Foto: Instagram/Pinterest

NE - ne, ne radi se o tome da djetetu moramo svaki dan opet i opet izdavate iste naredbe - spremaj sobu, napiši zadaću, pospremi igračke, poštuj baku i djeda, ne tuci brata ...

To su sve prilično negativne konotacije kojima im dosađujemo, odnosno namećemo svoj autoritet, pogotovo ako baš u tom trenutku oni žele po svom. 

Treba dakle, inzistirati na dobrom ponašanju, ali da bi ih najbolje podučili dobrom ponašanju,dobrim manirima i pravim životnim vrijednostima, tad morate inzistiriati i na ovim sitnim riječima:

Oprosti mi - opraštam ti, Volim te, Ti to možeš! Hvala. Žao mi je.

Svi  želimo imati dobru, dragu i pametnu djecu koja će poštivati ljude oko sebe, koja će imati osjećaj za dobro i loše, no često svojim visokim tonom radimo upravo suprotno od onoga što želimo. 

"Oprosti mi molim te!" - i mi roditelji griješimo. Svaki dan.

"Gdje si stavio svoje cipele, opet ne znaš gdje su? Mama, ti si ih pospremila, ne znam gdje" - nemojte na to reći - ah, da - tu su. Recite, oprosti mi što sam pomislila da si ti kriv. Žao mi je, hoćeš li mi oprostiti?

Na taj način pokazujete kako se mora ponijeti onaj tko je kriv pa će tako i dijete, kada jednom pogriješi, naučen vašim primjerom reći "Oprosti mi mama."

-  "Opraštam."  

"Volim te" - te dvije slatke riječi potrebne su svakom čovjeku na ovoj planeti, a posebnoj našoj djeci. Roditeljstvo nije veza iz navike pa ni te riječi nikada neće zvučati suhoparno i površno, već će svaki dan stvoriti novu toplinu u srcu vašeg djeteta. Što god ono radilo, bilo dobro ili malo nestašno, riječi Volim te uvijek će ih učiniti sretnima. A želimo da uvijek budu sretni, zar ne?

I isto tako želimo da i naša djeca pojme važnost ljubavi te da iste ove riječi mogu lako reći svojim bližnjima, a kasnije i partnerima.

"Hvala" - ako vi očekujete da vam šef, prijateljica, kolega, za sve što učinite kažu jedno najjednostavnije - hvala, vjerujte to isto očekuje i vaše malo dijete. Ustvari - možda ne očekuje ako nije rastao u okruženju gdje se Hvala i Molim koriste često, no te riječi nisu samo stvar bontona već jedna vrlo važna stavka zdravog odnosa među ljudima. Stoga svom malom princu čak i ako ne napravi nešto veliko, ako vas samo posluša, recite hvala što  siposlušao, i vjerujte drugi put će možda poslušati samo da čuje to malo-veliko Hvala.

"Žao mi je" - postoje trenuci kada dijete jako zapili za nešto što trenutno ne može dobiti i to nas ljuti pa im odrješito kažemo - ne! A onda se isto tako ljutimo kada nam to malo biće na nešto što ga zamolimo kaže - ne, i ode. Naučimo ih zato riječi Žao mi je, ne možeš sada jesti čokoladu. Uskoro će ručak- Žao mi je, dobit ćeš ju poslije.

Ili - žao mi je, ali upravo smo pospremili igračke i vrijeme je za spavanje. Ili još važnije - ako ga lupimo (nenamjerno) - nemojte im reći: "Bilo je slučajno, zašto si baš tu naletio?".

Recite im "Žao mi je što nisam pazila" - tako će oni naučiti, kada vani u parkiću slučajno pokose nekoga, reći "žao mi je, nisam htio!".

Svim ovim riječima djetetu ćemo sustavno ugrađivati osjećaj za dobro i loše no, postoji još nešto što će vaše dijete naučiti da bude veliko, I zbog toga iznimno ponosno na sebe, a to su riječi:

Ti to možeš! Učite ih da nijedan uspjeh ne dolazi odmah, da se moraju moći sami potruditi i da nijedan prvotni neuspjeh ne znači da ono nešto ne može. Nema odustajanja jer drago dijete, ja znam da ti to možeš!