Pozitiva
• 16 svibnja 2019
Priča o 103-godišnjem starcu koji je svakog dana prosio kako bi mogao pomagati drugima
4K
Riječ "svetac" većinu ljudi odmah asocira na crkvu i vjeru, no taj pojam ima puno dublje značenje. Puno puta je dokazano da osoba ne mora biti priznata od strane crkve kako bi je ljudi smatrali svetom. Zašto? Priča o jednom bugarskom prosjaku dobar je primjer.
Dobri Dobrev rođen je 20. srpnja 1914. godine u Bugarskoj. Bio je poznat kao "svetac iz sela Bailovo" zbog svega onog što je činio za ljude iz svog rodnog mjesta. Svakog jutra hodao je 40-ak kilometara do glavnog grada Sofije, stajao ispred katedrale Aleksandra Nevskog i prosio. Novac koji je dobivao nije ostavljao sebi, nego ga je skupljao za one kojima je pomoć više trebala.
Tijekom svih tih godina, Dobri je uspio skupiti oko 40 tisuća eura. Sve do zadnjeg novčića dao je u dobrotvorne svrhe te pomagao siromašnim obiteljima i sirotištima. On je živio od 100 eura mjesečne mirovine. 2000. godine je svoje vlasništvo poklonio Pravoslavnoj crkvi u Bailovu, uključujući i kuću. Spavao je na podu, i dalje je pomagao ljudima, a volio je hraniti i ptice.
"Dobra volja je nešto najbolje. Ne smijemo lagati, krasti i varati. Umjesto toga moramo voljeti jedno drugoga.", poručio je starac javnosti. Cijeli život je pomagao ostalima, no nikad nije osjećao potrebu uzdizati se zbog toga i tražiti od nekoga da mu se zahvaljuje. Ljudi su jako voljeli starca koji je zbog svoje duge sijede kose nekima izgledao kao čarobnjak. Često su mu nudili karte za bus kad nije više mogao pješačiti do Sofije, no svaki put je odbio.
Djedica Dobri napustio je ovaj svijet 13. veljače 2018. godine, u svojoj 104. godini života. Možda fizički više nije tu, no brojni murali u Bailovu i Sofiji i danas podsjećaju ljude na jednog velikog čovjeka.
Dobri Dobrev rođen je 20. srpnja 1914. godine u Bugarskoj. Bio je poznat kao "svetac iz sela Bailovo" zbog svega onog što je činio za ljude iz svog rodnog mjesta. Svakog jutra hodao je 40-ak kilometara do glavnog grada Sofije, stajao ispred katedrale Aleksandra Nevskog i prosio. Novac koji je dobivao nije ostavljao sebi, nego ga je skupljao za one kojima je pomoć više trebala.
Tijekom svih tih godina, Dobri je uspio skupiti oko 40 tisuća eura. Sve do zadnjeg novčića dao je u dobrotvorne svrhe te pomagao siromašnim obiteljima i sirotištima. On je živio od 100 eura mjesečne mirovine. 2000. godine je svoje vlasništvo poklonio Pravoslavnoj crkvi u Bailovu, uključujući i kuću. Spavao je na podu, i dalje je pomagao ljudima, a volio je hraniti i ptice.
"Dobra volja je nešto najbolje. Ne smijemo lagati, krasti i varati. Umjesto toga moramo voljeti jedno drugoga.", poručio je starac javnosti. Cijeli život je pomagao ostalima, no nikad nije osjećao potrebu uzdizati se zbog toga i tražiti od nekoga da mu se zahvaljuje. Ljudi su jako voljeli starca koji je zbog svoje duge sijede kose nekima izgledao kao čarobnjak. Često su mu nudili karte za bus kad nije više mogao pješačiti do Sofije, no svaki put je odbio.
Djedica Dobri napustio je ovaj svijet 13. veljače 2018. godine, u svojoj 104. godini života. Možda fizički više nije tu, no brojni murali u Bailovu i Sofiji i danas podsjećaju ljude na jednog velikog čovjeka.
