Jeste li se ikad zapitali zbog čega su bebe na srednjovjekovnim slikama toliko ružne? Budimo iskreni, mnoge od njih ni ne izgledaju kao bebe nego kao odrasli ljudi s malim tijelom. Možda ste pomislili da su slikari jednostavno bili loši u crtanju lica male djece, no stvarni razlog je ipak drukčiji - bebama su namjerno crtali starija lica!

Većina takvih slika se pojavljivala u crkvama, a slikari su bili inspirirani pojmom "Homunculusa", odnosno malog čovjeka. Na slikama su se najčešće pojavljivali Isus ili mali anđeli pa se smatralo da su oni stvoreni savršeni. Odrasli Isus je praktički bio reprezentiran u bebi Isusu. Taj stil slikanja se koristio sve do renesanse kada je došlo i do razvoja drugih stilova, npr. u arhitekturi.

Tada su i bebe konačno počeli slikati na stvarniji način. Nisu više imale ružna, odrasla lica nego je cilj bio isticati ljepotu te ih predstaviti onako kakve zapravo jesu - slatke i bucmaste.