TEMA seksualnosti stoga ne samo da ne bi smjela biti tabu već bi se o njoj trebalo sve više raspravljati kako bi roditelji mogli spoznati i prepoznati nekoliko vrlo važnih činjenica vezanih uz nju.

Da je riječ o još uvijek velikom tabuu i nepoznanici(!) da se zaključiti već u samo početku razgovora s nemalim brojem roditeljima. "Ma daj, kakva masturbacija", "moje dijete to ne radi", "to je bolesno", "ne nisam nikada primijetila", "rade što? - ma ne, otkud to", "kakva seksualnost s dvije godine?!". Masturbacija kod djece počinje onda kada oni počnu otkrivati i istraživati vlastito tijelo, i to će prije ili kasnije započeti svako dijete. Netko s dvije, netko ranije, a netko možda puno kasnije. I to se naravno odnosi i na curice i na dečke.

Kako je i kod nas velikih nekako "normalnije" da to rade dečki, pravi muškarci, a žene baš i ne (?!), takav se odnos primjećuje i kod djece. To je naravno stvar oprečnog društva koje neke stvari dozvoljava, a od nekih radi tabu pa se naprimjer za male dječačiće smatra da je puno normalnije kada se oni prilikom kupanja malo igraju sa svojim pišom, dok za curice to "baš i nije normalno". A da to uopće nije tako potvrđuje čitav niz primjera.

Psihologica s kojom smo također popričali o ovoj temi i sama ima takav primjer. Njena je curica od svoje druge godine radila to preko pelene, obavezno svaki put prije spavanja. "To traje nekoliko minuta, malo se dira, malo stišće uz mene, i nakon toga se smiri i zaspe. Čak zbog toga nije htjela napustiti pelenu sve dok nije shvatila da će ugoda biti još i veća bez nje." kazala nam je psihologica koja ima vrlo zdrav stav spram dječje seksualnosti. Primjer tako malih curica koje to rade svakodnevno našli smo i u vrtićima. Prema riječima jedne tete djeca to najčešće rade prije spavanja, kada su pokrivena pa malo istražuju, no ima i onih malo ekstremnijih slučajeva. "Imali smo problema s jednom trogodišnjom curicom koja te radila toliko intenzivno, doslovno se češala do krvi pa smo ju ipak morali malo paziti. Često smo ju uzimali u naručje i pazili da rukicama ipak ne ide baš jako, sve dok ne zaspe, a radila je to svaki dan i tek kad bi bila gotova bila je spremna za spavanje".

Mali dečki također imaju svoje minute. Ma čak bi se moglo reći da nijedno muško dijete nije prošlo neku fazu svog života da se (za vrijeme kupanja ili dok gleda crtiće) nije malo poigralo. A koliko je to posve normalno kažu i pedijatri, posebno kada se dečkićima piša još uvijek nije skroz odlijepila pa nerijetko upravo sami klinci kroz igranje s njim odrade taj proces do kraja. Dakle, ako ste ikada primijetili da je vaše malo, malo dijete gurnulo rukicu tamo dolje, to je to. Masturbacija možda ima tabuističke konotacije u našem društvu, no ona je ništa drugo doli samopomaganja radi osjećaja i produljenja ugode koja nam je bogomdana.

Još uvijek mislite da vaše dijete ne masturbira? Ili, još gore! - primijetili ste da stavlja rukicu tamo dolje pa ste to brže bolje krenuli zabranjivati?

Tu im ugodu nemojte zabranjivati!

