Vezivanje stopala je stari kineski običaj sprječavanja rasta stopala djevojčica i mladih žena. Prema obliku koji stopalo poslije zauzima naziva se ''lotusovim cvijetom''. Praksa vezivanja stopala je jedinstven običaj koji je osebujni dio tradicionalnog kineskog načina života, kulture i estetike.

Točno vrijeme u kojem je nastalo običaj zlatnog lotosa nije poznat, a postoji nekoliko mogućih izvora ove prakse. Smatra se da je počela u razdoblju Pet dinastija i deset kraljevstava u krugu ljudi višeg društvenog statusa, a zatim je nastavila biti još popularnija za vrijeme dinastije Sung , kada je počela širiti kroz ostale društvene slojeve. Popularn običaj se ustalio u svim slojevima, osim u najsiromašnjim i među seljaštvom gdje su žene morale imaju stopala sposobna za fizički rad na polju. Prvi pokušaj zabrane običaja bio je 1664. godine od strane cara Kangsija, ali uzaludno, jer se običaj još više proširio među ženama. Sljedeći napori radi iskorjenjivanja običaja bili su u 19. stoljeću, no običaj je službeno prestao biti prakticiran u prvoj polovici 20. stoljeća.