INTERNETOM se proširila objava koju je napisala Ines Vučković Dizdar (38) iz Petrijevaca kraj Osijeka. Napisala je "negativnu recenziju na prenapučenost u hrvatskim zatvorima". Naime, Ines su se nagomilale kazne za vožnju bez vozačke dozvole. Kada je 2017. godine položila vozački ispit, nije mogla podići vozačku dozvolu zbog gomile neplaćenih kazni.

"S obzirom da ne patim od toga da se uguram u neki savršeni kalup, neće mi biti problem napisati kako sam išla u zatvor... Dakle, imala sam neplaćene kazne u MUP-u i kad sam položila vozački otišla sam s uvjerenjem HAK-a podići vozačku. Otvori žena terminal i kaže: 'Ja sam svašta vidjela i ništa me ne iznenađuje osim vas. Vi me iznenađujete što ste uopće došli po vozačku. Šteta, a na slici ste ispali baš lijepi.' Ajde, nije mi usrala dan do kraja", piše Ines. 

Odrađivala poslove za opće dobro

Kako je rekla, "pare za kaznu nema", a do zastare su još tri godine. Odrađivala je neke poslove za opće dobro, poput pranja autobusne stanice. 

"Sreća imam druga, bavi se kemijskim čišćenjem pa mi je pošpricao one postere s namazanim ljepilom. Poskidao mi s nekom Viledom kao brisač. Počastila ga ćevapima i pivom. Znam da će sad neki pomisliti da sam platila da mi netko to opere, ali nije tako... Imam ja ekipu koja je brinula hoću li se 'usrano' osjećati što perem stanice jer uvijek postoji ona seoska skupina koja se ismijava i naslađuje. Hvala im na tome, ali meni uopće nije bio bed", govori Ines. 

Dio kazni je, kaže, plaćala u ratama, a cijelo vrijeme je vozila s HAK-ovim uvjerenjem. 

"Pred isplatu kazni ostalo mi je rata, dvije... Zaustave me i kazne da sam upravljala motornim vozilom prije stjecanja prava. Na sudu ne zanima sutkinju jesam li ja položila ili ne. Živčani na mene, želi vidjeti vozačku ovakvu. Živčani. Pokazuje svoju, viče na mene: 'Je li imate takvu'. Gledam i mislim si... Ne dao Bog da imam takvu i kažem 'nemam', a pri tome se navirem kroz prozor da mi ne bi kaznu zalijepio pošto se ovo razdužilo...", napisala je Ines na društvenim mrežama.

Dobila novačnu kaznu i tri dana zatvora

Sutkinja joj je izrekla novčanu kaznu od 3000 kuna. 

"Kažem dobro, vidim da ne vrijedi živce trošiti, žena evidentno ima neku privatnu muku i što da joj ja još na nju stajem? Došlo mi čak da ju zagrlim. I kaže: 'Nije to sve (u jebote kao top shop) i tri dana zatvora Vam izričem, a u njega nikad nećete dospjeti jer prednost imaju obiteljska nasilja, istraga... Krcati su' i smije se. Mislim si što me šalješ kad znaš da neću ući nikad, da kad mi netko čita terminal zvučim zajebanije ili?" priča Ines. 

Nakon što je otplatila 3000 kuna kazne, otišla je po svoju vozačku. No onda je ponovno uslijedilo iznenađenje. 

"Rekli su mi da vide da nemam potraživanja, ali od vozačke ništa dok ne odslužim tri dana zatvora. 'Pošto vam neće primiti, krcati su, morate čekati tri godine zastaru pa možete po vozačku'. Meni u glavni momentalno onaj smijeh sutkinje kad je izrekla ta tri dana. I množim koliko je to dana puta vjerojatnost da me zaustave jer ja raditi i liječiti dijete moram. Taman sam imala neki tanderbal od perioda", kaže Ines.

Htjela je u zatvor, ali nije bilo mjesta

"Ništa... Odlučila sam odslužiti ta tri dana. Nema šanse da me ne klepe u te tri godine. Prvo sam se najavila kod sutkinje izvršenja. Primi me žena. Objasnim joj situaciju i to da moram voziti jabuke u suhomesnato na more i da ću opet zaribati kaznu i da ću s 90 možda i podići vozačku. I da me pošalje na izvršenje kazne od tri dana zatvora jer nema drugog načina da podignem vozačku.

Gleda me u čudu iznad naočala i kaže: 'Imam 56 godina i prvi put da netko nije došao moliti odgodu nego moliti da ga pošaljem u zatvor. A moguće i u svijetu da ste prvi'. Smijemo se obje. Ajde ništa, šalje me u zatvor. Piše uputnicu 11., 12. i 13.07. Rekoh odlično, pričat ću unucima da sam provela rođendan u zatvoru. Ja oduševljena", govori Ines. 

