Foto: 123rf/Instagram

STRUČNJACI su otkrili što je to što bi ljude starije životne dobi moglo spasiti i omogućiti im puno zdraviji i vitalniji život.

"Neka si nabave psa!" identičan je zaključak dvaju istraživanja koja su nedavno provedena u Velikoj Britaniji, na Sveučilištu Cambridge i East Anglia.

Istraživanjem su obuhvatili ukupno 3.000 ljudi starije životne dobi, a cilj im je bio vidjeti koliko briga o kućnom ljubimcu, odnosnu psima, utječe na formu i vitalnost njihovih vlasnika. Posebno starijih ljudi, kojima s godinama neminovno opada razina fizičke aktivnosti, aktivnog života i izdržljivosti.

Stručnjaci su proveli anketu, a ljudi odgovarali imaju li psa te, ako nemaju, koliko se dnevno u prosjeku kreću, a oni koji imaju psa, koliko dnevno izlaze, koliko borave vani. Zato su im neprestano mjerili nivo aktivnosti tijekom sedmodnevnog perioda, koliko je istraživanje trajalo u praksi. 

Potom su sumirali sve odgovore i iskustva te zaključili: "Kao što smo i očekivali, vlasnici pasa su aktivniji, oni u prosjeku sjede barem pola sata dnevno manje od onih koji nemaju dužnost prema svom ljubimcu."

No, iako tih pola sata dnevno ne zvuči puno, stručnjaci su došli do zaključka da su vlasnici pasa ipak bili puno aktivniji. Šetnja ljubimca koja uključuje obuvanje, izuvanje, silaženje niz stepenice, možda potom saginjanje i bacanje, ako se još igrate s psom... a sve to, oni koji nemaju pse, ne rade uopće. To je ta velika razlika u aktivnosti, da ne govorimo o dosljednosti, jer vlasnici pasa svaki dan izlaze i borave vani, čak i u najgorim vremenskim uvjetima. To ujedno znači i da dnevno puno više vremena provode na svježem zraku, u odnosu na one koji nemaju tu potrebu te često danima niti ne izlaze.

Osim toga, istraživanje je pokazalo kako su vlasnici pasa u prosjeku puno sretniji od onih drugih jer prisustvo još jedne "duše" u životu često znači puno više od kućnog ljubimca. Kod vlasnika pasa je zato češće izmjerena viša razina oksitocina, hormona sreće, koji smanjuje razinu stresa i tjeskobe.

No ove zaključke ne bi trebali znati samo stariji, jer ako se u mladosti steknu ovakve dobre životne navike, veće su šanse da će osobe živjeti zdravije i aktivnije te u posljednju životnu dob ući bez brige od kroničnih bolova i fizičke nemoći. O samom zdravlju da i ne govorimo.