JOŠ JEDAN Eurosong je iza nas i ovaj je bio legitimno napet.

Kako god gledali na cijelu priču, Baby Lasagna je odradio sve što je trebao. Nije pobjeda, ali je najbolji rezultat koji je Hrvatska imala u povijesti sudjelovanja u ovom natjecanju.

Hrvatska se vratila u devedesete

Hrvati su se napokon vratili u vremena kada su Eurosong gledali s nervozom utemeljenom na stvarnom pobjedničkom potencijalu natjecatelja, a ne zabludama na potezu od "pokradeni smo" do "sve je to politika". Vratili smo se u devedesete i ovo je možda jedina situacija u kojoj je to pozitivna stvar. 

Ne, hrvatski predstavnik došao je s istim "arsenalom" i istom, jedva postojećom podrškom HRT-a kao i svi prije njega i završio drugi. Nije nas "zajeb'o sudac" niti je kriva politika, došli smo s pjesmom koja funkcionira i ta pjesma je odradila svoje. 

I ne, ovo nije "srebro zlatnog sjaja" niti bilo koja od tih frazetina kojima se ljudi obožavaju razbacivati u procesu tješenja. Budimo iskreni, ovo je srebro u natjecanju na kojem se u najboljem slučaju pamte pobjednici, a naš predstavnik nije pobijedio. 

Ipak...

To ne mijenja činjenicu da će Baby Lasagna za nas biti pobjednik. I ovo nije patetični pokušaj racionalizacije ni tješenje, već vrlo hladna činjenica. 

Na isti onaj način na koji Hrvati danas pričaju o četvrtom mjestu Doris Dragović ili Maje Blagdan i vrlo se vjerojatno ni ne sjećaju tko je tih godina pobijedio, tako nećemo pamtiti ni Švicarca ni njegovu pjesmu. Da si ne lažemo, većinu pobjedničkih pjesama, a ova definitivno neće biti iznimka. Ono što ćemo bez ikakve sumnje zapamtiti je drugo mjesto jer to je najbolji rezultat od 1993. 

I dok je ovo drugo mjesto za Lasagnu, apsolutna je pobjeda za HRT koji je će ovo prikazati kao potvrdu da ih dušmani neopravdano pljuju i da njihova lukava strategija koja kombinira letargiju, nerazumijevanje toga što prolazi na Eurosongu i ludu sreću ipak može uroditi plodom. Pa ako način funkcioniranja nisu mijenjali kad smo skupljali mrvice s dna ljestvice, budite sigurni da neće ni nakon drugog mjesta. 

A ako iz ovog išta možemo izvući, onda je to da se Baby Lasagna dogodio, ne zahvaljujući, već usprkos Dori. 

Koje je pravo rješenje za proces izbora pjesama teško je reći, ali jedno je sigurno - žiri treba mijenjati. I to ne u onom klasičnom novinarskom stilu "ovo je zločin i glave trebaju padati" već u stilu "glazba se mijenja, logično je da to učini i žiri". 

Osim toga, Purišić je imao pjesmu koja nije bila dovoljno "doraška" za Doru pa su je tretirali kao rezervu. Jedina funkcija Dore je izabrati pjesmu za Eurosong pa bi bilo poželjno da se u skladu s tim i ponašamo. Ne postoji "doraška pjesma", postoji pjesma za Eurosong i ove godine smo čuli da većina pjesama s Dore to nije već je najbolji rezultat ostvarila pjesma koja, da je sve prošlo onako kako su čelni ljudi Dore zamislili, na Dori ne bi ni bila. 

Dora je postala "izbor za donji dio ljestvice Eurosonga" i to je postala zahvaljujući glasačkom tijelu koje više nego očito nije u stanju izabrati pravu pjesmu. 

Je li dovoljno imati dobru pjesmu?

Baby Lasagna se dogodio i, spletom okolnosti, bio je savršen kandidat ne samo za Eurosong već i kao izvođač iza kojega su svi mogli stati. Jednostavan, pristojan, nenametljiv i pristupačan lik koji ne provocira niti dolazi s "velikom i bitnom" porukom već nečim univerzalnim s čime se možete poistovjetiti neovisno o tome kojem "plemenu" pripadate. 

Neće zasmetati ni mladima ni starima, ni liberalima ni konzervativcima kojima je Eurosong "bal vampira i pedera", ali ni onima koji su negdje u sredini i žele samo zabavu, a ne da moraju odraditi domaću zadaću i upoznati se sa sve kompleksnijim krajolikom rodno osviještene politike kako bi mogli u potpunosti uživati u pjesmama. 

A čak i ako imate pravu pjesmu, što smo, sudeći prema tome da je publika Hrvatskoj dala najveći broj bodova, definitivno imali, morate se pripremiti na to da je potrebno odraditi i kvalitetnu promotivnu kampanju kojom ćete parirati zemljama kao što je Izrael, koji je zahvaljujući očiglednim dvostrukim standardima EBU-a i unatoč kriminalnom imidžu svoje države uspio iskemijati drugi najveći broj bodova publike. Život nije fer i ovo je dokaz da je "biznis" dio šoubiznisa ponekad važniji od "šoa". 

Stoga, sva ostala mjesta na listi otvorena su za raspravu, ali prvo mjesto mora biti kombinacija niza faktora i naivno je u ovoj fazi očekivati bilo što drugo.

Tko nas je pokrao?

Je li fer da smo drugi? Ako pitate publiku, očito ne jer Švicarska je po broju glasova peta. No, prestanimo se ponašati kao da glasovi žirija nisu postojali i da su se samo odjednom čarobno stvorili kako bi poštenom Hrvatu zabili izdajnički nož u leđa. 

Na kraju dana, sva ta teoretiziranja su tako prokleto besmislena. Radi se o Eurosongu. Jedino što smo stvarno izgubili je "čast" da organiziramo Eurosong. 

Prestanimo tražiti isprike u tome čime su nas zakinuli "čudni ljudi čudnog imena" i koncentrirajmo se na to što smo trebali napraviti da to promijenimo jer Hrvatska kao da je neprestano zarobljena između nedostatka samouvjerenosti ("premala smo riba u ovom oceanu morskih pasa s boljim vezama, strategijama i pristupom zakulisnim igrama") i deluzije da smo glazbena velesila kojoj nikako da krene. 

BBC danas raspravlja o tome što Velika Britanija treba napraviti da vrate slavu koju su posljednji puta imali prije 27 godina i da im se 0 bodova publike više nikada ne dogodi, ali niti jedna od stavki nije traženje krivca u bilo čemu drugom osim u izboru pjesme. 

Švicarska ima vrlo sličnu priču kao i mi i nisu imali pobjednika od 1988. 

Stoga, ili ovo gledajte kao pobjedu jer smo osvojili publiku i istovremeno izbjegli to da iduće godine moramo organizirati ovaj cirkus, ili razmislimo o tome kako da promijenimo pristup. Primjerice, da Dora ubuduće ne bude mjesto na kojem između 20 dosadnih pjesama biramo najmanje dosadnu već mjesto na kojem između 20 hitova biramo najveći. 

Možda je potpuno suluda ideja, ali prvi korak mogao bi biti promjena članova žirija koji biraju pjesme za Doru jer očito imamo pobjednike, samo ih ovaj žiri nije u stanju prepoznati.