JA SAM moderna mama. Ne, zapravo, ja sam pripadnik modernih vremena, napisala je jedna mama,  gdje su mobiteli dio našeg života. Imam dijete. Dojila sam ga dugo. I znate što? Za sve to vrijeme dojenja pored mene je obavezno bio i mobitel. I ne pada mi na pamet opravdavati se radi toga. 
 

Da, čitala sam da to možda nije dobro, da mobiteli odvlače pažnju.
 

I dok sam dojila, klikala sam svašta - čitala svakakve savjete. Jedan dan i o tome da mame ne bi trebale imati mobitel u ruci dok doje, jer tako nisu povezane s bebom. 
 

Kliknula sam i - priznajem, napravila grešku. 
 

Stvarno ne trebam stručnjake s 12 titula koji će mi reći da za vrijeme dojenja ili brige oko bebe ne bih baš trebala provjeravati mejlove ili se dopisivati na chatu. Razumijem. Živim u modernom svijetu i znam dosta o životu. 
 

Naravno da savjet stoji jer ako ćemo visiti za mobitelom i ne paziti na svoje dijete koje bi se onda moglo jako udariti, zadaviti, umrijeti. Shvaćam. 
 

To je isto kao i onda kada još nisam shvatila da sam trudna pa sam si voljela priuštiti čašu vina, radi čega bi me mnogi mogli napasti jer to je nekima neoprostivo. Trudna? Vino? 
 

Ili da se prepirem sa svojim suprugom ispred djece jer bi ih to moglo pretvoriti u povučenu, asocijalnu djecu. Ili ih naučiti da budu učinkoviti pregovaratelji? Ili jedno i drugo, jer postoje studije i dokazi da će postati ili jedno ili drugo. Zbunjujuće? Da. 
 

Baš kao i ova fama s mobitelima - jer, očito je - postoji i izmišljena riječ "brexting" (breastfeeding i texting) što je, po meni, izmišljen pojam samo da bi mame koje to ne rade mogle lakše sramotiti sve one koje to rade. 
 

Jer, hajdemo realno. Jedno je kada dođete kući sa svojim novorođenčetom i toliko ste iscrpljene i toliko uživate u svakoj sekundi provedenoj uz svoju bebu. No, to vrijeme za koji mjesec prođe. Dojenje je divna stvar. Ono povezuje majku s bebom na jedan jedinstven način, no za razliku od mama koje svoje bebe hrane na bočicu pa trebaju dvije ruke - jednu za bebu, drugu za bočicu, mame dojilje... Pa, mame dojilje ponekad se malo muče s dosadom i rukom s kojom ne znaju što će. (A znamo koliko stvari žena može učiniti sa svoje dvije ruke.)
 

Da, dojenje je divno, ali dojiti svaka dva-tri sata od kojih minimalno pola sata dijete papa, e to s vremenom postane malo manje zabavno. Jer, znate, i mama bi htjela ostati u kontaktu sa svijetom, unatoč tome što trenutno sve svoje vrijeme provodi u samo jednom - beba svijetu. Jer, osim dojenja, prematanja, kupanja i maženja, mama mora i skuhati, oprati, počistiti, napraviti, pa nam to dojenje dođe kao trenutak opuštanja. A s obzirom da mi nismo bebe, i ne trebamo baciti drijemku svaka dva-tri sata, to je vrijeme koje mame poput mene imaju za život prikopčan na virtualni svijet, na svoj iPhone, na iPod, na Kodi. 
 

To je vrijeme koje mame poput mene jedva čekaju, da malo predahnu, da se povežu sa svojom bebom i usput sa svijetom koji će mamu vratiti u svijet odraslih. 
 

Jer ja možda jesam mama, ali sam i odrasla žena i nastavit ću se zabavljati na svoj način dok dojim, i da mi nitko više ne kaže da brextanjem zanemarujem svoju bebu. To je kao da ja kažem da mame koje propagiraju ultra povezanost sa svojom bebom, 24 sata na dan, 365 dana u godini, ni sekunde manje, da su usput prestale biti žene. Odrasle žene. Jer kada uspiju biti još i to?