Ono na što bih volio obratiti pažnju je fizička aktivnost u ranim 40-im kod aktivnih vježbača. Pod njima smatram ljude koji se neprekidno bave fizičkom aktivnošću duži period. Već prije sam spominjao koliko je nas u počecima bavljenja vježbanjem bilo prepušteno samim sebi što je svakako ostavilo traga na našem koštanom, mišićnom i vezivnom tkivu. Pa čak i da smo cijelo vrijeme sve vježbe izvodili pravilno ipak su to tone i tone željeza kojim smo opteretili svoje tijelo i koje su neminovno ostavile traga na naše tijelo.

 

Sve češće u razgovoru s kolegama osim informacija o treningu, suplementima i prehrani nezaobilazna tema postaje kako vježbati s određenom povredom te kako je najbrže i najbolje sanirati. Na žalost neke povrede su već kronične i nema tog čarobnog štapića kojim bi mahnuli da one nestanu. No to svakako ne znači da moramo prestati vježbati i dići ruke od svega. U svim ovim godinama treninga stekli smo dovoljno iskustva i znanja da možemo prilagoditi trening problemima s kojima se suočavamo. Dapače prestanak vježbanja bi možda za posljedicu imao puno više negativnih nego pozitivnih učinaka.

 

Sva sreća pa je tu i ona zrelost koju donose godine i lakše se mirimo da neke stvari više nisu kao prije, pa ćemo usprkos tome što nas srce vuče ipak poslušati mozak te nećemo srljati u bespoštedno natjecanje s mlađim članovima kako bi im dokazali da mi to još uvijek možemo. I naravno da možemo samo je pitanje s kojim i kakvim posljedicama poslije odrađenog treninga i podizanja "impresivnih" kilaža. Program, intenzitet i frekvencija treninga trebaju biti prilagođene trenutnom fizičkom stanju isto kao i vrijeme rekuperacije i prehrana kako bi još dugi niz godina mogli uživati u fizičkoj aktivnosti i blagodatima koje nam ista nosi.

 

Izvor: Fit-team