Kada roditelji primijete neke od spomenutih akcija najčešće brže bolje kreću sa zabranama, pokušavaju im (groznim) riječima dati do znanja da se to ne smije, da to nije normalno. Dijete je tada zbunjeno jer uskraćuje mu (joj) se jedna lijepa ugoda pa postaje ili frustrirano, počinje to raditi poskrivećki pomalo se srameći vlastitih postupaka, ali ipak ne odustaje. Psiholozi zato savjetuju - dozvolite svojoj djecu da se istražuju jer je taj poriv (seksualne) ugode u svima nama, od rođenja. Ako želite da vaše dijete izraste u normalnog tinejdžera, adolescenta, kasnije velikog čovjeka koji će imati ne samo zdrav stav prema vlastitoj seksualnosti već i zdravu seksualnost, i još više, ako želite da dijete o tome jednog dana normalno priča s vama - nemojte mu to zabranjivati. Pričajte s njim. Objasnite da je to sasvim normalna stvar, a kada počne malo bolje shvaćati svijet oko sebe tada najnormalnijim rječnikom objasnite da to što radi spada u sferu vlastite intime te bi se i takvo igranje trebalo odvijati onda kada su sami. Ne pred drugima, ne ni s tatom i mamom, nego onda kada su sami. A valja znati i to da velika većina djece to neće raditi svakodnevno. I otkrivanje ugode spada u sferu raznih faza pa će to nekada raditi pojačanim intenzitetom, a nekada će proći i mjeseci a da se uopće nije pokušalo igrati.

Zašto djeca masturbiraju?

Jedan od prvih i osnovnih razloga zašto svi mi to radimo upravo je osjećaj ugode, no dok mi veliki znamo što nas u tome pokreće, djeca imaju malo drugačije razloge. Neki malci rade to iz čiste navike (dok gledaju crtić), neka se toga sjete samo kada su goli (kupanje/tuširanje), netko osjeti poriv da si malo pomognu uz maminu i tatinu nogu (kada sjede u krilu), a neka kada se žele utješiti. Ukoliko dijete prilikom svake potrebe za tješenjem poseže tamo dolje, onda je to njihov način male utjehe. I ako je sve to u nekim granicama normalne učestalosti, psiholozi to onda smatraju najnormalnijom pojavom. No kada normalno postaje problem? Onda kada je ili previše ili preagresivno.

Kada normalno postaje problematično?

Ukoliko se slažemo da je dječja masturbacija normalna pojava (nipošto ju nemojte povezivati s nastranošću), onda ipak valja podvući crtu i kazati da i ta normalna stvar može prijeći granicu. Ukoliko dijete to radi prečesto, gotovo stalno - probajte vidjeti da li ono to radi ako je nečim isfrustrirano. Ukoliko je to slučaj nemojte se čuditi da dijete kako bi se utješilo kreće tamo dolje pronaći poznatu ugodu. E tada valja skrenuti djetetovu pažnju u nekom drugom smjeru jer će se ono uskoro i u parkiću, vrtiću, školi krenuti samo tješiti čim ga netko naljuti i isfrustrira. Ukoliko je riječ o tome, probajte ga naučiti nekoj drugoj metodi tješenja. Neka ima svoju dekicu, igračku, crtić kojim će se smiriti i utješiti, odnosno budite tu za njega. Zagrlite ga i budite mu utjeha uvijek i svugdje. Neka dijete nauči da utjeha i ugoda tamo dolje ne postanu ista stvar.

Problem se očituje i kod djece koja to rada preagresivno, kada se samoozljeđuju. Za takve primjere psiholozi najčešće kažu kako je riječ o djetetu koje to ne radi iz poriva ugode, već im najvjerojatnije jako fali bliskost i ljubav. A to nikada nemojte uskratiti svom djetetu. Umjesto zabrane i deranja na njega jer su mu/joj stalno ruke dolje, uzmite svoje dijete i volite ga najviše na svijetu. S vremenom će potrebnu ugodu naći u vašoj blizini.

I za kraj još nešto vrlo važno. Ukoliko primijetite da dijete to odjednom radi vrlo često, da im je spolovilo zbog toga crveno, a ono uporno objašnjava da to radi jer mu nešto smeta, velika je mogućnost da im smeta infekcija. U tom slučaju otiđite doktoru, provjerite urin i možda je zaista riječ o klasičnim simptomima poput svrbeža i peckanja. I zato im nikada nemojte dozvoliti da, ukoliko je riječ o normalnoj "igri", to rade s prljavim rukicama.