Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na Hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze. Danas vam donosimo njegovu priču iz Italije - dan treći, drugi dio.

TREĆI DAN boravka u Napulju završili smo, barem za mene, svakako najvećim doživljajem. Kad ste ljubitelj pizze, onda vam je odlazak u pizzeriju koja već godinama zauzima prvo mjesto svjetskih TOP lista definitivno najveći doživljaj. Iako smo neplanirano tijekom popodneva posjetili kultnu napuljsku pizzeriju L'antica Pizzera Da Michele, to ni malo nije umanjilo moje uzbuđenje i nervozu tijekom puta u dvadesetak kilometara udaljenu Casertu.

Rezervirali smo stol u jednom od kasnijih termina, ali smo bez obzira na to čekali na ulazak nekih pola sata. Ispred ulaza je djelatnica koja je stalno u kontaktu s drugim djelatnikom zaduženim za praćenje situacije u samoj pizzeriji pa koordinirano puštaju goste čim se oslobodi i pripremi novi stol.

Interijer je uređen skladno i jednostavno, prevladavaju drvo i drveni namještaj, a u jednom je dijelu staklom odvojena velika prostorija s krušnim pećima. Po zidovima vise diplome, nagrade i priznanja. Na ulazu se odmah pored velikog šanka nalazi blagajna kao u kinima i kazalištima, a sve se plaća na njoj tek na izlasku i nakon napuštanja stola.

Pizze koje se triput peku

Izbor pizza je velik, a odmah na početku moram istaknuti i nešto što ovu pizzeriju čini uistinu posebnom. U svojoj ponudi I Masanielli ima pizze koje se peku (kuhaju) tri puta na tri različite temperature. Prvo se nekih pola minute kuhaju na 100 stupnjeva u kipućoj vodi, zatim se prže na 180 stupnjeva i na kraju peku u pećnici na 400 stupnjeva.

Martucci je dugo eksperimentirao te je ovakvim načinom postigao vrhunsku hrskavost i savršen okus tijesta.  Takve se pizze nalaze u jelovniku pod nazivom Pizze a tre temperature, istaknute su Futuro di Marinara i Domenica koje koštaju 12 i 14 eura.

Cijene od 6 do 18 eura

Ostale su pizze u rasponu od 6 i 7 eura koliko su Napoletana i Margherita do one najskuplje Tartufo Secondo Martucci, pizze s crnim tartufima koja košta 18 eura. Isto kao i u Salvu raspon cijena je velik, a očito se sve razvikane napuljske pizzerije trude tradicionalne pizze, Margheritu i Marinaru, prodavati po vrlo niskim cijenama.

Za jednu Tartufo Secondo Martucci u I Masanielliju možete pojesti tri Marinare ili Napoletane.

Savršene pizze

Pitali su me mnogi dan poslije kakve su pizze. Pizze su savršene. Upravo onakve kakve moraju biti u najboljoj svjetskoj pizzeriji. Tijesto je više nalik modernoj nego tradicionalnoj napoletani s uzdignutim i prozračnim rubovima. Nestvarno ukusno, lagano i hrskavo.

Nadjevi isto vrhunski, složeni od kvalitetnih sastojaka. Naručili smo Bufalu i D.O.C., obje s vrhunskom San Marzano DOP rajčicom i DOP mozzarellom di bufala. Doslovno su nestale s tanjura. A tek sam nakon što smo nikad brže dezintegrirali naručene pizze ugledao jako lijepe originalne tanjure sa zanimljivim crtežom i natpisom I Masanielli.

Poželio sam jedan takav za uspomenu, a bilo mi je nekako bedasto pitati konobara da nam ga proda. Da smo imali kakvu veću torbu, ili bi tanjur završio u njoj ili bih ja završio u policijskoj postaji u Caserti. Da ne bude baš sve savršeno, pobrinuli su se konobari koji očito nisu imali svoj dan.

Jako dugo čekanje, krive narudžbe...

Prvo smo dosta dugo čekali da nam netko uopće dođe do stola, zatim smo dugo čekali piće, prvo je došla voda pa nešto kasnije i pivo, a zatim smo jako dugo čekali i pizze. Konobara ima puno, a koliko sam shvatio, svi rade sve i nisu baš bajbolje koordinirani.

Čekajući naše pizze vidjeli smo kako su u dva navrata ostavili pogrešne pizze na pogrešnim stolovima pa su se naknadno vraćali po njih i ispričavali. Ovako nešto si prva pizzerija sa svjetske TOP liste ne bi trebala dozvoliti. Moguće je da su uistinu samo imali loš dan.

Pizze nisu skupe, ali zato je piće

Izbor pića je nestvarno velik. I vina i piva. Naravno, cijene su isto nestvarno visoke. Ja sam, recimo, popio najjeftinije pivo iz ponude koje košta sedam eura. I tu dolazimo do onog što sam već par puta u pričama o napuljskim pizzerijama istaknuo. Same su pizze definitivno jeftinije nego kod nas, ali su pića poprilično skupa.

Kad tome pridodate kuver koji vam naplate tri eura po osobi i deset posto napojnice, onda vam, čisto matematički gledajući, izlazak na pizzu u Napulju ili Caserti nikako nije jeftin. Rasprave o cijenama uporno prate moje tekstove, a siguran sam da će ih vječno i pratiti.

Iako ispred ulaza pizzerija koje sam do sada posjetio stoji i po tridesetak gostiju čekajući na slobodan stol, sve se one trude držati tradicionalne pizze po vrlo niskim cijenama. Slično je, moram priznati, i kod nas, jedino što ispred ulaza u naše pizzerije rijetko kad možete naići na goste koji i po sat vremena strpljivo čekaju svoj stol.

I Masanielli kvalitetom pizze definitivno i bez imalo dvojbe bar za nijansu odskače od svih pizzerija koje sam do sada posjetio i nije bez razloga već godinama na svim TOP listama uvjerljivo svjetski broj jedan.

>> Lovac na pizze u jednoj od najboljih pizzerija na svijetu: Što se same pizze tiče...

>> Lovac na pizze u slavnoj napuljskoj pizzeriji, najjeftinija pizza 5.80 eura

>> Ovdje su pizzu jeli Maradona i Julia Roberts, a sad i Lovac na pizze. Evo dojmova