Ed Stafford je nekadašnji britanski vojni zapovjednik, avanturist i istraživač. Za svoj novi projekt, TV dokumentarac "60 dana na ulici", na neko je vrijeme napustio ženu, sina i udoban dom kako bi 2 mjeseca živio kao beskućnik. Na ulicu se preselio usred zime, nije imao ni novca ni hrane. Ovim eksperimentom je htio provjeriti zbog čega ljudi postaju beskućnici i kako izgledaju posljedice toga.

43-godišnjak je svoje dane na ulici provodio u Londonu, Manchesteru i Glasgowu. U životu je puno toga prošao, no priznao je da ga je bilo pomalo strah ovog eksperimenta. Međutim, iznenadio se kad je vidio rezultate. U jednom danu je od prolaznika dobivao i do 200 funti, koliko ne zarađuje ni prosječna osoba u Londonu. Nije bio ni gladan, volonteri su mu donosili besplatne burgere i sličnu uličnu hranu, i to u količinama da se mogao prejedati. Nakon 2 mjeseca provedena na ulici, Ed je imao gotovo 6 kg više nego na početku eksperimenta.

Tijekom tih 60 dana namjerno je kopao i kontejnerima te se iznenadio kad je vidio koliko ispravne hrane može naći u smeću. Jedan od problema bila je higijena. Nije imao mjesto za tuširanje pa se morao snalaziti kako zna. Primijetio je da nije jedini lažni beskućnik na ulicama. Vidio je mnoge slučajeve u kojima su ljudi od prolaznika tražili novac za sklonište za beskućnike, no umjesto toga su novac od donacija potrošili na drogu. Jedan od tih lažnih prosjaka je "zaradio" 600 funti žicajući novac od pijanih ljudi koji su se vraćali kući s izlazaka.

Ed kaže da pravi beskućnici nisu tražili toliko novca, više su htjeli moralnu podršku i psihološku pomoć. Bilo je i dobrih ljudi. Upoznao je Dinu, majku 6 djece kojoj je život krenuo nizbrdo već s 13 godina kada je nakon razvoda braka njenih roditelja završila s mamom ovisnicom o drogi. S 15 godina se zaljubila u lika s kojim je dobila i djecu. Djeca žive s njim, a ona je zbog problema s ovisnošću završila na ulici. Ed je vidio da Dina nije loša osoba, ali joj treba pomoć, i to onu koju ne može dobiti dok živi na ulici.