Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na Hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze.

SAMO PAR dana nakon povratka iz Napulja odlučili smo otići na produženi vikend u Beč i Bratislavu. Produžili smo ga izlaskom iz noćnog dežurstva, čime smo dobili slobodan petak, a u nedjelju nas je čekalo novo noćno dežurstvo. U biti, želja nam je bila provesti cijelu subotu u Beču, ali smo apartman za dva noćenja, kao i uvijek do sada, rezervirali u Bratislavi. To nam je puno jeftinija opcija od spavanja u Beču.

Ujedno je ovo bio naš klasični izlet bez ciljanog odlaska u određenu pizzeriju, a za to i nije bilo potrebe jer smo sve bečke, bratislavske i budimpeštanske pizzerije s europskih TOP lista već posjetili, neke od njih i po dva ili tri puta.

I onda, naravno, tijekom puta i prčkanja po mobitelu otkrijemo kako bratislavska pizzerija Basilico, koju smo do sada posjetili nekoliko puta, nije više na TOP listi. A pojavila se jedna nova. U Taliano Sapori Italiani. Pogađate, vrag mi nije dao mira, pa smo nazvali i rezervirali stol u nešto kasnijem popodnevnom terminu.

Uređena svjetski!

U Taliano je velika i lijepo uređena pizzerija na dvije razine. U prizemlju je nekoliko velikih prostorija, glavna sala s dvadesetak stolova, jedan prostor odvojen za pušače, manja slastičarnica i prostorija s krušnom peći. Iznad svega toga je velika terasa.

Sve je uređeno pažljivo i skladno, a prevladava staklo, veliki stakleni zidovi i prozori, prostori odvojeni vitrinama s bocama vina te dosta visoki stropovi pa sve djeluje još veće i prostranije. Naravno, tako velik i uistinu lijepo uređen prostor očito se odrazio i na cijene pa nas je pogled na jelovnik doslovno štrecnuo.

Do sada smo najskuplje pizze probali u bečkom Via Toledu i amsterdamskoj nNei, a U Taliana ih je za nijansu nadmašila. Pizze su podijeljene u dvije kategorije: klasične i specijalne. Cijene klasičnih pizza kreću se od 7.90 do 17.50 eura, a specijalnih od 16 do 19.50 eura. koliko koštaju dvije koje su nam odmah privukle pažnju.

Izabrali najskuplje, a dalje ćemo lako

Poput većine pizzerija koje smo posjetili u Napulju, U Taliana ima sličnu strategiju s cijenama. Margherita je uvjerljivo najjeftinija i košta 7.90 eura, a raspon cijena je izuzetno velik pa specijalne pizze dosežu maltene tri puta veće iznose. Nakon kratkog razmišljanja pao je dogovor. Naručit ćemo dvije specijalne pizze, Nonna Carmelu i Estivu, a preostale ćemo dane živjeti na kruhu i pašteti.

Što u konačnici i nije tako loše jer su nam upravo kruh i pašteta omiljeno jelo. Nonna Carmela je moja omiljena pizza s mortadelom i pistacijom, a Estiva je, kako joj samo ime kaže, ljetna pizza s finim pršutom, burratom i smokvama. Upravo su nas smokve privukle i bile presudne za odabir.

A sad onaj teži dio osvrta, ovaj put u doslovnom značenju te riječi. Iako na prvi pogled izgledaju kao napoletane, pizze su teške, zasitne i slane. Bez obzira na to što ne volim pizze s takvim tijestom, siguran sam da bi upravo ove pizze oduševile mnoge moje poznanike i prijatelje. Pogotovo one koji se vole dobro najesti.

Ove su pizze toliko zasitne i teške da, nakon što ih pojedete, možete otići u šumu obarati stabla. I to golim rukama. Tijesto je puno kvasca, ne vjerujem da je prošlo dug i adekvatan put fermentacije, a očito je ta količina kvasca, a samim time i fermentacija, usporena većom količinom dodane soli.

Nadjevi su neopisivo dobri, a ima ih definitivno previše, što ove pizze dodatno čini još težima i beskrajno zasitnima. Stvarno već dugo nisam probao tako fine i ukusne nadjeve, pogotovo pršut i mortadelu. Kombinacija finog pršuta, burrate i komadića smokve je nešto što nam se jako svidjelo. U Taliana ima jako dobru i jako tešku i slanu pizzu.

Inače, pizze su nam poslužene narezane

Za razliku od venecijanske pizzerije 1000 Gourmet koja isto poslužuje narezane pizze čiji razbacani dijelovi na tanjuru izgledaju kao da su rezani motornom pilom, U Taliana pizze nareže prije stavljanja većine nadjeva na tijesto pa sve to izgleda lijepo, a rezovi su teško uočljivi.

Budući da volim povratnu informaciju i pratim komentare ispod tekstova o pizzama, ova bi se pizzerija svidjela onima koji vole teže i zasitne pizze bogate (čitaj pretrpane) nadjevima, a izazvala bi revolt kod onih koji smatraju kako su cijene pizza pretjerano nabrijane i previsoke.

Mogao sam, naravno, proći i jeftinije pa naručiti Margheritu, ali jednostavno mi se nije jela Margherita pored nekoliko vrhunskih specijalnih pizza koje u ponudi ima U Italiana. Sve u svemu, odlazak u ovu bratislavsku pizzeriju pamtit ću po lijepo uređenom interijeru, ugodnom i opuštenom ambijentu, vrhunskoj usluzi, velikom izboru finih, teških i zasitnih pizza, ali i po hektolitrima popijene vode do kraja dana.

Iako mi se pizza u Basilicu više svidjela, U Italiana se sasvim zasluženo ubacila na europsku TOP 50 listu i nakon par godina na njoj preuzela ulogu najbolje bratislavske pizzerije.