Film "Titanic" došao je u kina prije 20 godina, a poznat je po uspješnom prikazivanju osjećaja ljudi koji se suočavaju sa smrću te trenutaka kada ljudi vide kako je njihova voljena osoba odustala od života pred njihovim očima. U središtu radnje je tragična priča Jacka i Rose, ali nije bila jedina. Jedna među njima je ona o starijem bračnom paru koji zagrljeno čeka smrt dok se brod puni vodom. Mnogi ljudi ovu priču smatraju jednom od najtužnijih u filmu, ali ono što ju čini još tužnijom je činjenica da se temelji na paru koji se zaista u tom trenutku našao na nesretnom brodu.

Radi se o Isidoru i Idi Straus, koji su bili putnici prvog razreda i kojima su se divili svi koji su ih upoznali. Isidor je bio jedan od suvlasnika robne kuće Macy's te je kratko bio i članom Zastupničkog doma Sjedinjenih Država. Ida je bila kućanica, a vjenčali su se 1871. Bili su među najimućnijim putnicima na brodu te su stoga bili smješteni u najljepšim kabinama. No, to nije utjecalo na njihovu skromnost. Par se vraćao iz Francuske, kada se dogodila kobna noć. Kada su ljudi shvatili da će brod potonuti, svi su požurili prema čamcima za spašavanje kako bi se spasili. Putnici prvog razreda su prvi dobili mogućnost ukrcavanja na čamce. Isidor i Ida su bili među njima, ali Isidor je odbio i rekao posadi da umjesto toga radije spase žene i djecu.

Kad je Ida čula da njen suprug ne želi ući u čamac i ona je odustala. Jedan od spašenih putnika je kasnije rekao da je Isidor pitao hoće li se moći ukrcati na čamac zajedno sa suprugom, nakon što se svi ostali spase. Isidor je izjavio da se ne želi spasiti prije ostalih, a Ida je potom svoje mjesto prepustila svojoj sluškinji, Ellen Bird. Dala je Ellen i svoj krzneni kaput i rekla da joj neće trebati.

Svjedoci tvrde da je Ida nekoliko puta ponovila da se ne želi odvajati od supruga i da će umrijeti kako su i živjeli – zajedno. Zadnji put su viđeni na palubi, zagrljeni. Preživjeli putnici tvrde da je to bio jedan od najljepših prizora ljubavi i odanosti.

Brod je potonuo u 2:20 ujutro te su oboje umrli 15. travnja. Nakon što je brod potonuo, nekoliko čamaca je pretraživalo područje te su pronašli tijelo koje je odvezeno u Halifax. Bilo je to Isidorovo tijelo, koje je kasnije odvezeno u New York. Pokopan je u mauzoleju Straus-Kohns u Brooklynu, a kasnije prebačen u mauzolej Straus u Bronxu.

Idino tijelo nažalost nikada nije pronađeno. Idina obitelj je umjesto toga na mjestu potonuća urnu napunila vodom te je postavila u mauzolej na kojem piše: "Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti." Uz Isidora i Idu te je noći poginulo oko 1500 ljudi. Ta se nesreća smatra jednom od najvećih pomorskih katastrofa modernog doba.