DANAS smo bili dobro raspoloženi pa smo se odlučili malo našaliti sa Zagrepčanima. Upadali smo prolaznicima s pitanjem "di si radosti", a reakcije su... Pa, u svakom slučaju zanimljive.

"Di si radosti", zaustavili smo jednu gospođu koja nam je spremno odgovorila: "Di si lipa." Pun pogodak.

"Di sam radosti? Ako sam ja radost, onda jebiga ono", rekao nam je jedan dečko i prasnuo u smijeh. "Recite, što vam treba?" nije shvatila foru jedna žena. "Di si radosti? Tu sam", navela je.

Ni jedan biciklist kojeg smo sreli nije imao pojma o čemu govorimo. "Ja sam radosti? Je l' mi isti jezik pričamo? Što to znači? Je l' ovo zezancija neka", postavljao je brojna pitanja.

Većina ne razumije foru

"Nisam razumio, lipa moja", kazao nam je jedan gospodin dok je šetao psića. "Radosti, tko je radost?" upitao je. "Nemoj se naljutit, ne znam, ne razumijem. Ja sam Dalmatinac i Francuz. Ja sam zaboravio govoriti naš", ispričao je.

"Hura", uskliknuo je čovjek na motoru. Bilo je i onih koji su nas samo ignorirali. "Kakva radost sam ja? Kakva sam ja radost?" začuđeno nas je gledao jedan muškarac. "Zanimljivo. Di si lipa?" konačno je jedan prolaznik shvatio foru.

"Evo me tu. Gdje ste vi?", "Tamo gdje trebaš biti", "Kaj?", "Tu sam", "Čekam", "Molim", "Tu sam, a Vi?", još su neki od odgovora koji su nas razočarali.

"Nema lipote", našalila se grupa starijih gospođa. "Tu sam, lipa", rekla nam je jedna vesela djevojka. "I don't speak Croatian, I'm sorry", rekli su nam stranci koji nas, ovaj put opravdano, nisu razumjeli.