No situacija se iznenada promijenila.

"Kaže: 'Nećemo tako. Nije red. Idete 6.7. do 9.07. Uđete u srijedu u 8 sati i izađete u petak u 16 sati.' Rekoh, pa to nisu puna tri dana. 'Hoćeš puni pansion ili?', pita me. 'Evo popis što smijete ponijeti'. Na popisu sva higijena u prozirnoj ambalaži, lijekovi ako piješ terapiju. Hlače bez vezica, tako i obuća. Grudnjak ništa. Žice, trake i to... Zahvalim ženi do neba. 

Odem doma tražiti vezu da upadnem u zatvor. Ja sam se raspitivala tko zna nekog čuvara ili nekoga da pogura da me primi. Čula da je upravitelj neki vojnik. Zvala bivšeg muža da ga nazove, možda je neki njegov s obzirom na to da je pukovnik. Pitali ga 'je li dotle došlo da bivšu trpaš u zatvor'. Svugdje gdje sam mogla sam pitala. Tko što radi, Ines traži vezu za zatvor. I raspituje se kako da prebaci novac na kantinu da može počastiti nedužne i zapaliti, kavu popiti s njima", priča Ines.

Spakirala se i uputila prema zatvoru

Društvo joj je napravilo ispraćaj u zatvor i danima su se zafrkavali na račun toga. Davali su joj i ozbiljne savjete o mogućoj depresiji prilikom ulaska u zatvor te joj sugerirali da se ne kači s ljudima i ne bahati. 

"Večer prije odlaska s djecom sam sjela i rugali smo se. Okrenuli na pozitivu. Rekla sam: 'Sad kad se nafuram, izbacim tetovažu i počnem pumpati sklekove, izaći ću s pločicama'. Otuširala sam se ujutro jer sam odlučila da tamo neću. Obukla top pamučni, dvoje kaća, kapri pamučne tajice bez vezice i kratku majicu. Obula japanke jer piše da moram imati papuče bez pertli i kopči. Uzela prozirnu pastu, četkicu, 500 kuna da prebacim na kantinu, ručnik na rame i lagano.

Predala bivšem mužu djecu, u jednoj ruci pasta i četkica, u drugoj ruci osobna, uputnica i 500 kuna. U japankama s ručnikom na ramenu stigla sam pred osječki zatvor. Prošla prva vrata, došla do portira. Ajde ima nade da odrobijam. Predam sve portiru i on kaže da sačekam. Stiže zamjenik upravitelja i kaže: 'Zbog vas su zvali, gdje je frka'. Ja objasnim da ću prati autobusne stanice do penzije ako ne podignem vozačku", rekla je Ines. 

Povukla je veze da uđe u osječki zatvor, ali ništa...

Potom su joj opet rekli da nema mjesta te da dvije ćelije moraju ostati prazne za obiteljsko nasilje.

"Pitam je li se računa pod obiteljsko nasilje da izbijem bivšeg muža iz cipela, da odem pa da se vratim? Jer ja moram raditi, a njemu se fućka. Nije me ni u zatvor sposoban spakirati", kaže Ines. Zamjenik joj je zatim rekao da pričeka. Nakon 15 minuta se vratio i rekao da je našao klupu.

"Ja sam rekla da može i klupa, pa su mi rekli da ne može jer sutra imam pravo podnijeti tužbu sudu za ljudska prava. Nosi neki papir. Kaže: 'Evo, napisali su Vam da ste čvrstom i svojom voljom došli odslužiti kaznu i da Vam sustav to ne dozvoljava. Odite s time po vozačku. Inače sutkinja je za Vas zvala da vam pomognemo da uđete'. Ništa od zatvora, ajde kući Ines...", priča svoju agoniju Ines.

Napokon je dobila vozačku dozvolu

Naposljetku, Ines nije otišla u zatvor, ali je dobila svoju vozačku.

"Moj otac se znao zafrkavati da bratu štedi za fakultet, a meni za jamčevinu. Podigla sam vozačku. Izgubila sam sliku, pa sad imam neku totalno kretensku, pomalo robijašku. Znate ono kad ljudi polože vozački, pa jave svojima... E ja sam prvo javila policijskoj postaji, prometnoj upravi... Svega mi", zaključuje Ines svoju priču. Za one koji žele pratiti i dalje njezine (ne)zgode otvorila je i stranicu pod nazivom missioncompleted.no1.