (3 puta dnevno). Ako bolovi ne prestaju nakon 3 tjedna odmora od sportskih aktivnosti i terapije ledom, tada moramo posjetiti ortopeda koji će nas uputiti na daljnju fizikalnu terapiju.
 
Vježbe istezanja i jačanja mišića također će pospješiti cirkulaciju što će pomoći bržem oporavku. Ovdje su vrlo bitne i vježbe istezanja Ahilove tetive te vježbe snaženja (ekscentrična kontrakcija)! Ako ćemo se sami potruditi napraviti pauzu u trajanju od 3 tjedna, mirovati, provoditi svaki dan krioterapiju u trajanju od 10 minuta i uvesti vježbe istezanja i snaženja, tada će naša Ahilova tetiva odgovoriti oporavkom ako nije došlo do ozbiljnije promjene ili u najgorem slučaju rupture.

Izvor: building-body.com

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara