KAKO su Bosanci Kirku Douglasu naplatili deset puta veći račun za ćevape i još 39 činjenica o 40. godišnjici Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu.

Tko (ne) pjeva?

1. Ne pjeva Toni Cetinski 

2. Jedan od primarnih ciljeva obilježavanja 40. godišnjice ZOI84 kako je navela gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić, kratkotrajno je ali intenzivno stavljanje Sarajeva u centar medijske pažnje javnosti.

3. U tome su, nema nikakve sumnje, u potpunosti uspjeli. Evo se već tjednima govori i piše o tome kako su prvo najavili koncert Tonija Cetinskog, a koji je nota bene omiljen i puno slušan u Sarajevu, da bi ga potom otkazali jer su se, eto, neki od domaćih umjetnika i influencera pobunili što ne pjeva netko njihov.

4. Moglo se to, ukoliko je cilj bio Tonija zamijeniti nekim drugim, i mnogo elegantnije riješiti. Uvođenje obveze cijepljenja za izvođače bila je jedna od mogućnosti…

5. Ili ne znam, da se provjeri ima li još uvijek vozačku dozvolu B kategorije.

6. Sve te šare bile bi naime prihvatljivije za tražiti od državljanstva koje su oni, eto, postavili kao jedini kriteriji.

7. Moglo se to riješiti, evo sam se upravo sjetio, i dodavanjem nekog drugog izvođača: Harija Mata Harija ili štojaznam Lake i sestre mu… Tifa? Sve je bolje od ove sramote s otkazivanjem. Pogotovo jer bi Toni sasvim sigurno razvalio!

8. Tko će biti taj domaći izvođač koji će sada nastupati kod Vječne vatre umjesto Cetinskog još uvijek se ne zna. Skoro svi su već nastupili tijekom proslave Nove godine, ali možda se, baš poput snijega prije 40 godina, ukaže u večeri prije nastupa.

9. Može u nedostatku prirodne inteligencije ponovno zapjevati Maršal Tito uz pomoć one umjetne. Na dočeku Nove godine dobro je otpjevao sevdalinku Oj Safete Sajo, Sarajlijo…, a on pripada, poznato je, svim narodima i narodnostima.

Jure Franko dolazi na obljetnicu

10. Ono što se međutim zna, to je da će Jure Franko, veleslalomaš koji je za Jugoslaviju osvojio jedinu medalju na tim Igrama i to srebrnu, doći na obilježavanje. Naravno, ukoliko se nitko od domaćih skijaša ne pobuni…

11. Britanski par Jayne Torvill i Christopher Dean koji su osvojili zlatnu medalju izvodeći spektakularni Bolero na ledu također će biti gosti ove manifestacije. Baš kao i hrvatska klizačica Sanda Dubravčić koja je prije 40 godina zapalila olimpijski plamen na stadionu Koševo.

12. Ako se, naravno, nitko od domaćih klizača ili palitelja olimpijskog plamena ne pobuni.

13. Možda neki Influencer?!

14. Bile su to četrnaeste Zimske olimpijske igre. Najbolje do tada! Barem ako se pita Juan Antonija Samarancha, tadašnjeg predsjednika Međunarodnog olimpijskog komiteta…

15. U političkim i sportskim okvirima radilo se o najvećem događaju u bivšoj Jugoslaviji, a i danas stanovnici BiH tvrde kako su ta dva tjedna u veljači, od 8. do 19. 1984. godine, najblistavije razdoblje njihove zemlje.

16. To puno govori o ta dva tjedna, ali još više o ovih 40 godina koje su, i kakve su, nažalost uslijedile u tom lijepom gradu…

17. Svjedoči o tome i činjenica da su uz sve ostalo i brojni olimpijski objekti razoreni u opsadi grada i danonoćnim granatiranjima srpskih vojnih, paravojnih i policijskih snaga.

Olimpijska bob staza na Trebeviću, skakaonice na Igmanu, Olimpijski muzej, dvorana Zetra u Sarajevu, hoteli i kompletan vertikalni skijaški transport na Bjelašnici i Igmanu uništeni su, zapanjeni ili devastirani u ratnom periodu od 1992. do 1995. godine. U godinama nakon rata obnovljeno je nekoliko olimpijskih simbola Sarajeva, poput Zetre, većeg dijela vertikalnog transporta za skijaše na Bjelašnici i Igmanu, no na obnovu čeka još nekolicina njih, a bob staza i skakaonice na Igmanu još jedno vrijeme morat će, čini se, pričekati na eventualnu rekonstrukciju.

Gdje su najbolji ćevapi?

18. Ćevapi su tada možda i bili najbolji u Želji pa se legenda sve ove godine održala, nažalost ne i kvaliteta tog orijentalnog specijaliteta.

19. Sada nisu uopće u Sarajevu najbolji. U Travniku su, kod Harija. Pisao sam nedavno o tome, neka vam ne bude teško zaviriti u arhivu.

20. Ćevabdžinice koje su također bolje od Želje, a nalaze se u olimpijskom gradu su: Mrkva i Hodžić, a Nune, Galatasaray i Zmaj pogotovo. Jedan je, naravno, i Hase!

21. Porcije se naručuju po broju ćevapa i ukoliko ste dijete, žena slabije fizičke konstitucije ili neki drugi pripadnik male raje, naručuje se petica. Bit će vam dovoljno. Ukoliko ste normalna žena, nenormalan ili sit muškarac, desetka je pravi izbor za vas, a petnaestka… eh, petnaestka u cijelom somunu s kajmakom i više luka, to je prava porcija za odraslu osobu…

Sramota koja traje i četiri desetljeća

22. Kirk Douglas je upravo takvu naručio prije 40 godina u restoranu Una, ali umjesto 5.400 tadašnjih dinara za sebe i svoje društvo morao je platiti deset puta uvećani račun od 54 000 dinara. Prevara je brzo otkrivena i restoran zatvoren. Sramota je, međutim, ostala i nakon četiri desetljeća…

23. Kod naručivanja i plaćanja pita također treba biti oprezan. Ne zato što valja pogoditi mjesto gdje jesti, više manje su svugdje dobre, a u buregdžinici Bosna vjerojatno najbolje, niti zbog pokušaja prevare koji su zapravo po ugostiteljskim objektima u Sarajevu prava rijetkost, već isključivo zbog načina na koji se naručuju. (Vidi točke 24 i 25).

24. Kada god bi netko od mojih poznanika iz Zagreba po prvi put krenuo u Sarajevo i pitao me za neki savjet, ja bih im rekao da ni pod koju cijenu ne naručuju burek sa sirom, ali da to nema smisla svaki put shvatim tek kada me pitaju s čime onda da ga naručuju…

25. Kada su navijali dakle skandirali da više vole Jureka od bureka, mislili su, jasno, samo na onaj s mesom.

26. Osim toga, naručuju se po težini. 20-25 deka bureka i isto toliko krumpiruše, idealna je kombinacija za onog muškarca koji je u stanju mrknuti petnaestku u, recimo, Mrkvi. Ako ima tikve – veliki ste sretnik i naručite sve što ima pa makar to bile dvije kile. Neće vam biti previše!

Što posjetiti u Sarajevu na godišnjicu ZOI-a?

27. Bez obzira na to što Cetinski neće nastupati kod Vječne vatre, istu treba posjetiti ako se nađete u Sarajevu za vrijeme obilježavanja ove značajne obljetnice. Proći valja i kraj Gazi Husrev-begove džamije pa i popiti malo vode na njenoj česmi kako bi se opet, pa makar za 40 godina, ponovno vratili u Sarajevo. A, mogao bi se kraj Sebilja opaliti i jedan Selfie dok vam golubovi jedu kruh iz ruke.

U Ferhadiji se nadalje može uslikati kraj Katedrale sa spomenikom Papi Ivanu Pavlu II., a impozantna žućkasta zgrada koja će vam zasigurno privući pažnju dok šetate uz Miljacku je Vijećnica koja je u ratu bila sasvim razrušena. Prije par godina u potpunosti je obnovljena te je ponovno zasjala u svom punom sjaju pa nećete pogriješiti ako odvojite 5 konvertibilnih maraka za ulaz i razgledavanje kako same Vijećnice, tako i zbilja poučne izložbe o povijesti grada u njezinom podrumu.

Upoznajte se na taj način malo s poviješću grada, a pogotovo s najdužom opsadom grada u svjetskoj povijesti koju je hrabro Sarajevo izdržalo i odnijelo veličanstvenu pobjedu. Poštujte sve to što su građani tog hrabrog grada prošli, njihove žrtve i stradanja. Na taj način nikada vam se više neće moći dogoditi da na vas utječu dnevno politička prepucavanja poput onih koje je Plenković prilikom svoje nedavne posjete tom gradu inicirao…

Nećete se onda ni iščuđavati svemu što vidite. Istina, ima žena koje nose hidžab, nikab ili burku, ali ništa više nego recimo u Parizu ili Londonu. Onih polugolih, utegnutih u uske haljine, vruće hlačice i duboke dekoltee, pogotovo ljeti, ima vjerojatno i više nego u tim svjetskim metropolama. Nema potrebe stoga da u neke od njih upirete prstom uz pogrdne i samo vama duhovite nazive. Baš je to naime ljepota Sarajeva – pokušajte razmisliti o tome pa ćete je lakše i primijetiti – što se na svega dvadeset metara nalazi Katedrala, džamija i pravoslavna crkva.

Jedna djevojka razgolićena tako da više pokazuje nego što skriva i druga, odmah pokraj nje, ima pokriveno cijelo lice i tijelo, a na očima joj se nalazi reškasta mrežica koja ih prekriva toliko da jedva vidi kroz nju. Austro-Ugarsku monarhiju i moćno Osmansko carstvo, u ovom prekrasnom gradu velikih kontrasta i suprotnosti, dijeli samo jedna linija. Svakako se zaustavite i na toj liniji koja se nalazi na kraju Ferhadije i početku Baščaršije, poznatom i kao slatko ćoše, te probajte baklavu kod Ramisa ili popijte bozu, ali po sladoled vam valja ipak otići do Egipta na njihovu vaniliju.

Najbolji klub, domaći filmovi i serije...

28. Ukoliko ste iz Vijećnice vidjeli onu neku bijelu kućicu preko Miljacke, to vam je Inat kuća. Uz nju se veže jedna zanimljiva priča o tvrdoglavom Sarajliji koji nije htio prodati svoju kuću Austro-Ugarima koji su na tom inzistirali ne bi li tu sagradili upravo ovu Vijećnicu, a pristao je tek kada su mu udovoljili cijelu kuću prenijeti, kamen po kamen, na drugu stranu obale.

Danas je to restoran pa slobodno tamo navratite i neka vam konobar uz sogan dolmu i klepe ispriča nešto malo više o svemu tome. Ja sad nemam vremena, moram vas, naime, podsjetiti još i na to da je Gavrilo Princip 1914.g. u Sarajevu izvršio atentat nad nadvojvodom Franjom Ferdinandom i njegovom trudnom suprugom Sophie, a zbog čega je Austro – Ugarska objavila rat protiv Srbije i što je, eto, bio povod za izbijanje Prvog svjetskog rata. Posjetite svakako Latinsku ćupriju, odnosno Principov most, mjesto gdje se odigrao taj povijesni događaj.

"S ovog mjesta je Gavrilo Princip…", moguće da će tamo netko pokazivati turistima koji su došli u Sarajevo povodom ove obljetnice OI-a, savijajući pri tome prste na ruci u oblik pištolja i, kobajagi ciljajući u prijestolonasljednika oponašati zvuk pucnja iz pištolja, "Puc! Puc!"

Nemojte se uplašiti.

29. Željo je bolji klub od Sarajeva. Vazda bio!

30. Džeko najbolji napadač na svijetu. Vazda bio!

31. Oskarom nagrađena Ničija zemlja, Gori vatra, Grbavica, i Amidža Idriz četiri su bosanska filma koja bi svakako trebali pogledati, možda baš ovih dana ako niste stigli ranije, Quo Vadis Aida je peti, ima ih još, a od serija – ova na HBO-u Znam kako dišeš jedna je od boljih i autentičnijih serija o današnjem Sarajevu, ali i o još mnogo toga drugoga.

32. Kupite Jergovićeve Historijske čitanke, Sarajevski Marlboro i Mamu Leone, sabrana djela Darija Džamonje i Hemonovu kratku priču o tome što je Sarajevo možete pročitati na webu, ali svakako kupite njegovu Knjigu života. Sarajevo za početnike Ozrena Kebe neke se također nađe na vrhu vaše liste za čitanje i upoznavanje s gradom, a ako ste ljubitelj kazališta obratite pozornost na iduću točku.

33. U Kamernom teatru obavezno pogledajte predstave U Zvorniku sam ostavio srce i Žabu. Ukoliko naravno budete te sreće da igraju te da još uvijek ima karata u prodaji.

34. Domaćinstva OI-a služe izmeđuostaloga i za upoznavanje s gradom domaćinom pa za isto, pomoću par gore navedenih točaka, možete iskoristiti i 40. obljetnicu istoga.

35. To je uostalom, rekla je to i gradonačelnica Sarajeva pa sve upropastila stavljajući fokus javnosti na otkazani koncert, cilj ove februarske proslave.

Maskota - Vučko

36. Maskota ZOI-a 1984. godine, da se malo vratim na njih ovako pred kraj, bio je nezaboravni Vučko. Izradio ga je slovenski slikar Jože Trobec, a glas mu je posudila jedna od najvećih zvijezda bivše države Zdravko Čolić.

37. Mogao je, evo, on pjevati umjesto ili uz Cetinskog.

38. A, mogao je i Čola…

39. Važnije pitanje od toga tko će sada pjevati, ono je koje se i nakon toliko godina treba postavljati: kako je bilo moguće da od tog vrhunca za Sarajevo, kada se "cijeli svijet sakupio" u glavnom gradu BiH, taj grad i zemlja samo osam godina kasnije, pred očima tog istog svijeta (!), postanu takva žrtva agresije.

40. Ne želim međutim kvariti slavlje s tim teškim temama. Uspomena na ZOI 84. vrijedna je čuvanja izmeđuostaloga i zato što budi nadu u to da je moguće neko bolje sutra. Pa, možda i neka nova Olimpijada…

Tekst je, uz dozvolu, u cijelosti prenesen s portala Kult Plave Kamenice.