Screenshot: YouTube

DIANA KIM, 30-godišnja fotografkinja iz Honolulua, ljubav prema fotografiji razvila je uz svog oca, koji je imao fotografski studio na Mauiju, gdje je odrasla.

Kad su se njeni roditelji razveli, otac je nestao. S obzirom na to da je sljedećih godina živjela na različitim mjestima, s prijateljima, rodbinom, a povremeno i u automobilu, izgubila je svaki kontakt s ocem.

Kao studentica fotografije 2003. godine započela je dugogodišnji projekt fotografiranja beskućnika koji su živjeli oko nje. O svom je ocu u tom trenutku znala samo ono što joj je baka rekla, a to je da je njegovo mentalno zdravlje narušeno i da nitko od obitelji ne zna gdje se on trenutno nalazi. Deset godina kasnije Diana se našla u Honoluluu, snimajući zaboravljene beskućnike Havaja, kad je otkrila da se među njima nalazi njen otac.

Za NBC News rekla je da ju je taj trenutak slomio.

"Žena je došla i rekla mi da mu ne smetam, jer je tamo stajao cijelog dana. Željela sam se izderati na nju zbog njene nebrige, zbog toga što je tako okrutna i što nije shvatila da je to moj otac. Tada sam shvatila da ljutnja neće promijeniti okolnosti u kojima se nalazimo, pa sam se okrenula prema njoj i rekla: 'Moram pokušati'", ispričala je.

U narednim godinama pokušala se povezati s ocem i pomoći mu, jer je obolio od shizofrenije, a istodobno je objektiv svog fotoaparata okrenula samo prema njemu.

"Fotografiranje mog oca isprva je bio mehanizam kojim sam pokušala zaštititi samu sebe. Podigla bih kameru ispred sebe, kao da će me ta barijera zaštititi. Bio je moja krv, a istodobno potpuni stranac", rekla je.

Nakon srčanog udara koji je doživio u listopadu prošle godine, odlučio je dopustiti svojoj kćeri da se brine o njemu. Danas mu je mnogo bolje i počeo je tražiti posao na pola radnog vremena.

Diana je nedavno na Kickstarteru pokrenula kampanju kojom prikuplja novac za objavljivanje monografije o njenom ponovnom upoznavanju oca pod nazivom "Raj beskućnika". Dio prikupljenog novca će uložiti u dijeljenje narukvica s brojem zdravstvenog osiguranja svakog beskućnika, kako bi oni imali adekvatnu zdravstvenu zaštitu.

"Moj je cilj puno prije nego što sam otkrila da je moj otac beskućnik bio dati im dostojanstvo. Svatko od njih ima svoju priču, a ja se nadam da ću dijeljenjem svoje priče pružiti novi pogled na beskućnike. Dok god smo živi, svaki dan je prilika za drugu šansu. Neuspjeh je samo ako odustanete, a on nikad nije odustao. Niti bih ja odustala od njega", rekla je.