SHAUL SCHWARZ redatelj filma "Narko kultura" koji uskoro stiže u hrvatska kina, nagrađivani je i cijenjeni fotoreporter rođen 1974. u Izraelu. Fotografsku je karijeru započeo u Izraelskom ratnom zrakoplovstvu. Nakon vojnog roka počeo je izvještavati iz Izraela i Zapadne obale, a 1999. preselio se u New York gdje i danas živi.

 

 

Rođen sam u Izraelu, a 1999. godine sam se preselio u New York. Kao fotoreporter sam radio 20 godina, a često sam snimao sukobe i njihov širi utjecaj na društvo. Godine 2008. počeo sam snimati ciklus nasilja u meksičkom gradu Juarezu, a nakon dvije godine dokumentiranja nasilja bio sam izvan sebe. U tom trenutku znao sam da jednostavno prikazivanje slika smrti, nasilja i zločina neće moći u potpunosti ispričati priču koju sam htio ispričati. Stoga sam odlučio snimiti ovaj film.

 

 

Sve veći broj Meksikanaca i latino populacije u Sjevernoj i Južnoj Americi krijumčare drogom smatra legendarnim odmetnicima, a glazbenici slave njihov način stjecanja slave i uspjeha. Oni predstavljaju izlaz iz geta, hrane novi američki san na podlozi ovisnosti o novcu, drogama i nasilju. "Narko kultura" je eksplozivan pogled na utjecaj narko-kartela na pop kulturu s obje strane granice, iz pozicije pjevača narcocorrido glazbe iz L.A.-a koji sanja o slavi i člana ekipe za očevid iz Juareza koji stoji na prvoj crti meksičkog rata protiv droge.

 

Kao prvo, sve što je dosad snimljeno o ratu protiv droge su razgovorni dokumentarci, s arhivskim snimkama iz različitih izvora. "Narko kultura" je dokumentarac u stilu cinema verite, koji je u cijelosti snimio jedan fotograf prateći živote dvaju likova upletenih u rat protiv droge. Spušta vas na zemlju, vodi vas u utrobu zvijeri. Od ulica Juareza preko narko-klubova u L.A.-u do dnevnog boravka kralja droge u Sinaloi, ovaj film publici pruža dosad neviđen uvid u ovu tematiku.

 

Kao drugo, rat protiv droge dotaknuo je milijune života, daleko više od onih 60.000 koje je već odnio. I dok se o smrtnosti izvještava do beskraja, mnogo manje se govori o široj društvenoj stvarnosti koju oblikuje trgovina drogom. "Narko kultura" bavi se ne samo teškim životom u pograničnim gradovima, nego i kulturom koju dijele milijuni Meksikanaca i Latinoamerikanaca neizbježno upletenih ili pod utjecajem trgovine drogom i želje za "narko-luksuzom".

 

 

Već neko vrijeme znam za narcocorridose, no nisam imao pojma koliko sve nasilniji i sve popularniji postaju u Americi dok nisam fotografirao priču pod naslovom "Troubled Saints" za National Geographic Magazine. U toj smo priči željeli prikazati širi društveni utjecaj rata protiv droge, a slučajno sam naletio na jedan narko klub u kalifornijskom Riversideu. Šokirao sam se. Stihovi su bili mnogo suroviji nego prije, a klub je bio prepun. Odmah sam prepoznao da se radi o supkulturi u porastu.

 

 

Film je nastajao tijekom dvije godine. Već sam dvije godine prije toga fotografirao ovu temu, pa sam se dosta dobro snalazio. Do kraja snimanja imali smo gotovo 100 sati materijala prikupljenog tijekom te dvije godine.

 

 

U početku mi je najteže bilo pronaći ljude koji vjeruju u ovaj film i koji bi mi se željeli pridružiti. Pronaći producente i početni kapital za projekt bio je velik korak, kao i pronaći tonca koji bi otputovao sa mnom u Juarez. Jednom kad sam našao njih i montažere, projekt je postao mnogo jednostavniji.

 

Osim toga, kod ovog dokumentarca najteže mi je bilo dobiti pristup, a ne ugroziti se. Stalno smo nastojali dovesti likove do krajnjih granica kako bismo ušli u srž rata protiv droge, a za to nam je trebalo njihovo puno povjerenje. Nakon toga morali smo ustanoviti što ne želimo prikazati. Bilo je jasno da ako želimo ostati živi i ne ugroziti druge, moramo povući crtu u pijesku. To nam se poslije ponovilo i u montaži. Mnoge scene nisu ušle u film jer smo zaključili da bi mogle nekoga dovesti u opasnost.

 

 

 

 

Koliko je teško i mukotrpno snimiti dugometražni dokumentarac! Fotoreportaža je veoma minimalistička umjetnost. To je posao za jednog čovjeka, a jednom kada okinete, manje-više ste gotovi. Film je nešto posve drugo – od broja ljudi s kojima radite, preko procesa montaže, do vaše potrebe da oblikujete napredak priče tijekom vremena.

 

Ove dvije umjetničke forme su veoma različite, a mnogo sam naučio o filmu za to vrijeme. Fotoreportaža je izvrsna osnova za prelazak na snimanje filma. Terensko iskustvo, proizvodnja u strahu i opasnosti, moje viđenje priče, kako obraditi izvore, kako dobiti pristup i, naravno, moj osjećaj za slikovnost i svjetlo veoma su mi pomogli dok sam snimao "Narko kulturu".

 

 

Što se tiče emocija, želim da publika ode iz kina s istim osjećajem bespomoćnosti i slomljenosti koji su mene pratili u posljednje četiri godine dok sam radio na ovoj priči. Nadam se da će shvatiti da rat protiv droge nije neka daleka tema koja im je strana i koja se događa s druge strane granice. To je naša tema i svi smo dio nje.

 

Nadam se da će shvatiti da daljnjim negiranjem problema on neće nestati. Upravo suprotno, nove generacije osjetit će veći društveni utjecaj nego ikada. Je li to ono što želimo, naraštaj koji vjeruje da je organizirani kriminal jedini način? Možemo li i dalje gledati svoje propale strategije i reći da je to sve što smo mogli učiniti?